206 KOSTIJU

19. DIO

KOLTON

Ja sam stvarno napravio puno sranja u životu, što jest, jest. Nije da pucam od ponosa zbog toga, ali barem nikada nisam bio s nekim da ga napravim budalom. A još bitnije, nikada nikog nisam poljubio i iste sekunde se pokajao kao najveća pička!

Kakva je to logika, jebote? Kako ti se nešto što ti se činilo ispravnim i poželjnim može već u drugom trenutku činiti pogrešnim? Ne mogu to razumjeti taman crkao! Doduše, poprilično sam uvjeren da je to sve odraz njegove jebene nesigurnosti i tko zna čega sve ne... ljut sam na njega k'o pas! A on jedino što radi je da me gleda k'o tele. Baš divno! Možemo zajedno produžiti u tri lijepe materine ili u neku ludaru.

Kako god, pokušat ću se smiriti. Znam da mi vrlo vjerojatno neće uspjeti, ali ne mogu se jebati u mozak sada zato što se on očito ne želi jebati sa mnom. Ne želim ni razbijati glavu pitajući se zašto je tako postupio. Najlakše objašnjenje je – zato što je kreten. Neka na tome i ostane.

Toliko me zbunio, raspizdio i sve moguće da sam se bez jebemti vratio unutra među sve te ljude pred kojima sam maloprije izveo šou. I nemam pojma kako ću objasniti taj svoj postupak, ali to mi ni nije na listi prioroteta. Ionako svi misle da sam lud, neka si sami nekako pojasne to što se dogodilo.

Kako sam i očekivao, čim sam ušao unutra dočekalo me milijun neželjenih pogleda za koje nimalo ne marim. Prvo donekle prihvatljivo lice za vidjeti je Tare koji mi je krenuo prilaziti odmah kad me ugledao.

„Odvezli su ga u bolnicu kroz stražnji izlaz da se opet ne sretnete."

Obavijesti me iako mene 'ladno zaboli kurac gdje je Pavle. Što se mene tiče, može biti bilo gdje samo ne ovdje. Tare i ja smo zauzeli stojeći položaj u kutu prostorije gdje ima najmanje ljudi. Vidim da me gleda očekujući da mu nešto kažem, ali ja ne mogu jer nisam smislio ništa što bi zvučalo uvjerljivo.

„Kužim te..."

Započne nakon par trenutaka šutnje. Baš me zanima što on to razumije. Mene sigurno ne. Kladim se da si ne može ni pojmiti ovo što ja znam. Nije svjestan koliko je sretan.

„Spičio si ga jer je očito bio s Adamom što je fuj jer je on Leonin lik i..."

Pogledam ga zapanjeno jer to zapravo zvuči kao nešto logično i bezbolno. Sigurno bolje od istine da sam ga spičio jer se godinama jebe s ocem našeg najboljeg prijatelja. Odlučio sam prihvatiti to solidno objašnjenje pa sam nijemo kimnuo glavom, a on je zinuo od iznenađenja.

„Znači, prevario te s Adamom?"

O, jebote život!

Trebao bih pod hitno početi govoriti istinu jer ovo postaje previše komplicirano i zamršeno. Uzimam koju sekundu da si predočim scenu koja se odvija u Taretovoj glavi. Adam vara Leonu s Pavlom, a Pavle vara mene s Adamom. Dođe mi da se raspalim smijati toj gluposti... ništa luđe nisam čuo.

„Zato ste prekinuli, zar ne? Kako je moguće da si u dobrim odnosima s Adamom kad je pičketina spavao s tvojim likom?"

Automatski ga pogledam, ali ga zapravo ne vidim jer mi je mrak pao na oči zbog gluposti koju je izgovorio. Pokušavam si pojasniti da Tare nije kriv za ovu situaciju i da je on samo neinformiran mojom krivnjom, ali jedino što želim je da ga ščepam i prebijem. Kako može govoriti takve besmislice o Adamu!?

„Daj, šta ti je, Kole? Ne stoj tu k'o nijemi panj, ajmo ih sastaviti sa zemljom obojicu."

Iste sekunde se odmaknem od njega par koraka jer sam na rubu da ja njega sastavim sa zemljom. Brzim korakom izađem na terasu na kojoj, hvala Bogu, nema nikoga, a Tare odmah dođe za mnom.