206 KOSTIJU

15. DIO

KOLTON

Osmo svjetsko čudo se definitivno događa. Pod jedan, Kolton zadnja dva tjedna uopće ne kasni u školu. Pod dva, ustaje čim iritantni alarm zazvoni kao da ga blago čeka iza vrata. Pod tri, koliki sam točno cringe što o sebi govorim u trećem licu?

Uvijek najveći, znam.

I danas sam spreman u isto vrijeme te zatvaram ulazna vrata kuće nakon što sam popio najsavršeniju kavu na svijetu – kavu koju je Adam skuhao. Teška srca priznajem da sam odlijepio za njime daleko više nego što sam na prvu.

Kako i ne bih kada je postao neizostavni dio mog života u ova zadnja dva tjedna kako smo sami. U kući, ali ja nekako imam osjećaj da smo i na svijetu. Bila bi prevelika šteta da sam ga pustio da ode. Znam da ga nisam uspio uvjeriti kako mi se ne sviđa, ali ipak je iz nekog razloga odlučio ostati. Vražićak u meni koji bi trebao spavati i ne buditi se nada se da je tako odlučio jer barem jednim malim dijelom sebe vjeruje da bi moglo biti nešto više među nama.

U isto vrijeme je predivno i jako teško provoditi vrijeme s njime. Konstantno moram paziti što ću reći i učiniti jer ne želim pokazati kako se zapravo osjećam. Čovječe, lud sam za njim! Svaki dan sve više, a moram se praviti da smo super frendovi. Ako se mene pita, ne postoji teža stvar od toga. Skrivati takvu lavinu različitih emocija u sebi, da ne spominjem napaljenost i želju da ga oborim pod sebe, je velika borba. Ali ja sam lud, čak i to mi ima neku draž o kojoj polako postajem ovisan. Što se mene tiče, možemo ovu igricu igrati koliko god mu srce želi.

Prije sam se obuzdavao zbog Leone, ali sve više mi se čini kako su prekinuli. Čuli su se svega dva-tri puta u ova dva tjedna i to nakratko. Mojoj dragoj sestrici treba sto godina da kao razmisli. Budimo realni, jebe se njoj za Adama, sad je ona kod svog tatice i mamice... koliko sam čuo matorom je bolje, nije da me nešto briga.

„Kasniš tri minute."

Kaže mi Adam kada uđem u auto. Jebote! Koji je to control freak, nije ni čudo da se smuvao s Leonom! Nerado priznajem, po tome su srodne duše... kurac od duše, ali dobro. Ja ipak vjerujem da se suprotnosti privlače.

„Prolila mi se kava malo, morao sam to počistiti."

Nije laž, jebao sam maloprije cijelo pleme svojoj nespretnosti. Već rekoh da mi je svaka kap dragocjena.

„Možeš misliti što si počistio..."

Cinično se podsmjehne aludirajući na moju neurednost i smotanost. Fascinantan je kada ide za mnom i premješta sve ono što sam, kako on kaže, ostavio tamo gdje ne treba. Zapravo, slažem se s njim. Jednu stvar već dugo držim tamo gdje joj nije mjesto i čekam famoznu priliku da ga stavim tamo gdje pripada. Ne šalim se.

„Vidjet ćeš kad se vratimo kući kako sve blista."

Samouvjereno kažem pokušavajući ga uvjeriti da nisam onu lokvu kave što je završila dijelom na kuhinjskom pultu, a dijelom na podu samo brzinski pobrisao krpom. I to ne onom mokrom. I da, brisao sam tom istom kuhinjskom krpom i pod. To on nikad ne smije saznati. Realno, nemam pojma gdje stoji ono čudo za čišćenje, nisam ja kriv.

„Straga su ti paketići za društvo."

Pitam se koliko bi ljudi prvo pomislilo na one božićne paketiće, a koliko na ove „prave" naše što se motaju ili šmrču. Većina ljudi koje ja znam bi pomislila na ovo drugo. Neki bi rekli da je to dokaz kako svijet ide u kurac, ali nikada iz kurca nije ni izašao, tako da se nemamo za što brinuti.

„Dečki će se bome razveseliti."

Inače je Veki nabavljao vutru, ali u zadnja dva tjedna to je nekako postao moj zadatak. Oduvijek bi bio da sam znao da su dileri ovako seksi. Još uvijek ne mogu vjerovati da mu je Pavle dao da dila umjesto zaštitarskog posla. Čovječe, inače se njegovi ljudi trebaju dokazivati mjesecima. I onda dođe ova budala, spuca ga šakom i ovaj mu odmah da posao. Još jedan dokaz da Pavle ima ozbiljnih problema s glavom. Uz to, nije nešto uporan. Pokušavao me dobiti par puta nakon onog incidenta, ali je brzo odustao. Naspram Tareta i njegovog neodustajanja, zapravo dosade, je ništa.