"Molim?!" Proderao sam se i otišao brzo do Emme uhvativši je za ruku veoma jako. Shvativši da sam je previše uhvatio jer je pustila suzu, odmakao sam se od nje i čekao da odgovori.
"Mislim sam da je mogu pretvoriti bez problema, u knjizi piše da pravi naslednik je može probuditi uz prave čini, i ja sam uzela 100 posto prave ali očigledno da ne funkcionišu. Ni Dash a ni Killian nisu ovdje, ne znam šta da radim Harry, stvarno mi je žao" Emma je plakala dok sam ju ja gledao zaprepašteno. Osijetio sam ruku na ramenu i odmah shvatio da pripada Jeleni.
"I šta sada predlažeš?" Upitao sam je, gledajući u Gemmu, odnosno curu koja je predstavljala Gemmu, i sudržavajući se da ne zaplačem. Šta ove žene rade od mene? Samo plačem.
"Nemam pojma" Spustila je glavu i počela plakati, što naravno meni uopšte neće pomoći i neće Gemmu oživiti.
"Jesi li se ti pobrinula da ljudi misle da je bila sahrana Gemmi i da mama misli da je to razlog napuštanja karijere i da sam ja bio na sahrani?" Sjetio sam se jer bi onda bilo problema sa mamom i javnošću jer iovako imam sada problema.
Emma je samo klimnula glavom dok sam ja malo odahnuo.
"Okej, dosta!" Jelena se proderala, dok su je svi odjednom pogledali "Čitam svaki dan knjige koje mi je Killian dao o vješticama, moćima i tim stvarima. Pročitala sam da ako su vještice dovoljno jake i ako imaju ljubavi da se sve može uraditi, čak i najjača magija. Emma, ti ne možeš iz ne znam kog razloga ali i Harry i ja smo jaki iako nismo probudili magiju u sebi, to si nam čak i ti rekla, Harry ima ljubav a ja moć. Možda uspijemo?!" Čim je Jelena došla do pola rečenica svi su počeli odmahivati. Meni je na neki način ovo što je ona rekla imalo smisla. Ljubav..moć.. siguran sam da zajedno možemo spasiti Gem..
"Nema šanse!" Kao najstarija od svih Amanda se pridružila i naravno negodovala ovo što je Jelena rekla "Vas dvoje još uvijek niste probudili magiju u sebi, nemate iskustvo, ne znate čitati moći a nemamo vremena da vas obučimo sve. Možda jeste fizički jaki kao vještice ali važna je psihička jačina!"
"Koliko imamo vremena da spasimo Gemmu?"Upitala je Jelena, veoma odlučna u svojoj namjeri. A Šta je sa mnom? Ja sve ovo gledam i želim da se ubijem jer ne mogu pomoći rođenoj sestri.
"Do ponoći, a sada je 5 sati, znači oko 6-7 sati, zavisi sve" Amanda je rekla gledajući u svoj sat i tužno rekla vjerovatno shvatajući da nemamo vremena.
"Imamo 4 sata da nas obučite, mene i Harrya. Pokušajte a mi ćemo uspjeti, vjeruj mi" Jelena me je uhvatila za ruku i ja sam je jako stisnuo, da nje nema ne znam kako bih ovo prošao.
"Nećemo uspjeti ali vrijedi pokušati" Amanda je izašla iz sobe i mi smo je pratili.
|3 sata kasnije|
"Znači, ako želim da probudim magiju u sebi jedino što trebam je da ne razmišljam?" Jelena je upitala nakon tri sata objašnjavanja prednosti, mane, buđenje, kontrolisanje magije i sve stvari koje su bitne. Amanda i Emma su klimnule glavom na Jelenino pitanje.
"A sada pokušajte. Uzmite se za ruku i jedino što treba uraditi je da stvorite sliku osobe koju volite ispred sebe, ali iskreno volite!" Amanda je rekla i Jelena me je uhvatila za ruku. Razmislio sam i shvatio koga iskreno volim. Vidjevši kako je Jelena zažmirila i ja sam stvorivši sliku osobe koju volim. Nakon nekoliko minuta osjetio sam kao da struja prolazi kroz moje tijelo. Nisam otvarao oči ali sam shvatio da i Jelena osjeća isto kao i ja. Amanda je uhvatila mene za ramena pričajući neke čudne stvari kao što je i Emily uradila Jelenu.
"Samo se nemojte puštati za ruke!" Čuo sam Amandin glas kako je vikao ispred nas. Bol je bila ogromna ali na neki način i prijatna, osjetio sam kao da nešto ulazi u mene. Ispred sebe sam vidio mnoge slike ali veoma nedefinisane, bile su mutne a onda su polako počele da se oštre i shvatio da su to ustvari svi trenutci sa osobom koju sam zamislio, sa osobom koju istinski volim.
Čuo sam Jelenu kako uzdiše i polako je počela da vrišti, vjerovatno od ogromnog bola. Ja sam je stisnuo jače i moj bol je prestao. Otvorio sam oči i vidio kako svi gledaju u mene kao i Jelenu koja je tekođe otvorila oči
"I? Osjećate li išta?" Emily nas je upitala, dok smo se Jelena i ja gledali.
"Osjećam.. osjećam nešto čudno u sebi, kao da sam dobila neki novi organ" Ja sam klimnuo glavom, jer se i ja osjećam potpuno isto. Veoma neopisiva stvar.
"To vam se duše moje naziva MAGIJA." Amanda je rekla sa smiješkom na licu.
"A sada idemo da oživimo Gemmu!" Jelena je ustala veoma nespretno jer joj je vjerovatno ovo sve novo a ja sam je zagrlio i otišao sa njom i curama do sobe gdje se nalazi Gemma.
Evo ga novi nastavak! Veoma neočekivan, jer danas ima naučit, mislim "naučila" sam tehničko, fiziku i njemački pa sam se morala odmoriti i ovo mi je bio kao neki 'odmor' i nadam se da vam se sviđa nastavak. ako da lajkujte i komentarišite i volim vas puno. Ćao! <3
YOU ARE READING
Find Us
FanfictionOni koji ne vjeruju u magiju je nikada neće pronaći. Njih dvoje su je pronašli. -Završena-
