|Harry Styles POV|
Ulazim u prelijepu, ogromnu kuću koju je Emma sredila samo za Gemmu i Amandu. Ruke, pazduh, brada.. sve živo mi se znoji. Ne dešava se svaki dan da moram sestri reći da sam ja vještac i da su svi ljudi okruženi njome vještice i da je ona usput pretvorena u drugu osobu putem magije. Odlično.
Ušao sam u kuhinju i ugledao Amandu i Gemmu kako čitaju neku knjigu, odnosno Gemma je čita a Amanda pokazuje prstima. Malo sam se prokašljao i one su pogledale u mene dok je Gemma bila sva crvena, a kada je ona crvena to znači da je nervozna a ako je nervozna to znači da je saznala..
"Hej" Podigao sam ruku i sjeo za šank kod njih. Malo sam pogledao u knjigu i primjetio razne simbole i naravno shvatio da je to knjiga magije.
"Kada si saznao za ovo?" Upitala me je, sudržavajući se da ne počne plakati, uvijek je bila snažna djevojka. Pogledao sam je pa opet spustio pogled.
"Kada sam upoznao Jelenu" Odgovorio sam kratko jer sam se iskreno bojao. Bojao sam se da ne ode od mene i da ne napravi neku glupost. Ali naprotiv.. ona je bila smirena i gledala me je smireno, naravno na rubu suza ali kako sam ja očekivao da će postati histerična i da će se razbacivati po kući ovo je odlično.
"I ona je vještica?" To je malo začuđeno upitala, što je razumijem, jer ko b, pobogu, rekao da je Jelena vještica?
"Sve koje si upoznala su vještci. Izvini Gemma što ti nisam rekao" Napokon sam smogao snage da joj se izvinem, držajući glavu još uvijek pognutom. Ona je ustala sa šanka. Pogledao sam je i uplašio se da ne ode negdje. Srećom otišla je do onog aparata i stavila sebi kafu.
"Sve se sada poklapa. Želio si da promijenim izgled da bi ljudi mislili da sam poginuli i da ne bi saznali za karijeru. a ja se još pitam kako ste mi mogli ovako promijeniti izgled" Bila nam je okrenuta leđima pa ni ja a ni Amanda nismo mogli znati da li je ljuta, razočarana, nesigurna. Pa sve to kad bolje razmislim.
"Želim da i ja postanem vještica, ne mogu da budem drugačija od svih. Želim to" Okrenula se ka nama dok smo je mi gledali raširenih očiju i usta. Amanda me je pogledala kao i ja nju dok smo oboje odmahivali glavom. Ja nisam znao ništa o tome, nisam čitao knjige jer mi je bilo mrsko, ali znam da ne može svako postati vještica onako radi reda.
"Gemma, to je ne moguće,osim.." Amanda je započela a ja je ubio pogledom jer ne želim da mi se sestra bavi magijom i izlaže rizikom. Jednostavno ne.
"Kaži. Harry ne petljaj se!" Malo se proderala dok je uzimala šolju u ruke i ponovo sjela za šank.
"Možemo te testirati, ti si Harryeva sestra što znači da imaš barem 0,1% magije u krvi, što je.. pa dovoljno da se izvede ritual nad tobom" Dok je Amanda pričala ja sam samo odmahivao glavom jer je to prosto nemoguće. Pročitao sam da sva magija dolazi sa cijenom a ova sigurno ima neku cijenu.
"Koja je cijena?" Upitao sam vidno iznerviran zbog moje tvrdoglave sestre. Zašto želi da bude vještica? Ne razumijem.
"Može se desiti da se više nikada ne probudi ili da se probudi ali da bude kao biljka ali naravno može se desiti i da ritual uspije 100% i da ona bude od boljih vještica jer mješanjem krvi dva naslednika i ostalih jačih i starijih vještica može dovesti do jako jake magije" Amanda je to rekla pomalo tiše dok sam ja skočio i uhvatio lagano Gemmu za ruku.
"Nećeš to uraditi i tačka!" Proderao sam se jako prvi put u životu na Gemmu, naravno ne brojim svađe nego ozbiljne teme i žao mi je naravno ali mora shvatiti da ne može to raditi.
"Uradit ću to! Amanda kada možemo to uraditi?" Sada je i ona ustala otrgnuvši moju ruku i okrećući se prema Amandi.
"Kad god si ti spremna" Ma daj, pa ne možeš mi to raditi! Ubit ću se.
|Jelena POV|
"Šta želiš. Kafu, sok, čaj..?" Upitao me je Justin dok sam sjedila u njegovoj kući, mokre kose, u njegovoj majici i mom šorcu. Ne brinite, ništa se nije desilo samo nas je kiša uhvatila pa sam se istuširala u njegovoj ogromnoj kući.
"Može čaj" Nasmijala sam se ustavši i gledajući neke slike na zidu. Jedna crno-bijela slika me je podsjetila na moj Beograd. Malo sam pustila suzu, za svojim roditeljima, sestrom, drugarima. Najteže mi je biti nasmijana stalno a kada ti srce čežne za nekim koga nećeš dugo vidjeti. Život je sranje.
"Šta ti je?" Justin je primjetio da mi je suza skliznula niz obraz dok sam je ja brzo obrisala i nasmijala se ponovo.
"Ništa, samo mi malo nedostaje moja kuća i porodica" On je klimnuo glavom i došao do mene zagrlivši me i usput poljubivši u čelo.
"Imaš mene" Nasmijali smo se oboje i tako ostali zagrljeni dugo. Oduvijek mi je trebao ovakav zagrljaj. Zagrliti nekog jačeg od tebe je nešto najbolje.
Dok smo još uvijek stajali zagrljeni čula sam neki čudan zvuk. A onda shvatila da je Justin ostavio čaj na šporetu. On se odmah stvorio do šporeta ali voda je već pokipila.
"A dođavola" Uzeo je krpu da obriše ali se krpa zapalila jer ju je stavio na vrućem šporet. Došla sam do njega i bacila krpu u sudober ostavljajući vodu da curi niz šporet dok se ne ohladi.
"Prvo pravilo u kuhinji: Nikada ne stavljaj krpu na vruć šporet" Nasmijala sam mu se dok je on obrisao znoj na čelu jer se uplašio vjerovatno. Poljubila sam ga u nos dok je otišao u kupatilo da se istušira jer nije stigao od mene.
Malo sam pobrisala kuhinju dok sam čula da Justinu vibrira telefon. Pogledala sam na ekran i vidjela samo 'Y', nisam se htjela javiti jer je sigurno neki prijatelj ili nešto. Sjela sam malo na kauč i šaltala po instagramu. Popularnija sam od Kim Kardashian bokte koliko imam followera i lajkova.
Čula se poruka na Justinovom telefonu i ja sam pogledala, na telefonu je pisalo opet ono "Y" i ja sam otvorila misleći da nije nešto važno.
"Pošto nisi došao sinoć kod mene, očekujem te večeras mali. Ja sam već spremna" Malo sam otvorila oči kada sam pročitala poruku. Čula sam da se voda ugasila i brzo sam ostavila telefon na mjesto.
Justin je izašao iz kupatila samo u farmerkama i izgledao je prezgodno ali ona poruka mi je bila samo pred očima. Ko je ona?
"Neko te zvao na telefon, nisam se htjela javiti pa ti vidi" Rekla sam mu dok sam gledala u telefon i samo šaltala gore-dolje kao manijak neki.
On je vjerovatno vidio poruku i poziv i rekao.
"Joj babe.. Moram ići, ovaj jedan što mi je napisao pjesmu došao u London i samo večeras ostaje pa moramo u studiju sve smisliti kako šta. A mislio sam da nam večeras bude lijepo." Govorio je, dok sam ga ja gledala sa nevjericom ali nisam htjela reći ništa. Samo sam klimnula glavom i stavila telefon i slušalice u dzep od šorca.
Izašla sam napolje i ušla u njegovo auto. On je ušao nakon 5 minuta i pogledao me.
"Nadam se da se ne ljutiš" Napravio se kao da mu je žao dok sam se ja lažno osmijehnula i rekla.
"Ma naravno da ne."
Izvinite što nije bio prije nastavak, jednostvano nisam imala neke inspiracije, nemam je nikako u poslednje vrijeme. Škola čini svoje haha. Još 2 dana. :( Nadam se da vam se sviđa i hvala vam na čitanju. Volim vas<3
YOU ARE READING
Find Us
FanfictionOni koji ne vjeruju u magiju je nikada neće pronaći. Njih dvoje su je pronašli. -Završena-
