"Bila sam sa njim 2 godine. Pranirali smo vjenčanje, zaprosio me je kada smo skakali sa padobrana, hah... čim smo stali na noge on je izvadio prsten i rekao 'Pogledaj gore' a helikopter je letio i na transparentu koji je viorio pisalo je 'Amanda, hoćeš li se udati za mene'. To mi je bio najdraži dan u životu i svaki dan ga se sjećam kao da je juče bio" Amanda je pričala dok se ponosno smješkala i sa malo suza u očima.
"Vodio me je svugdje, na Havaje, Italiju, Španiju.. sve zemlje koje sam htjela da posjetim on me je odveo tamo. Problem je bila njegova majka, ja sam dolazila iz siromaše porodice, nemam oca a majka mi je bila alkoholičarka dok su njegovi političari. Nikada nije dozvoljavala našu ljubav. Jednom sam došla kod njih na večeru da im kažemo da smo se vjerili a ja sam imala još jednu vijest.. da sam trudna ali.. ona mi je sipala neki napitak u sok da provjeri jesam li čovjek ili vještica jer je odavno sumnjala. Kada sam ga popila pala sam u nesvjest i počela krvariti, taj napitak je ubio moju bebu, ne znam kako ni zašto ali ju je ubio.
Nisam Danijelu rekla ništa o bebi da se ne bi naljutio na nju pa smo otišli na vjenčanje nekih drugova. Bilo je previše zagušljivo pa smo izašli da prošetamo pored plaže.. tamo su ga ubili neprijatelji Viktorije i njenog pokojnog muža. Od tada Viktorija krivi mene što ga nisam zaštitila jer po njenom ja sam trebala umrijeti a ne njen sin. Tada je ona napustila politiku i došla u ovaj dvorac da se usavršava kao vještica. Ne znam zašto ti ovo pričam ali jednostvano moram da malo olakšam dušu ovo nisam pričala nikom 6 godina i puknut ću" Plakale smo i ona i ja zajedno. Ovo je nešto najtužnije što sam čula u svome životu.
Istog momenta sam zamrzila Viktoriju.. znam uvijek sam govorila da svaka priča ima dvije strane, ali za ovu sam sigurna da nema.
"Hvala ti što si me saslušala, idem sada" Amanda je rekla i zagrlila me još uvijek jecajući. Ona je izašla a ja sam još više počela plakati jer izgubiti i bebu i vjerenika i sve to zbog svekrve i još da te ona krivi za to je nešto najgore što ti se može desiti. I onda te ljudi nekada pitaju zašto si mrzovoljan i ne pričaš? nekada je svima dosta ovog života..
|Harry POV|
"Gemma, sve sam ti rekao.. o napadanju, da su me oteli i da Emme nije bilo mogli su me ubiti. Zato, moramo ti promijeniti izgled, tebe će htjeti oteti. Emma je vrhunski hirurg, promijenila je izgled na hiljade žena i muškaraca. Za tebe ćemo reći da si preminula. Ovo nije mala stvar, život nam zavisi od ovoga" Sve ovo nije imalo nikakvog smisla ali nekako kao da mi vjeruju, i Emma je držala svoj govor govoreći kako su me htjeli ubiti neki ludaci..
"Harry, ja ne mogu to. Šta da kažem drugovima, momku?" Malo sam se trgnuo kada je rekla momku, ali o tome ćemo kasnije diskutovati.
"Ne smiješ im ništa reći. Lažirat ćemo tvoju smrt. Moramo to uraditi, seko. Za tvoje dobro, volim te više od života, ne želim da ti se išta desi!" Glupa karijera i sve . Moram lažirati smrt sestri da ljudi ne bi shvatili da sam vještac.
Emma mi je ušla u misli i rekla "Morat ćemo ih začarati Harry nemamo druge!" Ja sam se okrenuo prema njoj i klimnuo glavom dok ih je ona potpuno neprimjetno začarala, a ja mrzio sma sebi jer radim ovo svojim najmilijima.
"Okej Harry, kad će te me promijeniti?" Gemma me je upitala. Bilo mi je žao što je pod magijom morala pristati, ali šta da radim..
"Gdje će ona živjeti?" Mama je upitala, takođe začarana jer sam siguran da ona nikada ne bi mogla pristati na ovo bez magije
"Najsigurnije joj je da živi u kući kojoj joj mi nađemo, ne brini te ništa za to. Idemo mi sada. Doviđenja" Emma im je rekla i krenula prema izlazu dok sam ih ja zagrlio.
"Neće se ničega sjećati kada magija prestane raditi, tako da tvojoj majci moramo reći da je Gemma umrla." Pogledala me je i rekla sa tužnim pogledom.
"Ne, ne mogu joj to uraditi" Rekao sam malo se derajući.
"Moraš!" Rekla mi je i samo nas je ljubičasta magla ponovo dovela do Emmine kancelarije.
|Emily POV|
Otišla sam u kuhinju jer sam bila nenormalno gladna. Gledala sam naprijed i uopšte nisam primjetila da je pod mokar na jednom dijelu i pala sam koliko sam duga i široka
"Sranje!" Opsovala sam ,inače ne psujem ali ovo je pravo vrijeme za psovanje
"Joj, izvini tu sam prosuo bio kave kada sam sebi pravio pa sam obrisao mokrom krpom." Dash mi je prišao dok sam se ja zacrvenila gore od Jelene. "Daj mi ruku" Rekao je i podigao me "Raskrvarila si koljenu, dođi sjedi vamo" Odveo me je do stolice dok je mene strašno peklo i bolilo. On je samo prešao rukom preko rano dok je ona polako počela da zacjeljuje. Osmijehnula sam mu se kao i on meni.
"Žao mi je još jednom" Još uvijek je čučao i gledao me pravo u oči. "Ma sve je uredu" Rekla sam mu i onda mi je slučajno telefon ispao iz dzepa. I desila se scena kao iz filma. Krenuli smo oboje da ga uzmemo i u filmu bi sad trebalo biti vrijeme kada se poljubimo ali tada je ušla Emma i zovnula Dasha.
"Dash, Killian je rekao da nas dvoje kao naslednicima mora nešto objasniti u njegovoj kancelariji" Ušla je i izašla.Od danas Emmu počinjem da mrzim.
"Žao mi je, moram da idem. Ćao Emily" Pogledao me je i mahnuo izlazeći iz kuhinje. Glupi leptirići su me sad nahranili i nisam više gladna.
Žao mi je zbog glupog nastavka, sve znam da je grozan i to ali i juče i danas sam se isplakala kao nikada, macu mi je pregazio auto, još uvijek je živa ali je jako loše i ja se nikako ne mogu smiriti. Stvarno mi je teško i napisala sam nastavak onako da se nečim zabavim i znam onima koji nemaju ljubimca da je smiješno čitati ovo ali ako neko ima psa ili mačku zna kako mi je. I hvala vam na 1000 čitanja. Volim vas i izvinite zbog lošeg nastavka.<3
YOU ARE READING
Find Us
FanfictionOni koji ne vjeruju u magiju je nikada neće pronaći. Njih dvoje su je pronašli. -Završena-
