Sat

4.2K 364 28
                                    

... Jovana...

Zraci sunca miluju mi lice. Poznat miris širi se svuda oko mene. Sa teškom mukom pokušavam da otvorim kapke. Bolno pulsiranje tabana mi vraća slike od jučerašnjeg dana. Usne mi se razvuku u osmeh i shvatam da se srećna budim.

Otvorim oči pa se iznenadim. Soba u kojoj se nalazim mi je nepoznata. Nije moja, a nije ni naš novi stan. Podignem se i pogledam. Sama sam, ali čujem zveckanje šoljica za kafu.

Ceo život sam bila spremna da ću ja biti ona tetka, a vidi me sada. Gledam u svog muža koji u sobu ulazi sa kafom i doručkom.

- Sunce moje, budna si?

- Budna i dezorjentisana.

- Zaspala si u kolima sinoć. Odlučio sam da će ti lakše biti da dođemo za Beograd. I evo nas u našem stanu.

- Našem stanu?

-Sunce popij kafu, morao sam negde živeti pre nego što sam se tebi uvalio. - namigne mi i doda kafu.

Prija mi iako mi je čudnog ukusa. Kada bolje razmislim u zadnje vreme sve mi je čudnog ukusa. Dođe mi iz dupeta u glavu. Lupim se rukom po čelu.

- Ja sam izgleda trudna! - iznenadim sebe ali ne i njega.

- Izgleda. Ako želiš možemo do doktora, a pre toga možeš da uradiš test. - ustaje i vraća se sa kesom iz apoteke.

- Ti si znao? - zinem od čuda. Kakva ću ja to majka biti kada je on shvatio pre mene da sam trudna?

- Juče sam shvatio. - privuče me i poljubi tako da ostanem bez vazduha. - Niko nije srećniji od mene. - nastavlja da me ljubi.

-Što mi nisi rekao?

-Juče smo imali goste, ne bi bila mirna dok ne bi uradila test. Bez potrebe bi se uznemirila. Ovako je lepše. Ustaj da uradimo taj test.

- A, jesu li teška pitanja? - zasmejemo se do suza. Povuče me za ruku da lakše ustanem.

Popiškim se na štapić i čekamo. Iako znamo ishod, nervozni smo oboje.

- Vidi, Sunce devojčica je. - Lupim ga laktom i opet počnemo da se smejemo.

Podigne me i zavrti. Od kada su se pojavile dve roze crte usta su nam razvučena u osmeh. Kada me spusti, privuče me u zagrljaj i samo tako zagrljeni stojimo.

- Ja sam mnogo srećan čovek. Ljudi godinama grade vezu pa uđu u brak. Planiraju porodicu dugo. Traže posao mesecima. Tebe sam sreo pre četrdeset sedam dana i sada sa tobom imam sve. Porodicu, decu. Sve! Volim te. - naravno raspizdim se.

Sa njim je sve drugačije. Spontano, zabavno, nepredvidivo.

- Oblači se, pa doručak. - pljesnu me rukom po zanjici.

-Nemoj samo da mi kažeš da moram jesti za dvoje! - ježim se na to.

- Sunce ja sam muzičar, nisam ginekolog. Kada nam on kaže šta i kako tako će biti.

Doručkujemo i popijemo kafu. U tom dođe vreme za posao. Dok  sam spavala osim doručka i testa kupio mi je  i ostale sitnice.

Kada izađemo ispred zgrade. Ukapiram gde smo. Stvari Đeram, deo Vračara.

- Od kada si u ovom stanu?

- Ima desetak godina. Što pitaš?

- Vidiš onaj prozor? - pokažem mu rukom.

- Da, šta sa njim?

- Tu sam živela četiri godine! Nikada te nisam videla! Bili smo komšije. - ostane zatečen.

-Kako? Nemoguće! Mada, sve je moguće. Ja sam toliko utakmica igrao koje ti nisi sudila. Živeli u istoj ulici. Izgleda da tada nije bilo naše vreme. - razmišlja.

- Zato je sada naše vreme i naša budućnost! - osmehnem mu se.

- Čekaj, znala si da živim u Vojvode Šupljikca. Dao sam ti podatke kada sam kupovao razglas, čudo nisi povezala?

- Tada mi naziv ulice ništa nije značio. Kada sam ja ovde živela zvala se Žarka Zrenjanina. - pa da naprave haos sa menjanjem naziva ulica.

Poljubi me pre nego što uđemo u auto i krenemo na taj sastanak. Gledam kako mu savršeno stoji bela košulja i sve u meni bukne. Da mi ovaj sastanak nije bitan vratila bih ga u stan i zarobila na drugo, dugo...

Posao lako sklopimo. Naravno, lako je kada imaš keš. Sve što mi se svidelo za radnju uzeli smo. Dogovorili smo da naknadno javimo vreme isporuke. On je insistirao na samo jednom artiklu. Čuvenoj vazi koja nas je spojila.

-Zete, sam te bilo! - Jagoš zove. - Niti si promenio status veze na fejsu niti si otvorio poklone. Pa šta ti čoveče radiš u životu! - ovaj dan moram zabeležiti u kalendar. On je raspoložen!

- Ne mogu da ti kažem, nije pristojno! - zasmeje se od srca.

- Nestrpljivi smo, požurite. Inače ću ja početi da otvaram poklone.

-To nije loša ideja. Nemoj samo da polupaš lampe. Idemo na ručak. Vidimo se oko osam.

Nađemo se sa Srejom i Milijanom koji nam saopšte da su ponovo zajedno i da se Sreja neće vraćati u Australiju. Mi ih obavestimo da stiže unuče. Poblesave načisto.

U narednom periodu očekujem pun stan bebi opreme! Ako, neka ih. Super će biti tom našem bebaću. Imaće puno ljudi oko sebe.

- Stani na sledećoj pumpi. - opet mi se ide u toalet.

- Sunce, da li ti je dobro? - vidim brigu u njegovom pogledu.

- Jeste, samo moram opet... -

I tako, overih svaku pumpu na putu, kao pas. Kada stignemo u stan  iznenadim se. Kuća cveća! Onda se setim da su svi gosti dolazili sa buketima.

Odemo do kuće, a Jagoš i Dragoš istovaraju nešto iz kamiona. Pogledam. Puna hladnjača hrane koja je "pretekla". Za torte nije bilo dovoljno mesta pa su ih lepili jednu za drugu. Zamolim majku da dođe i razdeli komšijama i poznanicima.

E sad otvaranje poklona. Tu su moji najmiliji. Dragoš kao malo dete cepa ukrasni papir. Sve je lepo i sa ukusom. Za divno čudo samo četiri lampe i pet slika.

Većina gostiju je donela koverte. Naravno, osim koverata, ima i skupljih poklona. Televizor, sudo mašina.... Pogled mi privuče Dragoš koji plače od smeha.

Dragi Bože, može li da bude veći kič nego što jeste. U ruci drži zidni sat. Sa obe strane su stubići koje pridržavaju konji koji stoje na zadnjim nogama. Utisak upotpunjije leptir koji je zakačen za sekundaru.

Milanče prvi dođe sebi od smeha. Odšeta do fioke i donese makaze. Za deset minuta od velikog četvrtastog kič sata nasta mali elegantni elipsasti sat. Oduševila me njegova kreativnost.

Najlepši poklon koji se izdvajao od ostalih je bio komplet šolja za dvoje. Još lepše je izgledao kada mi je moj mužić u njega sipao kafu koju mi je posle vrele noći doneo u krevet iz kog, uzgred rečeno, nemam nameru danas da izlazim!

Lepa Kata (1.deo serijala)Onde histórias criam vida. Descubra agora