Žabac

4.8K 382 44
                                    


Kasno u noć dolazim do naše kuće. Smeškam se na to "naše". Pritisnem daljinski da otvorim kapiju, zatvorim box za kučiće. Pritisnem ponovo da ga otvorim. Kroz glavu mi prođe da me kučići ne poznaju. Mogu da me iscepaju ko svinja masan džak!

Stresem se i pokušam ponovo. Bingo otvorim kapiju. Uvezem auto i čim prođem odmah je zatvorim. Nemam nameru da do jutra ganjam Jagoševu "telad".

Pokušam da otvorim garažu, opet zatvorim box. Ja sam debil! Moram nekako označiti daljinski. Pogodim konačno pravi daljinski i uđem u garažu. Čujem pse da reže i brže bolje zatvorim garažu. Sreća da ima izlaz u dvorište koje je fizički odvojeno od onog u kom se nalaze čuvari.

Popnem se do ulaza i ukapiram da ključ nemam. Gde sad da je budim. Skoro je četiri sata. Probam, vrata zaključana. Pogledam u strujomer i sunce me ogreje. Ključ je tu!

Uđem sve je tiho. Iz torbe izvadim samo neophodno i pravac tuširanje. Posle izlaska iz kupatila koje više liči na saunu tiho odem u dnevni boravak, zapalim cigaretu dok se telo opušta. Posle sviranja u glavi mi odzvanjaju sve one pesme koje su bile pa mi treba malo mira i tišine.

Kada "sauna" bude vraćena u prvobitno stanje, krenem na spavanje. Uđem u sobu i ukočim se. Ona je na krevetu, ali ne diše. Glasa nemam, iz grla izlaze samo tihi šaptaji. Ne pomera se. Priđem bliže i prodrmam je, ne reaguje.

- Bože šta sam ti zgrešio? Tek što sam je našao, da ostanem bez nje. - počnem od muke da je ljubim, još uvek se nije ohladila. Suze same počnu da mi klizaju niz lice.

Podignem je u sledeći položaj i jako zagrlim. Srce mi puca od bola. Treba mi ovaj trenutak da ga urežem u sećanje, da još jednom osetim njen miris. Njeno mlitavo telo pada preko mene. Dozovem se pamti i još jednom je čvrsto stegnem pre nego što pozovem nekoga da mi pomogne.

- Budalo jedna hoćeš li da me udaviš?! - Ne verujem svojim ušima, čujem njen glas! Brzo popustim stisak i zagledam se u nju.

-Živa si?! - srce počne ponovo da mi kuca. Gledam je kako sanjivo trepće.

-Što ne bih bila?

- Nisi se pomerala, mislio sam da si umrla! - ona počne da se smeje a i ja sa njom.

- Pa spavala sam.

- Sunce ti tvoje, spavaš kao da nisi živa! - nežno rukom obriše moje suze koje se i dalje slivaju i spusti usne na moje. Tek tada prodišem normalno.

-Navikni se, gasi svetlo i leži. Vidiš koliko je sati. - prođem kroz kuću, proglasim svetla i ušuškam se uz nju. Od stresa koji sam doživeo i od umora koji me je stigao, san neće na oči. Ko zna kada sam zaspao!

... Jovana...

Veći deo jutra smo prespavali. Još se budim i na pamet mi pada scena od noćas. Lepo je znati da pored sebe imaš nekoga ko bine o tebi. Nežno ga poljubim pa ustanem. Dok pijem jutarnju kafu prebiram po obavezama.

Danas idem da biram haljinu za venčanje i na probu frizure. Pojma nemam šta hoću! Čujem kako mu zvoni telefon i kako se hrapavog glasa javlja. Nedugo zatim stiže polumrtav, ljubi me i stavlja kafu.

-Ženo moja, dolazi nam kum. -

- Znači konačno je svario činjenicu da se ženiš. - odgovaram mu kroz osmeh.

- Zabrinut je, plaši se da te je uvredio. Želi da se iskupi.

- Bez potrebe brine, sve smo šokirali, nije jedini.

-Pričaj šta si planirala za danas pa da se kombinujemo.

Dogovorimo se šta i kako i krenemo u realizaciju stavki za venčanje. Do popodne sredimo sve planirano i vratimo se da čekamo kuma. U dvorištu cirkus, Jagoš je u goloj vodi skida nalepnice sa nekog kombija.

Lepa Kata (1.deo serijala)Where stories live. Discover now