Australijski tajkun

4.2K 362 49
                                    

.... Jovana...

- Snajka evo samo za tebe ova ekskluzivna biljka. - daju mi biljku mesožderku koju do sada videla nisam.

- Hvala, divna je! - više ni ne brojim poklone i sada mi je jasno da će se takmičiti ali gospođa mama se ne pojavljuje od kada je pokušala da me izradi za boju venčanice.

- To nije sve. - javlja se otac čija je Milanče kopija - Za medeni mesec imamo iznenađenje. Maldivi. - opa, pa stvarno nije loše ovo njihovo takmičenje.

Nikada nisam razmišljala o novcu i materijalnim stvarima. Možda zato što mi nikada ništa nije nedostajalo. Ne nisam bogatašica već devojka koja se zadovoljava sa malo. Prosto bitnija mi je pažnja od novca. Ovde novac dolazi kao pažnja.

U neku ruku me to raduje, tako će moja bezgranična ljubav biti melem za sve njegove rane. Pokazaću mu da ipak postoje ljudi koji nude još nešto osim novca.

- Jao, pa hvala, niste trebali! - uvek mi je bilo lakše da poklanjam nego da primam poklone.

- Polako snajka još ni pola nismo otkrili. Ovo su sitnice. - ako su ovo sitnice ja sam Patak Dača! Neprijatnu tišinu prekida zvono Milanovog telefona.

- Kaži  Milijana. - slučajno ili namerno otkriva ko ga zove. Sluša. - Sa ocem sam.... Ne nije dobra ideja... Znam da ste odrasli.. Isto mesto. - prekida poziv. - Milijana dolazi, došla je da nam donese poklone. - čujem dozu zabrinutosti u njegovom glasu.

- Neka je neka dođe, sigurno su naši pokloni vredniji od njenih. - plastična progovara.

- Molim vas da se ne svađate, stvarno nam nije potrebno više stresa. - stisnem mu ruku koja stoji na mom kolenu dok njegova noga poskakuje od nervoze ispod stola.

- Šta ti pada na pamet, nismo mi divljaci. Rastali smo se jer nismo jedno za drugo, ali ti si nam uvek na prvom mestu. - mogu misliti... Baš ga "obožavaju".

- Zakuvate li nešto, Jovana i ja idemo a vi se slobodno poubijajte. - u tom momentu čujem svoje ime toliko izveštačeno da mi je odmah loše.

-Jovanicee, Milanče stigla mama sa poklonima. - blago nama!

- Milijana izgledaš fantastično, bolje nego kad si devojka bila. - pogled koji Milanov otac uputi njegovoj majci podseća na pogled zaljubljenog čoveka.

- Jao, Srejo, ti ne stariš! - kikoće se kao srednjoškolka. Biće ovde sranja ali ne onako kako smo mislili, još samo da plastična ukapira šta se dešava. - Jovanicee jel' gotova venčanica?

- Da, divno roze.-neka misli da ću na svoj dan izigravati idiota samo zato što ona plaća.

- A, ne, mi smo doneli venčanicu iz Australije. Nova kolekcija Vere Vang. Može da se zameni u Beogradu ako ne odgovara. To je moja obaveza kao svekrva! - evo ga počinje cirkus. Meni pokažu fotografiju i padnem na dupe. Venčanica san snova. Zaljubim se u momentu.

- Divna je! - oči mi zasuze.

- Da vidim ja. - Milan kao da je tek došao.

- Ni slučajno, to je maler. - plastična reče i neku pametnu. - daju mi Evo vidi tvoje odelo. - pokazuje mu.

- E, deco evo vaučer za medeni mesec: Karibi. - o tome je pričao.

- Hvala, izgleda da nam je suđeno da putujemo svetom. - Milan mi namigne izgleda da se zabavlja.

- Ima još. Apartman na Zlatiboru! - javlja se Milijana.

- Dobro je, mi im uzeli na Kopaoniku. - Sreja na njenu fasciklu vadi svoju. - Stan ovde u centru. - ponosno doda.

- Bolje da si uključio mozak, ovde imaju kuću, Stan u Beogradu. Ja sam im kupila jedan u Budvi. - oni su odlepili. Milan se samo smeška, ja izgubljena. Ponosno vade još po jednu fasciklu sa dokumentima.

- Lako će ga prodati, ako im ne bude trebao. Snajka evo za tebe pošto sam saznao da voliš audi, jedan autić. - vadi ključeve. - Tvoje je samo da javiš boju i da mi pomogneš da nađem sigurnu šlep službu da ga dovezem iz salona. - kada mi da fasciklu za malo se ne onesvestim Audi Q10. Vredi više nego moja kuća!

-Ja ovo ne mogu da prihvatim!

- Možeš snajka možeš. Kada si prihvatila ono što mi je najvrednije možeš i ovu sitnicu. - Šta je on? Australijski tajkun kada ovako deli aute kao da su Burago makete. Vidim da se Milan zabavlja.

-Srećo može beo, da šaljemo Jagoša za Beograd sutra? - on je luđi od njih! Klimnem glavom. Već imam glavobolju, ispadoh veća sponoruša od svih splavarskih pripravnica.

- Deco imate li neku želju za svadbu? - ja odmahujem glavom a Milan počinje da nabraja.

- Orkestar Ace Sofronijevića, ostalo smo završili. Nego niko se ne seti da nam kupi lokal?! - gleda čas oca, čas majku.

-Pa zar Jovana nema lokal, kako mi je to promaklo? - Sreja se češka po glavi.

- Ima, ali smo mogli otvoriti veleprodaju repro materijala i cveća. U ovom delu Srbije toga nema, imaju male koje deru a za svaku bolju nabavku mora u Beograd ili Novi Sad. - Šta je njemu, poludeo je totalno.

- Srejo, ovako. Ti nađi lokal i raspitaj se ko može da ugradi hladnjaču a ja ću naći ko je najbolji inostrani dobavljač. - Milijana ima plan, ali ne samo da ispuni želju jedincu već i da ima više vremena da provede sa Srejom.

- Danas sam video lokal pored tvoje cvećare na tri nivoa, šta misliš da podrum pretvorimo u hladnjaču a ostala dva nivoa za cveće i repro materijal. - ćutim ne mogu da progovorim. Ubiću ga čim izađemo napolje. Nije normalan!

- Taj je idealan! Blizu je cvećare, i na dobrom je mestu. Može. - on baš nema obzira prema njima. Dovešće ih do prosjačkog štapa.

- Eto dogovorili smo se. - čujemo se sutra da vidimo šta smo uspeli da uradimo.

- E, pa baš smo se lepo ispričali. Idemo mi sad a vi uživajte. - Milan ustaje a ja ne osećam noge. Jedva se stabilizujem i krenemo.

- A šta ćemo sa ćebadima? - posle sat vremena progovori plastika.

- Kakva sad ćebad? - Milanče se čudi.

-Pa donela ja, običaj je da se okite kola. - majko mila iz kog je veka ova žena? Samo nam to fali, da jadni ljudi ne vide kuda voze.

- Dogovorite se vi, ali to na kola neće, možete samo da ih poklonite vozačima. - okrene se uzme me za ruku i izađemo.

Šetamo do parkinga, a do mog mozga putuju informacije koje su iznete večeras. Na parkingu me zagrli, spusti usne na moje u nežen poljubac.

-Ženo moja, sada smo obezbedili i unučiće. Sve ovo što su nam večeras dali ne može da se meri sa srećom koju osećam kada si pored mene. Videla si kako oni ljubav pokazuju. Nemam više problem, neka nas vole koliko hoće sada kada imamo jedno drugo. - samo ga čvrsto zagrlim.

Ne mogu da se otmem utisku da je preterao, ali ćutim. Moje je da ga volim, mazim i pazim. To su njegovi roditelji i može sa njima da radi šta hoće! Jedino gde ću se umešati je da mu sastavim porodicu jer vidim varnice između Sreje i Milijane, a plastika je zrela za reciklažu!

Lepa Kata (1.deo serijala)Where stories live. Discover now