Tajna

4.2K 361 22
                                    

.... Milan....

Strpljivo čekam Jovanu da savlada sopstvenu venčanicu u toaletu. Mogu misliti kako ja kada sa zavrneš toliko slojeva i pokušaš da ideš u wc.

- Jao, zaboravila sam da stavim uložak. - viče.

- Dobro, stavi ga sad.

- Pa nemam! Budi srce, trkni, kupi.-nije mi teško.

Strčim do marketa u prizemlju zgrade. Predpostavljam da to stoji negde na odeljenju hemije. Bingo! Evo ih. Da, evo ih i ima bar dvadeset različitih vrsta. Počešem se po glavi, koji sad da kupim? E, ove ću. Sviđa mi se boja.

Penjem se nazad i misao me udari kao grom iz vedra neba. Svadbu smo zakazali dan posle, a od tada je prošao jedan mesec i pola drugog. Još nije dobila. Pa one je trudna! Od sreće preskačem po dve stepenice. Ne kažem joj ništa. Sačekam da završi i krenemo na naše svadbeno veselje.

Momak koji nas vozi dao mu ga po gasu. Za tili čas stignemo. Parking je pun automobila. Ovo je jedna od onih svadbi koje imaju oko hiljadu ljudi. Uđemo unutra i sednemo za naš sto. Masa ljudi aplaudira. Ovo je onaj dan u životu kada te svi najviše vole. Kreće pesma koju smo odredili za prvi ples.

- Sva sreća da nam je muzika ovakva, nema više sokačara i onih pesma o zetu, tašti, svekrvi i snaji. - nasmeje se moja trudna žena.

-Nema, ali ako želiš pevaću ti na uvce. - šalim se sa njom. - Blistaš. - poljubim je.

- Ni ti nisi loš. - namigne mi.

Sledeći sati prolaze u igri, pesmi, cmakanju i fotografisanju. Svi su veseli, a meni osmeh ne silazi sa lica. Jedini među ovih hiljadu duša znam i zbog čega.

- Deco, znam da bi sutra odmarali, ali javili su se oni Slovaci za veleprodaju. Sutra morate u Beograd na potpisivanje ugovora. Jedino što sam mogla da uradim je da ih odložim do 17h. - Milijana nas obaveštava u sred veselja. Meni nije problem, ali Jovanu nikako probuditi ovih dana.

- Nikakav problem. - smeška se.

- Sunce, sutra ostajemo u Beogradu. Postala si mi žena, a još te nisam vidio u svoj stan. - okači mi se na rame i glavu zagnjuri u moje grudi.

- Možeš i odmah. Spava mi se. -

- Sunce, sad će torta.

- Jel s' malinama?

- Ne znam, Nataša je pravila. Valjda tvoja sestra zna da voliš maline.

- Pa ja ne volim maline. - gleda me kao da sam se pretvorio u Hulka. - Zašto stalno tražim maline? - čudi se.

- Verovatno zato što ti se jedu. - tebi ili bebi.

Naš razgovor prekine gašenje svetla. Iz kuhinje krene torta koju osvetljava vatromet. Torta sa sedam ili devet spratova. Ne vidim dobro. Pomolim se da jedan ima maline. Vidim konobara koji nosi šampanjac. Šta sada? Da joj kažem da je trudna ili da prećutim? Ma neće joj ništa biti od jedne čaše.

Isečemo jedan sprat, nahranimo jedino drugo i popijemo po gutljaj šampanjca. Na kvarno je odvučem da igramo. To je bio jedini način.

Kada otplešemo neko najavi kolo, uzdam se u svoju kondiciju i prihvatim i taj izazov. Njeni posle kola donesu čašu. Ako niste znali to je čaša za zeta. Ukrašena novčanicama, obično visoke vrednosti. U njoj je po pravilu crno vino, a u vinu nešto od zlata.

Iskapim vino, naletim na dukat. Fore radi zagrizem ga, dok vešti svirači sve prate raznim zvukovima. Jovana i ja zatim dobijemo po Rolex. Nasmejem se, moj nadimak baš ide uz taj sat.

Muzika nastavi da svira vesele pesme za đuskanje. Jeben osećaj kada vidiš da svi gosti, ali baš svi igraju. Jovana je vesela, igra sa drugaricama. Sa njima je i Dača, to me podseti. Nađem Natašu i šapnem joj da nađe tortu u kojoj ima malina.

- Što ne reče zete da voliš maline, napravila bih ceo sprat od njih.

- Nije za mene, za Jovanu.

-Jovanu? Pa ona ne voli maline!

- Znaš li da čuvaš tajnu? - pogleda me i klimne glavom. - Od kada je u drugom stanju obožava ih! - preklopi rukama usta, oči joj zasuze. Kreće ka Jovani. Zaustavim je. - Tajna.

-Čekaj kako tajna? - čudi se.

- Ovih dana očekuje ciklus. Ja sam ovde više od mesec ipo, jede maline?! - sabereš nije teško. - Valjda se zabrojala zbog svih dešavanja i još nije ukapirala. Sutra ću kupiti test da potvrdimo.

- Mislim da nije potrebno. Sve je kristalno jasno. Idem da jurim maline. Čestitam, baš se radujem.

-Šta mu čestitaš? - Jovana se stvori pored nas.

-Bože, Joco, čestitam mu rođendan na dan svadbe! - nasmeja se i ode.

- Ja sam totalno prolupala. Noge ne osećam. Otekle skroz.

- Vraćam se za minut. - poljubim je pa požurim do kola. Tamo sam spakovao starke i nazuvice. Suviše sam svadbi presvirao da bih ovako nešto prepustio slučaju.

-Evo, obuj, biće ti lakše. - gleda me sa toliko sreće u pogledu kao da sam joj poklonio pola sveta!

- Znaš šta? Najbolji si! - priđem joj baš blizu i šapnem.

-Samo tvoj i zauvek. - poljubim je u kosu i sačekam da se obuje. Nataša pobednički sa tanjirom ide kroz gužvu.

- Evo maline za zeta. - Jovana je preseče pogledom i gledam kako se transformiše u aždaju.

- Da, sada će svi da ugađaju zetu, a tebe Jovana ko jebe! - kao onaj dan kada je Ljiljani razbila naočare.

- Osice moja, zet je za tebe tražio maline, a ja pola torti načela. - zna njene reakcije pa se drži podalje. - Hoćeš da te hrani ili ćeš sama? - pecka je i rizikuje da torta sa malinama završi na njenoj savršenoj punđi.

- Daj ovamo. - uzima tortu i jede je kao dete koje je krišom uzelo čokoladu i otvorilo da niko ne vidi.

-Deco, dođite kum ide kući. - Milijana nas zove. Još ovaj običaj i kraj.

Krenemo ka izlazu iz restorana, Sreja nosi prase, Milijana mu pomaže, Jovanini roditelji poklone a Nataša tortu malo manju od mladenačke.

- Hej drugari, dođite sutra na prase! - kum se našali, ali brzo protrča pored nas. Stiglo vino. Sav je pozeleneo. Dobro je da kuma vozi.

Posle nekog vremena se pojavi, klikavim hodom stiže do auta. Naši su sa kumom već spakovali darove. Izljubimo se uz obećanje da ćemo ih posetiti uskoro.

Ono što sam primetio ovih dana, potvrdim. Sreja je zagrlio Milijanu, a saznao sam i da je plastikanerka besna napustila Srbiju i odlepršala negde u Evropu! Sada mi je drago što smo svadbu pravili u Valjevu, to ih je zbližilo i podsetilo da se ipak vole.

Vesele goste teško je ispratiti, tako da kada je vlasnik hotela oglasio fajront u sali je bilo jako puno gostiju. Uhvatim u naručje svoju ženu i oglasim se.

-Hvala dragi gosti što ste nam ulepšali ovaj dan. Živi, zdravi i srećni bili i samo u veselju se sretali. - Jovana mi se meškolji u naručju. Samo klimnem glavom i svoju ženu odnesem u naše novo gnezdo!

Lepa Kata (1.deo serijala)Where stories live. Discover now