Hvala kume!

5.1K 403 22
                                    

... Role...

Ostavim je u sobi da dođe sebi i da se navikne da je do kraja života moja. Verovatno mislite da sam lud. Za nekoga ko ima princip jednom i za ceo život! Pa da objasnim. Kao sportista okružen sam devojkama koje jure muža sa statusom sportske zvezde. Šta više da vam kažem o njima osim da su veoma slične nazivu mog orkestra "Šuplji bataljon".

Kao muzičar, e, tu sam se svega nagledao. Od pijanih, drogiranih i veoma promiskuitetnih devojka. Stvarno imaš izbor da između njih nađeš neku koja će ti rađati decu i mesiti česnicu!

Ima i finih cura, ali nikako nam se putevi ne ukrštaju. Ja ne idem u biblioteku, a one ne idu u kafanu. A tu su i predrasude, mada možda i nisu predrasude, jer ima onih koji ih potvrđuju.

Za nas muzičare kažu da smo kurvari, da uvek neko iz orkestra jebe pevačicu, da pijemo, da se drogiramo... Spisak je dugačak. Ima kolega koji rade po neku stavku sa spiska, a onda nas sve strpaju u isti koš.

Od svih poroka ponekad zapalim cigaretu. Ali za javnost sam loš samo zato što sam muzičar. Ko bi me poželeo za zeta? Niko! Još dete razvedenih roditelja čiji je otac pobegao sa pevačicom! Totalno nepoželjan!

Celog života maštam da nađem dobru devojku i da zasnujem porodicu. Recite da sam lud ali Jovana je prava. Vraćam se sa našim stvarima a ona leškari na krevetu, vidim da je u nekom svom svetu.

- Jesam li ti nedostajao? - nije me bilo pet minuta.

-Puno! - nasmeje se i ja odahnem, dobro je svarila je.

- Kada počinje utakmica? - čisto da znam ima li vremena da nastavimo započeto. Okrene se i pogleda sat.

-Za dva sata. - jebiga nema.

- Ustaj, treba da jedemo, spremimo se i stignemo pre početka.

- Ne može tako!

- Šta?

- Moraš da me poljubiš da bih ustala!

- A, to! Uvek srećo. Samo sada je rizično.

- Što?

- Ako počnem da te ljubim ništa ni od hrane ni od utakmica! - priđem ivici kreveta i sednem. Polako je podignem i privučem sebi. Poljubim je nežno, a onda pobegnem u dnevnu. - Čekam te ovde. - čujem kako se kikoće.

Upalim TV i čekam. Brza je, i to mi se sviđa.

- I kako ćemo sada? -

- Kolima!

- Jok, ja mislila letećemo na mojoj metli. Čoveče osvesti se, imaš ženu! - zacepim se od smeha.

-Znam srećo, nećemo metlom, idemo autom.

- Alo, kojim imamo dva?

- Kažu da je muž glava kuće.. - prođe da se pobuni ali ispravim ruku prema njoj i nastavim- a žena vrat, pa pomeri ti glavu ako možeš! - sada se ona smeje.

- Glavo, sviđa mi se što sam sa tobom, imaš opasno pametno razmišljanje. Idemo mojim autom jer su svi ključevi od garaže i kapije na njima ali ti voziš! Da ne bude posle da ja ne pravim kompromise. - oduševi me. Podignem je i zavrtim. Smeje se a stomak joj zakrča.

-Vratu moj, hajde da te nahranimo!

Posle kasnog ručka ili rane večere pođemo na utakmicu.

-Moram tražiti još jedino izuzeće. - Ne razumem je o čemu priča.

- Kakvo izuzeće?

-Ne mogu suditi utakmice na kojima igraš, nije fer. - Dođe mi da je poljubim ali i ovako nemam pojma kuda vozim.

- Nemoj, ima još jedna utakmica do kraja prvenstva i to za dva dana protiv ovih tvojih, ako sam dobro razumeo njima ne sudiš?

- U pravu si, ali šta posle?

- Srećo, moramo mnogo toga da dogovorimo, prvo gde ćemo živeti, a onda ostalo.

- Joj ja zaboravila da sam se udala! - lupi se po čelu.

-Nisi još, ali to ćemo brzo završiti. Gde sad? - pojma nemam kuda vozim.

- Na kružnom levo, prati znak "Petnica". Kako si planirao?

- Sve ćemo dogovoriti, nisam planirao, sudbina...

- Pazi, ležeći, zona škole!

- Ups, u povratku moram u hotel po stvari, naravno, ako me primaš. - nemam nameru da bilo koju noć provedem bez nje!

- Da nisam htela, našla bih način da te otkačim. Prema tome sve što je moje i tvoje je. - namigne mi i obliže usne koje su malo otečene.

-Srce moje, srećan sam! - stvarno jesam, ona je ono što mi treba.

Stignemo na parking. Nema puno auta, uglavnom beogradske tablice. Izađemo i krenemo ka bazenu. Naravno, opet je svi znaju. Popnemo se na tribine. Iznenadim se, skoro ceo moj tim je tu.

-O, ekipo, čudo da ste tu?

-Znao bi da si uključio telefon, nedostupan si, protiv njih igramo sledeću, pa da vidimo šta znaju. Jesi li do sad krmeljao? - Matke, moj drug iz detinjstva, sin moje učiteljice i moj dugogodišnji saigrač.

- Nisam, ženio sam se! - zagrcne se, a ostatak ekipe me gleda kao da sam se pretvorio u čudovište.

-Aj ne seri ti ni devojku nemaš! - Fika se javlja. Pomerim se jer od mene ne vide Jovanu.

-Momci, buduća gospođa Cvetković, vama poznata kao sudija Gligorijević! - pun ponosa im prestavljam svoju lepšu polovinu!

-Vi to nas malo ložite? - pita Matke.

-Ne, vidimo se posle, idem do šuraka i da, spremaj se ti si kum. - namignem im i nastavimo ka valjevskoj ekipi.

- Ja mislim da nam niko neće verovati! - kikoće se, zabavljamo se sa iznenađenjem koje sve ostavlja bez teksta.

Njeni su u svlačionici, iskoristim vreme i upalim telefon. Stižu izveštaji. Uglavnom propušteni pozovi od Matije. Mejl od Dragoša da je poručio razglas. U momemtu stiže poruka:

Jel' trudna? Ili zezaš?

Biće, ne zezam. Jednom i zauvek!

Ti si čist ludak!

Hvala kume!

Okrenem se i pogledam tribine, svi gledaju u nas kao da smo pali s' Marsa! Polako ukapiraće!

- Šta misliš da Dragošu kažemo posle utamice? - jebiga meni da neko tako nešto kaže pred utakmicu nema šanse da bih skočio u bazen. Pre bih nekome razbio nos. - O, o, u problemu sam, ona ima dva brata a ja jedan nos!

- Sutra ćemo im svima reći, i opusti se niko ti neće dirati taj aristokratski nos! - zasmejem se, privučem je u zagrljaj i poljubim. Baš u tom momentu se pojavljuje Dragoš.

- O, golupčići stigli ste?! Posle utakmice idemo na piće. Stiže Jagoš s' puta. Zete, mislim da ćeš morati da menjaš klub! - pogledom pokaže prema mojima.

- Razmišljam, možda vam se pridružim! - nije loša ideja!

-Mali, mnogo pričaš skači u tu vodu i spremi se za utakmicu, a mog muža ne diraj. - jebiga, izlete joj. Ukapira i ona i okrene na šalu. Smeje se i on, ali imam utisak da je ukapirao da se ne šalimo!

Lepa Kata (1.deo serijala)Where stories live. Discover now