"Stigle smo i mi.", u apartman uđu dvije djevojke koje su zadužene za frizuru i šminku.

"Čekaj.", čuli su se ženski glasovi prije nego su one zatvorile vrata.

"Evo I nas.", došle su i Izabel I Helena, a za njima je išla Vanja s nekom ogromnom kutijom u rukama. Na sebi je imala prelijepu blijedo-roze haljinu.

"Što je to?", upitam ju kad spusti kutiju na pod.

"Natjerale ste me da nosim ovo sama, mogao mi je neki muškarac pomoći. Preteška je.", kuka.

"Što je tu?", prođem do kutije koju otvorim.

"Zapravo to nije za tebe.", reče.

"Već za bebu.", ispravila se.

"Vanja?", pogledam ju.

"Rekla sam milion puta da ne donosite ništa previše.", podsjetim ju.

"Sad je gotovo, a I tko će još to da sluša.", pokaže mi rukom ka stolici gdje bih trebala da sjednem kako bi počeli sa krajnjim pripremama za današnji dan.

"Odakle ti je ta haljina?", upita ju Helena.

"Eh draga moja.", nasmijala se pobjednički.

"Mislila si da će samo Lucija danas biti lijepa, varaš se.", prebaci kosu preko ramena.

"Bitno da si se ti već slikala na ulazu.", prokomentiram.

"Normalno.", reče mi.

"I ako nisi znala sve ćemo biti obučene u ovoj boji.", opomene me.

"Nisam imala pojma.", priznam joj.

...

"Spremna?", proviri Izabel kroz vrata apartmana gdje sam sitno brojala posljednja minuta do ceremonije. Djevojke su mi javile da su spremne i da svaki tren dolaze vamo.

"Prelijepa si.", čučnula je ispred mene i primila me je za ruke.

"Što nije uredu?", upitala me je.

"Ne, sve je uredu. Čak je i bolje nego sam zamišljala.", kažem joj.

"Izgledaš cijeli dan tužno kao da si natjerana na ovo.", bacila je komentar.

"Došao je i Joško a to me čudi.", ušla je Nina u sobu sa komentarom.

"Jao kakve su ti to štikle?", rekla je i počela se smijati.

"Ne smij se, Nina.", nabija mi pritisak koji je i ovako 200 sa 150.

"Imam osjećaj kao da ću da rodim noćas.", kažem a ona čučne ispred mene da mi pomogne da zamijenim štikle.

"Sad je bolje.", reče ustajuci na noge. Ja također ustanem.

"Kakva je mlada bez buketa?", pružila mi je Izabel bidermajer dok se smiješila.

"Ajmo!", ušla je Helena u apartman otvarajuci naglo vrata.

"Čekaju samo vas tri gospođe.", dodala je žurno.

"Nervozna?", upita me Nina kad mi priđe.

"Ni najmanje.", kažem sarkastično.

"Znam da jesi.", pustiše me da prođem ispred njih.

To je to.", pomislim dok koračam ka njemu. Srce mi lupa nenormalno jako dok mi se pogledi susreću sa gostima koji plješću sa osmijehom. Udahnula sam duboko i stisla u rukama buket koji mi je Izabel dala. Sva nervoza koja je postojala nestala je onog momenta kad mi se pogled susreo s njegovim. Očekivala sam napad panike, u najboljem slučaju da će i porod krenuti, ali se ništa nije dogodilo. Pružila sam Izabel buket, a zatim me je Andrej primio za obje ruke.

Dok matičar izgovara riječi koje će nas zauvijek spojiti, osjećam kako se smirujem. U glavi mi se vracaju slike s početka naše veze i svega što smo prošli skupa i trenutno prolazimo.

"Luce?!", čujem dva koraka iza mene Izabelin glas kako me doziva. Okrenem se ka njoj a ona pokaže očima ka matičaru.

"Pita te misliš li se udavati?", reče mi kad shvati  da sam u svom svijetu a svi prisutni se nasmiju.

"Da, naravno.", kažem izgubljeno. Aplauz uslijedi. Jedva zadržavam suze u očima. Isto pitanje matičar ponovi upućeno Andreju.

"Uzimam!", rekao je on glasno sa širokim osmijehom preko cijelog lica.

"Prstenje?", pitao je matičar gledajući ka Mateu.

"Luka?", obratio se Mateo Šučiću. Ovaj nam priđe sa jastučićem gdje je bilo prstenje a Andrej I ja ispostujemo protokol pa stavimo prsten jedno drugome.

"I za kraj - proglašavam vas mužem i ženom.", završi matičar svečano.

"Možete poljubiti mladu.", dodao je još to. Samo dva trenutka nakon toga osjetim njegove usne na svojima.

"Ljudi moji, gospodin i gospođa Kramarić!", drao se Mateo bacajući konfete skupa sa Sučićem i Modrićem.

"Pobijedio si, zete.", priđe nam Borna.

"Dobio si bitku ali ne i rat.", dodao je grleći ga.

"Tebe ću tek da grlim kad mi rodiš još jednog malog člana obitelji.", zagrlio me je jako.

"Ugušiti ćeš me, idiote.", kažem mu.

"To mi je i cilj.", nasmije mi se.

"Ej, kad planiraš da bacaš buket među neudane žene?", priđe mi Helena.

"Da, ustvari da.", pogleda me I Izabel.

"Zapravo, neću ga bacati nigdje.", kažem im.

"Što, čuvaš ga za svaki slučaj ako se opet budeš udavala ili?",upita Izabel.

"Ne.", okrenem se oko sebe i skeniram prostor i sve ljude oko sebe.

"Gdje je Nina?"















Moj do sad omiljeni dio💋
Uživajte bebice moje dok ne krene drama🥰

•AKO IŠTA VRIJEDI•Where stories live. Discover now