"Ići ću čim završim ovo.", kažem pomalo drsko.
"Važi.", napokon ode od mene. Izgleda da prvi dojam i nije taj koji je bitan.
Zaista sam nakon obavljenog posla izašla napolje kako bih mogla nešto da pojedem. Jutros sam si uzela hranu, ali sad nemam apetita ni za što. Uzela sam mobitel i pozvala Andreja, da vidim kako mu napreduje oporavak.
"Ej ljube.", javio se na poziv veoma brzo.
"Kako si, što radiš?", pitao me je.
"Evo me na poslu, točnije na pauzi da jedem.", kažem kratko otvarajuci bočicu s jogurtom.
"Nadam se da ti je dobro tu, da uživaš u poslu.", ne znam što da mu kažem. Posao je dobar, a ostalo je solidno.
"Ma dobro je sve, vjeruj. Nego, kako si ti? Što ima gore i kako napreduje oporavak?", skrenem brzopleto s teme.
"Dobro sam ja, sve je dobro. Sinoć sam se baš čuo s Bornom, kaže da ste se i vi čuli.. ", njih dvojica su veće ženske nego bilo koje druge. Sve prvi doznaju, prije svih.
"Eh, tetkice moje.", uzdahnem.
"Fališ mi, Andrej.", priznam mu.
"Ti meni isto, Luce.", puhne u slušalicu.
"Nećemo sad plakati, tek je prošlo četiri dana od kad se nismo vidjeli...", proba da me utješi, no bezuspješno.
"Što će biti tek za mjesec dana.. neću ni da mislim.", uhvatim se za glavu shvativši da mi prilazi ona djevojka od jučer, Sofija. Gledala sam ka njoj kao da je terorista, dok mi je prilazila.
"Ćao, je l slobodno?", pitala me je da sjedne preko puta mene.
"Bok, je, je..", klimnem glavom potvrdno te joj dam znak da može da sjedne. Trudim se biti prema svima fina, koliko mogu i koliko tko zasluži to.
"Imaš društvo ili?", pitao me je Andrej koji je i dalje bio na spikeru.
"Imam, došla mi je jedna prijateljica..", krenem da kažem.
"..e onda vas ja ostavljam da razgovarate, pa se čujemo večeras.", rekao je
"Važi, srećo. Čut ćemo se.", odjavim poziv te ostavim mobitel na stol. Slučajno pogledam ka Sofiji koja me je baš tad pogledala.
"Dečko?", kaže te joj klimnem glavom.
"Da...", kažem kratko.
"Nismo se stigle upoznati, a znam da ćeš sutra s ekipom da pratiš reviju. Ja san Sofija.", pružila mi je ruku.
"Lucija, drago mi je.", prihvatim ruku rado.
"Moram da priznam da mi je čast da surađujem s poznatim srpskim imenima kao što je tvoje.", priznam joj iskreno.
"Drago mi je to čuti. Nego, želim da se upoznamo. Ne činiš se umišljenom novinarkom.", ne znam što da mislim nakon ovog komentara.
"Pa.. vjeruj da ne želiš znati da sam sestra hrvatskog reprezentativca, zaručnica drugog hrvatskog reprezentativca... imam dijete od godinu i osam mjeseci, a ja imam dvadeset dvije.", ukratko biografija.
"Opa, ko bi rekao.", iznenadila se.
"Čekaj, ko ti je brat, a ko zaručnik?", pitala me je.
"Prezime Sosa ti nešto znači?", pitam ju. Zamisli se na tren.
"Poznato mi je, bas.", prizna.
"Borna Sosa mi je stariji brat. Ne volim o tome da pričam, zbog medija. Ali od njih se pobjeći ne može.", kažem joj.
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
16. dio
Start from the beginning
