•AKO IŠTA VRIJEDI•

5. dio

"Bok, Joško.", pozdravim ga prva.

"Bok, bok.", uzvratio mi je pozdrav koji i nisam očekivala.

"Čekaš Kramu ili?", upitao me je.

"Bornu.", kažem mu.

"Sad cu da ga zovem.", kaže i doslovno šutne vrata svlačionice.

"Di si Josko, pol dana te nema?"

"Samo tebe čekamo.", komentari su koje sam čula s hodnika. Josko pogleda ka meni na kratko, bas kao i ja ka njemu. Prvi je skrenuo pogled vraćajući ga ka svlačionici.

"Sosa, mislim da te čeka sestra ispred.", rekao je Josko čim je došao do riječi. Borna nakon trenutka izađe iz svlačionice i priđe mi sa sjajem u očima.

"Volim kad te vidim prije tekme.", poljubio me je u obraz.

"Samo se ne obaziri ni na šta sem na pobjedu. Ti si svjetski šampion, sjeti se.", mislim da mu se u glavi desio ogroman flashback na Svjetsko prvenstvo.

"Volim te, Luce.", rekao je kao da to ne znam i sama.

"Ja tebe isto, bato.", još se jednom zagrlimo nakon čega se on vrati kod ekipe, a ja pronađem svoju ekipu na tribinama.

Ostalo je još svega nekoliko minuta do izlaska timova na teren. Osjećam nevjerojatnu emociju jer gledam ponovno istu ekipu koju sam gledala desetine puta. Tako sam sretna jer mi i brat i zaručnik igraju skupa. Barem znam za sta da navijam iz sveg srca.

"Pogledaj sine, eno tata!", pokažem rukom Renatu čim na teren izađu ekipe. Zašto mi se čini da nas čeka jako uzbudljiva i dramatična utakmica?

Utakmica počne i prije nego sam pomislila to. Već u prvim minutama pritisak je od strane protivnika rastao.

"Kakav će šamar da dobije ovaj idiot... bude li penal za ove idiote, definitivno je namještena utakmica.", odmah se ljutila Helena.

"Neće, ne brini se.", tješila ju je Izabel. Nas tri se ni u jednom momentu nismo pomjerile jedna od druge. Sem kad sam ja išla po sina kod moje mame.

Trenutno se igra 26. minut. Naše tribine gore, pjesma trese kompletan stadion. Navijača je, čini mi se više na Hrvatskim tribinama.

"Ne učini li više netko nešto po pitanju tog vođstva, stvarno odlazim.", uznervozila se Izabel skroz. Kako i neće doduše. Prošlo je već pol poluvremena. Više je bilo prokockanih šuteva nego bilo čega.

"SAD GA, SAD GA KRAMARIĆU!", zaderali su se od iza nas. Andrej kao da je čuo vikanje, šutnuo je loptu i zatresao mrežu protivnika. Paralelno su se tresle tribine uz skandiranje njegovog imena.

Primila sam sina jako na grudi i otisnula poljubac na potiljak. Nas sin ima na šta da bude i ponosan od malih nogu.

Direktno nakon proslave gola, opet je nastala opšta pometnja na našim tribinama. Juranović je dobio žuti karton. Psovanje i negodovanje zbog toga je još više usijalo atmosferu na stadionu.

Kraj prvog poluvremena je prošao bez daljih golova koji bi promijenili tok utakmice. Za sad smo u prednosti od jednog pogotka.

"Zašto me ovo podsjeća na Svjetsko i utakmicu protiv Kanade kad je Krama ubio Boga u Kanađanima.", prokomentirala je Helena.

"Eno Franke!", viknula je Izabel.

"Isuse, od kad vas pokušavam skontati di ste.", okrenula sam se ka njoj.

"Bok, Luce. Vama dvjema također.", rekla je zadihano.

"Zašto izgledaš kao da si trčala do ovamo?", upitam ju.

"Bolje da sam trčala nego da sam prolazila kroz navijače koji lupaju, ubijaju mi uši.", rekla je.

Drugo poluvrijeme je uskoro počelo. Imam osjećaj da je ekipa Velsa imala drugačiji pristup nego u prvom dijelu utakmice. Našim igračima je padala energija. Prvi je izašao Livaja koji je odmah zamijenjen. Ne tako dugo nakon njegovog izlaska, sudija je svirao prekršaj na šta su se pobunili igrači Hrvatske.

"Livaja napušta teren!", prokomentirala sam gledajući kako Livaja izlazi sa terena, a smjenjuje ga Musa.

Neposredno nakon te izmjene naših igrača, desila se očita izmjena u ekipi protivnika.

"Kolko su odvratni ovi...", promrmljala je Franka, tek toliko da čujem ja njen stav o današnjoj utakmici.

"Zašto - Kovačić - izlazi?", jebeno će mi Helena i Izabel probiti uši danas.

"Možda jer je bolje da ulaze svježi igrači. Vidiš da je pristup Velšana drugačiji nego na početku.", logična sam.

"Kud Pašalić, jebote?", Izabel danas ništa ne odgovara, očito. Ili je PMS u pitanju. Ne bih bila u koži Matea kad dođu doma.

"Ali pogledaj Izi, ulazi i Niksi Vlašić, a napusta Kramarić.", provocirajuci je dobacila i Franka. Sad je već previše i za mene.

Ostalo je još cijelih 14 minuta regularnog vremena. Izmjene na terenu su zaista pomogle da pritisak na protivnika bude veći.

"KOLIKO JOŠ???", ugledavši Modrića kako ga smjenjuje Majer na terenu, nakon očitih produžetaka, već je kaos u najavi. Mislim da Izabel gori iznutra da izađe na teren i poubija sve tamo.

"GOOL!", zaderali su se navijači sa suprotne tribine kad je njihov igrač zabio za izjednačenje.

"Kakav je debil ovaj sudija.", reče Izabel te preuzmem dijete u svoje naručje. Mislila sam da će iole biti mirnija ako joj dam dijete u ruke, ali je divljala usprkos svemu. Uskoro sudija svira kraj utakmice.

Vidno iznervirane i Izabel i Helena, izašle su prije svih. Iza smo ostale sestre Gvardiol i ja.

"Kolko me je iznervirao ovaj zadnji gol za izjednačenje.", kukala je Lorena.

"A koga nije?", pitala ju je Franka.

"Očito sudiju koji jedva čeka da sve upropasti.", okrenula je Lorena očima i prošla ka izlazu.

Ekipa je deprimirana zbog produžetaka i gola za izjednačenje.
(Sjećam se da sam htjela mobitel da bacim kroz prozor kad sam vidjela da je idiot izjednačio nakon toliko vremena)

Vote?