SLEPA ULICA

170 5 0
                                    



Grešna duša,


Na sve strane, bezbroj ulica slepih,

Krivudaju pred životima našim,

Potrošili vreme , tričarijama,

Gluposti nas prate beskrajne,

Danima...izgubljenim godinama.


Kad ulicu slepu nađemu neku,

Trčimo opsednuti njome,

Tražimo skrivene tajne njene,

Dok vreme neumoljivo teće.


Ukopavamo krišom, težnje svoje,

Zablude se nakotiše silne,

Nezrele želje umove ispunile,

Prevarene duše se umorile.


Gde sve zalutali nismo?

Silne smo promašaje išćupali,

Mnoge loše ljude smo pronašli,

Bedne pijanice smo nalivali,

Deca pobegla pametnijim putem,

Devojke čedne, grešno ostavili,

A bedu sebi jednu natovarili.


Godine smo silne, uludo pročerdali,

Smežurani smo odjednom postali,

Ostaše rani snovi neostvareni,

U prah smrdljivi sve smo pretvorili.


Sad u čumezu nekom čamimo,

Na kraju nebitne ulice slepe.

Bezizlaznost, kasno shvatili,

Sami sebe zauvek okovali.


Kerovi beže, zavijajući ispred nas.

A već se crna zemlja otvara,

Ona čeka verno strvine naše,

Na kraju jednog krivudavog puta.


Samog sebe razumeti ne mogu,

Kako tako bajno u svemu zalutah,

Kako sebi crnu zamku ispletoh,

Tako vešto, grotesno i svesno.


Zašto vredno ništa ne učinih?

Samo crvi će nasladu naći,

Kosti će moje, kao đubre vuči.

Telo mi ispuniti, prefinjeno usitniti,

Zatrovnim otpacima, sebe oživeti.


Nema suza! uzavrele misli vrište!

Baljezganjima, um moj zauzeše.

Pitaju prekasno, što ulicu ovu izabra?

Pored silnih mnogih staza!

Pored jasnih, čistih putokaza!

Čutnjom, branim bedu svoju,


Al' me misli, sve crnje žderu.

Razapinju čemer, duše moje,

Zakivaju kolce u srce krvavo,

Dok me nebo tamno pokrilo,

Izdisaje moje, sažaljivo sakrilo.


A misli moje, dušu razapinju,

Ubuđalim truležima zalivaju,

Sokovima mržnje strahom opijaju,

Dok na kolenima molim...jedno tražim!


Oproštaj za grehe neke svoje,

Odvratne i jadne, znane i neznane,

Žudnje svakojake, koje su me opčinile,

Reči grozne, koje su nasumice izletale.


Oprostite!...to mi oprostite...

Nisam zao, bes mi poput vatre!

A od lude strasti sav sam satkan.

Zato molim oproštaj, duše moje grešne,

Ne pitajte ništa!...samo mi oprostite...


KRAJ

PESMEWhere stories live. Discover now