SVI PUTEVI VODE NJOJ

234 6 0
                                    


DEVOJKA IZ KALKUTE


Išao sam prema lepoti njenoj,

Prema divnoj devojci ovog sveta.

Išao sam prema lepoti neviđenoj,

Prema divnoj devojci, poput cveta.

Kose plave, belog prozračnog tena,

Haljine blistave od sunčanih zraka,

Sa bezbroj sičušnih kamenčića sjajnim.

Sa osmehom slatkim i očima plavim,

Samo sa željom jednom,

Da srce njoj svoje predam.

Da pođe sa mnom po tepihu crvenom,

Nežnu ruku da držim njenu.

Sav očaran suncem njenim,

Užarenog srca i dušom usijanom.

Izgubljen pod čarima vilenim,

Pun čežnje za pogledom nebeskim.

Željan poljupca, požude čarobne,

Nade su me nosile strasne.

Ona mi ruku dade, uz osmeh sneni,

Ne izdržah, poljubih cvet taj opijeni

Mojim drskim mladalačkim žarom.

Ruke se njene sklope oko moga tela,

Ne znadoh dal' sanjam ta usna vrela,

Koja me ljube žestinom silnom.

Sve zamre oko mene, grlih srećan,

To biće nebesko, ljubih, grizoh nežno,

Dušu, telo njeno, sokove uzeh strasne.

Dok su nam miline plimama dolazile,

Poslednji trzaj naša tela obuze,

Na talasima uskovitlanih strasti.

Svi putevi vodili su lepoti njenoj,

Prema devojci čarobnoj ovog sveta.

Prema prvoj čežnji davnog leta,

Uspomenom setnom o ljubavi jednoj.

Išao sam prema lepoti njenoj,

Prema divnoj devojci ovog sveta.

Kose plave, u haljini ko od zlata,

Sa kamenčićima ko od bisera sjajnim,

Sa dušom nežnom i osmehom milim.

Pun neizmerne čežnje za ljubavlju njenom.

Sečanje sad samo ostade u srcu mom.

Na osmeh opojan, čaroban dodir lepote sveta.

Shvatajući sada promašaj moj, tog divnog leta.

PESMEWhere stories live. Discover now