Lammija ŠejlaZvijer*ZAVRŠENA*2

Za njeno dobro

Okrene se na peti i odmaršira i dalje prkosno i ponosno u sobu. Čujem je kako kupi svoje stvari, prođe kroz kuhinju i ne obazirući se više na mene. Gledam je kako bosonoga u mojoj košulji, bježi iz mog stana i ne puštajući ni suze odlazi.

Krenem prema vratima kada se ista ponovo otvore i ona kao vatra uleti unutra, dok joj crna griva uokviruje lice. Približi mi se na pola koraka i zagleda se tužno u moje oči, pa me raznese svojim riječima.

"Samo sam htjela da te volim, da otjeram tu tugu u tim tvojim tamnim očima. Prepoznala sam dobro poznati bol u njima, bol koji sam i sama ne tako davno osjetila. Nisi ti loš, želiš da budeš, ali te tee tvoje tužne oči odaju.", okrene se da ode, ali se predomisli i opali mi takav šamar da mi je u ušima zvonilo. " A to ti je zato što si me povrijedio, upravo tako si mi srce u grudima ošamario, prosipajući svoj otrov!", a zatim se okrene i zalupi vratima tako jako da su šarke zaškripale.

Ostavila me je da stojim sa druge strane vrata i lupam glavom o njih.

Nazvao sam je 'Kurvo'!

A Bog mi je svjedok koliko me ta riječ zaboljela, možda više nego nju.

Odvučem svoje mrtvo tijelo u svoju sobu grijeha i legnem na krevet koji još miriše na nju, zamotam se i zagrlim jastuk na kojem joj je glava počivala, pa udahnem jako miris kako bih ga utisnuo u sebe da nikad ne ispari. Po prvi put posteljinu neću prati, neću se ni kupati!

Neka sve miriše na nju, neka me podsjeća da je bila moja.

BILA!

MOJA.

***

Nije ona znala da sam kao ranjeni lav u kavezu u samoći lizao svoje rane, da bih sada dao sve na svijetu da mogu povući sve riječi i uvrede koje sam joj uputio.

Nisam mogao!

Ponos je bio jači od mene, bilo je za njeno dobro.

Tješio sam se!

Večeras sam u Novom Sadu imao meč protiv Martinovića i lik ima ljevicu koja ti oduzme udarcem osjet na dijelu koji ti dotakne. Nije da je imao šanse protiv mene, ali je zato imao sreće, jer ja nisam bio skoncentriran. Pogledom sam tražio dva zelena oka i zaradio dva kvalitetna udarca u desno oko, obrva mi se raspuknula i iz nje je šikljala krv muteći mi vid.

Pitao sam se što kog đavola je ona tražila u publici i to pored mog sina i Lajle?

Zato sada kao bijesan pas koračam hotelskom sobom i čekam ih da dođu, pretpostavljam da će i ona doći skupa sa njima, jer zašto bi inače bila tu.

Lajla i Said sa našim sinom ujutro putuju za Dubai i ko zna koliko će tamo ostati. Što je i bio razloga da otputuju iz Beograda, a prije toga svrate na moj boks meč i pozdrave se sa mnom u Novom Sadu.

Desna strana lica mi pulsira tako jako da imam osjećaj kako puls osjećam u glavi da mi odzvanja. Sjednem na dvosjed u predsoblju apartmana i naslonim glavu na uzglavlje gledajući u plafon, a onda ugledam njen lik. Trznem se u pokušaju da ustanem, ali se brzo povratim zbog jake boli koja mi zamagli vid. Stisnem naslon desnom rukom da ne bih vrištao na sav glas i još jače stisnem oči da otjeram bol koji prijeti da mi raspukne lupanju na pola.

Vjerojatno sam zaspao, jer kada ponovo otvorim oči svi su tu i bulje u mene, a Dino me svojim pospanim okicama gleda zbunjeno. Mora da sam mu ličio na strašilo sada kada sam sav otečen i šaren od podljeva na licu, ali to ga ne spriječi da mi skoči u krilo kada ga pozovem. Pomilujem se sa sinom, pozdravim Lajlu i Saida pa ih ispratim do lifta, a onda se vratim u sobu jer tamo je ona, čeka me. Ne zatvorim vrata do kraja kada progovori sa sredine predsoblja.

"Moramo razgovarati, moram ti nešto reći.", previše veselo.

"Nemamo o čemu!", grubo odgovorim i odmjerim njeno lijepo lice.

"Nemoj! Nemoj to opet raditi", kaže pa krene do mene, pruži ruku do moje bolne strane lica. Propne se malo na prste i spusti jedan blagi poljubac na moje otečeno oko, zbog čega blago zadrhtim i prije nego razmislim svoje umorne šake obmotam oko njenog struka i zastenjem . Još jedan poljubac, pa još jedan, pa još jedan i već smo se ljubili kao gladne zvijeri gurajući se jedno od drugo.

"Lammijaaa...", glasom koji nije moj prozborim o njene usne.

"Mmmmm..", uzvraćajući mi sklopljenih očiju sada ljubi lice.

"Ne možemo Lamija..", pokušam je odgurnuti od sebe, ali njen ruke se drže čvrsto zakovane za moju majicu i nemaju namjeru pustiti.

"Možemo", uzvrati zanesena. "Moram ti nešto reći.", I prije nego je nastavila odgurnem je od sebe i okrenem nas za tristo stepeni tako da je ona sada stajala na mom mjestu, a ja na njenom.

"Ne znam zašto si došla, ali nisi trebala dolaziti, tako da..", pokažem prema vratima "Gubi se!"

"Došla sam da ti donesem malo sreće Tomo, ja...", prekinem je.

"Ako mi misliš reći 'ja te volim', da te odmah riješim napora NE. ZANIMA. ME!", naglasim tri posljednje riječi unoseći joj se u facu.

Ona se blago osmjehne i klimne glavom.

Ona se smije!

Jebote!

Ona se jebeno smije dok joj urlam u facu.

Prođe pored mene, uzme svoju torbicu i odmaršira do vrata, otvarajući ih da izađe, ali prije nego izađe i ne okrećući se kaže "Nemoj da si se usudio da me potražiš kada ti drugi kažu ono što sam ti ja htjela reći sada, jer kasno će biti kasnije!", zatvori tiho vrata za sobom ostavljajući me ponovo rasutog poput praha na vjetru da se kovitlam u svom jadu.

Vadim sve boce iz malog frižidera i pijem, pa bacim flašu kada je iskapim. Otvaram drugu i pijem i dalje, a u ruci držim telefon dok mi Šerif poručuje ono što su mi njena leđa rekla kada su izašla na ova vrat.

Kasno će biti kasnije
Ako me sada ostaviš
Kasno će biti kasnije
Kad vrata otvoriš
Kasno će biti kasnije
Ako me sada ostaviš
Kasno će biti kasnije
Kada me poželiš

***

Nisam mogao da izdržim pa sam onako mamuran natjerao Belog da me vozi na Beogradski aerodrom Nikola Tesla, kako bih stigao da se još jednom pozdravim sa svojim sinom. Ne znam što je bilo gore, gledati moju mrvicu kako odlazi sa Dinom u naručju, sa svojim mužem, sa ocem njenog sina ili ženu pored nje koja mi se uvlači pod kožu.

Ili se već uvukla?

Ne znam da me jebeš!

Gledam je kako prkosna stoji pored Lajle i ne gleda u mom pravcu, kao da me Bog nije dao i to boli.

O, kako jebeno boli!

A zaslužio sam, sam sebi kažem.

Bila je spremna da voli ovo trulo srce, slomljeno i rasuto po ovom prljavom aerodromskom platou. A ja? Ja sam bio spreman da je uništim još jednom, da joj zadam konačni KO za njeno čisto srce.