Lammija ŠejlaZvijer*ZAVRŠENA*2

Pijano

Protegnem se u krevetu kada napipam nešto toplo i mekano pod rukom. Jebi ga! Sinoć sam se toliko napio da sam opet završio sa nekom plavušom. Što je sa mnom i s tim plavušama, a jak žig kroz glavu me natjera da vratim glavu na jastuk. Slike sinoćnjeg pijanstva vraćaju mi se u slikama i bombarduju moj mamurni um. Zastenjem na svako sjećanje i zažmirim jako u protest kao da će mi to pomoći i otjerati sinoćnje scene, pijanstvo i sex sa nepoznatom djevojkom.

"Hej cakana. Hajde plavka ustaj, vakat da te ispratim!", drmusajući je rukom budim dotičnu damu pored sebe. Promumlja nešto pa se okrene na drugu stranu, otpuhnem pa ustanem i doteturam do kupatila. Njom ću se baviti kada se dovedem u red i koliko toliko otrijeznim, jer imam osjećaj da sam još uvijek pijan, a vjerojatno i jesam s obzirom na količinu alkohola kojom sam se nalio sinoć.

Vrela voda je tako dobro došla po mojoj ljepljivoj i smrdljivoj koži, što od alkohola i cigara, što od sexa. Trljam se kao prostitutka nakon mušterije sa željom da sperem sjećanja i da ih voda odnese. Kada sam jebeno postao ovakav, u kom trenutku si skrenuo s uma Handžiću, postavljam sebi umno pitanja, na koja nemam odgovor, a onda kao i uvijek zelene oči i crna kosa zaleprša mi pred očima. Stisnem zube grizeći obraze s unutrašnje strane i opsujem sam sebe. Okrenem vodu na ledeno hladnu i sperem svu potrebu za zelenim jezerima, dugim nogama i crnoj svili. Lupajući po česmi zatvorim vodu i izletim iz kabine na hladne pločice grabeći prvi peškir kojim se posušim, obučem bokserice i vratim u sobu.

"Ustaj!", zaurlam kao divljak, a bezimena djevojka kao oparena poskoči u krevetu grleći posteljinu na grudima.

Skoro mi je bilo žao.

Skoro !

Pokupim njene stvari sa poda, bacim ih na krevet sijevajući očima po njenom tijelu i upirući prstom da se obuče. Drhtavim rukama zgrabi svoju, nazovi odjeću, i u roku od par minuta spremna je za polazak.

"Odlazi.", malo normalnije joj kažem i okrenem joj leđa, dok čekam da napusti moj stan zatvarajući vrata za sobom.

Osjećam se tako prljavo, tako bijedno i ne znam zašto imam osjećaj kao da nekog izdajem. Zgulim posteljinu sa kreveta i bijesnim pokretima odnesem u ostavu, zguram u mašinu i palim na otkuhavanje. Kao da mi je neko izbio sav vazduh iz grudi oslonim se na zid pored vrata i dišem kao razjareni lav.

Negdje u daljini čujem kako mi telefon zvoni, pa krenem u potragu.

"Halo", javim se nakon što ga nađem pod trpezarijskim stolom.

"Kakav si?"

"Jeben!", uzvratim.

"U to ne sumnjam.", sarkastično Beli uzvrati na moju opasku.

"Što hoćeš?"

"Upravo sam ti dogovorio meč u Novom Sadu. Druže morat ćemo se pošteno pripremati, Martinović je prava zvijer."

"Kada?", pitam s dosadom.

"Za mjesec."

"Dobro. Zovem te večeras da se popravimo u klubu."

"Ti si lud Tomo! Ako nastaviš tako piti nećeš se na kraju ni sa kime boriti!"

"Hajde' zdravo, zovem te kasnije.", poklopim prije nego je progovorio još koju.

Par sati kasnije i opet sam na istom mjestu kao i sinoć, pijem za šankom dok muzika bubnja kroz moje tijelo, potresajući mi svaki damar. Pijem ko zna koju čašu po redu Jegera i čekam mog havera Belog, koji po običaju kasni. Taj lik ne zna doći na vrijeme nikad, nazvao ga, rekao mu u osam da dođe, čak sam i sam zakasnio deset minuta, a njega još nema.