Lammija ŠejlaZvijer*ZAVRŠENA*2

Za njeno dobro

Jutro je svoje prve zrake pomolilo kroz moje tamne žaluzine, narušavajući crnilo koje me okruživalo. Osjećam je svuda oko sebe, njen miris, njeno tijelo i njenu meku svilu pod mojim prstima, a ono što me prestravi je da je osjetim pod kožom. Osjetim je duboko u sebi, prokopala je svoj put kao maleni crv zdravu jabuku, ali nije znala da ja nisam bio zdrav. Bio sam truo i prazan. Svojom slobodnom rukom protrljam lice i produžim do čekinja na mojoj glavi trljajući tako da sam češao dlan od njih. Ustanem polako kako je ne bih probudio i odem put kuhinje umjesto u kupatilo.

Po prvi put nakon Lajle nisam želio sprati miris žene sa sebe. Nisam želio sprati miris moje Lammije. Nije moja, opomenem se ko zna već koji put od kako je znam. Napravim sebi dupli Nes classic, otpijem pozamašan gutljaj vrele kafe, pa dohvatim sve povrće iz frižidera i počnem ga sjeckati vođen nekim jadom u grudima. Paradajz, krastavci, jedna paprika i jedna polovina kupusa bili su izrezani i spremljeni u veliku staklenu zdjelu. Pogled na šarenilo u zdjeli, koje je činila salata odražavali su stanje moje duše. Bio sam u rasulu poprskan krvlju, baš kao što je paradajz mijenjao boju ostalih namirnica, tako sam se i ja gušio od neke nepoznate emocije u grudima. Čitav život volio sam jednu ženu i mislio sam da je to prava ljubav, a ni svjestan nisam kako sam bio u krivu. 

Baš kada sam se smirio dvije tople ruke sklopile su se na unutrašnjosti mog golog stomaka. Osjetio sam njene vrele usne kako mi ljube udubljenje na sredini leđa po pršljenovima, a zatim nasloni svoj obraz.

"Dobro jutro", sneno progovori, a škakljivi žmarci nadraže mi kožu sa unutrašnje strane, kao da milion leptira pleše pod njom. Rasklopim joj ruke i odšeta do prozora, usput grabeći šoljusa kuhinjskog pulta. Ne okrećući se kažem joj "Izlazi".

"Molim?", drhtavo progovori.

"Što moliš? Boga za zdravlje? Ja ti nisam taj! Odlazi!", I dalje je ne gledam dok je šaketam riječima.

"Tomo...ja, samo sam mislila...", prekinem je prije nego je nastavila pa se poderem "Što si mislila? ŠTA!?", bjesnijo sam i okrenuo se da je pogledam. "Zar si mislila da ti valjanje po plahtama za jednu noć sa mnom daje za pravo da se ponašaš kao moja djevojka?!", urlao sam, a u glavi mi je odzvanjalo 'moja' ' moja djevojka'.

Gledala me je tako kako joj pun sebe sasipam pijesak u oči, ali nije pokleknula niti suzu pustila, a očekivao sam to. Očekivao sam, jer sam trebao da se osjećam još gore, još jadnije nego sada. Trebalo mi je da me podsjeti kakav sam gad, ali NE ona je ponosna i prkosna stajala preda mnom i čekala na još emocionalnih metaka kojim ću je izrešetati.

"Gubi se mala moja! Kod mene ti je sve okolo kajali, a unutra belajli!", ni trepnula nije dok je čekala za još, a ja nisam oklijevao.

"Izlazi!! Što me gledaš?! Napolje!.... Kurvo!", a na posljednju riječ se toliko štrecnula da sam pomislio da se zagrcnula sopstvenom pljuvačkom. Stisnuo sam šake oko šolje kada sam prevalio tih pet slova preko usta, kamo sreće da se razbije i raspukne po sred mog srca.

Kamo sreće!

Gledao sam je u oči, dok joj se tlo izmicalo pod nogama. Trepavice su joj zatreperile i oči se zacaklile, ali suzu nije pustila...

Bilo je to za njeno dobro!

Za njeno dobro!

Za njeno dobro!

Mantaro sam u sebi gledajući je u oči.

Ispravila je svoja ramena i uspravila se u svoj svojoj visini i veličanstvenim ponosom prišla mi toliko blizu da nas je samo jedan prst dijelio jedan od drugog i to onaj prst koji je držala pred mojim nosom.

"Ako si završio Handžiću drago mi je što sam ti poslužila kao kvalitetna vreća za emocionalne udarce, ali evo me", raširi ruke, pa se odmakne od mene za jedan veliki korak unazad "Pogledaj me, preživjela sam tvoje udarce!", pa glasno lupi rukama od butine kada ih spusti.