LOVAC NA SMRT

BETTY

Probudila se gola, zavezana za stolac i sa trakom preko ustiju. U drugoj prostoriji čula je kako Jack pjevuši neku pjesmu i pleše u ritmu. Počela je tresti sa sobom, samo da se nekako izvuče iz ovog, samo da se nekako izvuče iz ovog. Brzo nakon toga je kroz vrata provirio Jack.

-O, gospođice, vidim probudili ste se.

Betty je šutjela.

-Ne morate mi odgovoriti, neću se naljutiti.

Betty se ponovo počela meškoljiti na stolcu.

-Lijep prizor, moram vam priznati, dajte još malo poskakujte.

Kad je čula te riječi Betty se smirila. Jack je pogeldao na sat.

-Evo, sada se na drugom kraju grada skupilo more policajaca i znatiželjnih pogleda. Znate, inspektor Ian, znate njega, je nažalost umro.

Betty je pustila suzu.

-Ha, što je tu je, morao sam birati između njega i sebe. Siguran sam da bi svi odabrali sebe. Vi ste psiholog, sigurno to znate. Reći ću vam samo prije no što vas ubijem, žao mi je znate, ne Joeyeve i Johnove smrti, nego Ianove, i vaše, niste to zaslužili, samo ste se našli na krivoj strani, suprotno od mene. Još više će mi biti žao ubiti inspektora Blacka, on ipak ima obitelj, ne kao vi. Ali, moram birati između sebe i drugih ljudi, žao mi je.

Betty je neutješno plakala mumljajući kroz traku na ustima.

-Želite mi nešto reći?

Betty je nastavila mumljati kroz plač.

-Nemojte plakati, onda niste tako lijepi kao inače.- Jack je ustao i obrisao joj suze. -Želite da vam skinem traku?

Betty je potvrno kimnula.

-Ali, onda neće biti dernjave? Ako će bit, morat ću vas opet uspavat.

Betty je ponovo kimnula glavom.

-U redu. Evo.- Jack joj je rekao skidajući traku sa usana.

-N-n-nemojte mol...

-Čekajte.- Betty je ušutjela. -Znate, imate prelijepe usne, tek sad vidim kad sam vam skinuo traku. Pune, lijepe usne. Možete sada nastaviti.

-N-n-nemojte molim vas. J-ja vam nisam ništa skrivila. J-j-ja neću ništa reći. Na-na-napraviti ću bilo što. M-molim vas.

-Bilo što? Hm, zanimljivo. Znate, volim plavuše.

-Š-š-što vam to znači?

-Pa, to znači da volim plavuše. A vi ste jedna jako zgodna plavuša. Znate, smiješno, volim i kad su zavezane. Ko i vi sad.

-N-n-nemojte molim vas, nemojte.

-Mogu preć na „ti“? -podrugljivo je pitao Jack

-D-d-da.

-U redu. Betty. Rekla si da ćeš učiniti bilo što. I sad se ne slažeš sa mojim prijedlogom. Nije lijepo od tebe.

-T-t-ti nisi normalan.

-A ipak je Anthony završio u umobolnici. Kakva nepravda...

-Ti si bolesnik! Ti si monstrum. Kad tad će ti se sve vratiti.

-Neće se meni vratiti. Ja sam onaj koji vraća drugima za njihove grijehe. Razumiješ li?!

U taj čas Betty pljune na Jackovo lice.

-Molim?- iz sve snage Jack ošamari Betty

-UPOMOOO- Betty je počela vikati no nije uspjela završiti riječ jer joj je Jack ponovo zaljepio traku na usta.

-Ha dobro, mogla si se izvući, ovako, morat ću te pustiti da umreš. Ne brini, ja ti neću ništa napraviti, pustiti ću da biologija odradi svoje.

Bez vode se može izdržati tri-četiri dana, tako barem kažu. Ubrzo ćeš dehidrirati. Nakon dan-dva prestati ćeš se znojiti, temperatura tijela će ti se povisiti na ekstremne vrijednosti. Postati ćeš iznimno umorna, vrtiti će ti se, noge i ruke će ti se početi grčiti. Srce će ti početi lupati puno brže, oči će ti se udubiti. Htjet ćeš plakati, ali nećeš moći jer ćeš biti potpuno potpuno suha. Po cijelom tijelu.- Jack je cijelo vrijeme hodao oko nje dok joj je to govorio, a ona je zastao kod ormara sa knjigama.

-Evo, ispravit ću ti knjigu, da ti srce bude na mjestu.- Jack je uzeo knjigu i okrenuo je na pravu stranu. -„Lovac na smrt“ autor:Nikola Tomić.
Hm, zanimljivo ime, čak prigodno za ovu situaciju rekao bih. Uglavnom, želim ti ugodan ostatak života, vidimo se u raju, ili tako nešto, doviđenja.

Betty je nastavila plakati.

-Šteta, tako lijepa i pametna djevojka. Baš šteta.- Jack je zatvorio vrata sobe.