-Kod nas je, da.
-Maria Rodriguez?
-Da, majka...preminule.
-Ubijene. Nažalost, ubijene.
-Kad vas možemo očekivati?
-Doći ću za nekoliko sati, zajedno sa psihijatricom koja je upućena u slučaj.
-U redu, javite se na ulazu kad dođete.
-Da, u redu, znam proceduru, vidimo se, lijep pozdrav.
-Lijep pozdrav inspektore Black.
Tim je spustio slušalicu po tko zna koji put danas. Već je zvao svoje doma, psihijatricu White, Iana, sada je primio poziv i od policajca koji je uhapsio Mariu.
-Jadna žena, što je uopće radila u parku, zar nemože nigdje spavati, što je uopće radila u gradu? Kako je mislila preživjeti? -puno pitanja mučilo je Tima a još ga je više mučilo što nema odgovor ni na jedno.
Čekao je Betty da dođe pa da zajedno odu po Mariu. -Itekako će joj trebati psihološka pomoć.
-Bob, jel ima kakvog posla danas?
-Nema šefe. -Bob je bio rječit kao i obično.
-Do kad si na poslu?
-Do 16.
-A Mike?
-Neznam.
-U redu. -Tim više nije imao što za reći i slijedilo je nekoliko minuta neugodne tišine. Nikad nije bio sretniji kad je vidio da netko ulazi u postaju.
-Ah, gospođo White.
-Gospođica, gospođica.
-Oprostite, gospođice, možemo li odmah krenuti?
-Da, samo da pitam kako je Anthony?
-Dođite, sve ću vam reći u autu. Vidimo se sutra Bob.
-Vidimo se šefe, uživajte. -uz sarkastičan podsmjeh odgovorio je Bob.
Ušli su u auto i krenuli prema gradu.
-I, kako je Anthony? Je li još u postaji?
-Ne, danas ujutro prebačen, u umobolnicu. Ne moramo ga više gledati. Stvarno tužno, ali veliko olakšanje.
-Tužno. -složila se Betty
-I, kako to da još niste gospođa? -Tim je pokušao voditi prijateljski razgovor
-Znate...
Tim nije znao što odgovoriti na to, samo se nasmjehnuo uz veliku količinu nelagode.
Nisu puno pričali tokom puta i Tim je požalio što sada nije u društvu Boba, samo je jedva čekao da dođu u grad.
-Napokon. -pomislio je nakon 2 sata vožnje.
-Gospođo, sada ćete morati pričekati da riješim sve papire pa ćete moći razgovarati s njom, u redu?
-Da, i, gospođica, ne gospođa. -uz kiseli smješak odgovorila je Betty.
-Jao, oprostite, stvarno ne znam što mi je.
-Ovo postaje sve neugodnije svakim trenutkom...-razmišljao je Tim
Došao je u postaju i riješio je sve papire, Betty je otišla razgovarati s Mariom.
-Napokon malo vremena koje može provesti razmišljajući, bez ikakve neugode.-pomislio je Tim no iste sekunde je vidio da to tako neće biti jer je prema njemu dolazio policajac koji je uhitio Mariu.
-Inspektore, mislili se povesti gospođu Rodriguez sa sobom?
-Da, ako to nije problem?
-Pa zapravo, jest.
-Molim, zašto?
-U torbi gospođe Rodriguez našli smo mnogo zlatnih ogrlica, narukvica, velik broj naušnica i ostalog nakita, sumnjamo na to da je potkradala svog šefa... -policajac je krenuo pogledati svoje bilješke.
-Johna, Johna Dooda.
-Da, tako je. Johna Dooda.
-Ovo je iznenađujuće, ne znam što sada da radim, smijem li ju privesti u svoju postaju, ili?
-Na žalost, nemate nikakvog izbora, mora ostati kod nas, ali, ako će vam nešto trebati za istragu, uvijek će vam biti na raspolaganju.
-U redu, hvala vam.
-Hvala vama, doviđenja.
Nakon razgovora s policajcem ubrzo je došla Betty.
-I? Kako je?
-Jako čudna, izrazito potresena, naravno, ali, kao da nešto krije. Kao da se boji.
-Dobro ste zaključili, sad sam pričao sa policajcem, čini se da je krala od šefa.
-Molim?
-Da, zlatni nakit, vjerojatno si je željela osigurati bogat ostatak života.
-Nevjerojatno.
-Da, ispalo je potpuno potpuno drukčije. Šteta što su ljudi tako...odvratni.
YOU ARE READING
LOVAC NA SMRT
Mystery / Thriller*Nastavak priče OBITELJ* *ne čitati prije priče OBITELJ* Nakon što je ubojica uspio prevariti svoju obitelj i detektive, počinje lov. Lov na smrt koju ubojica ostavlja svuda oko sebe.
