Šef ga je ujutro nazvao i zadao mu je zadatak. Jedan jedini zadatak. Mora se u potpunosti skoncentrirati na to i predati se tom jednom jedinom poslu dok ga ne obavi. Nažalost, to nije lagan posao. Pronaći Jacka Surma. Nimalo lagan posao.
Bio je sretan što mu je inspektor zadao taj posao, konačno će se moći pokazati, pokazati da je vrijedan ovog posla. Razmišljao je od kud krenuti, Ian bi sada već mogao biti na drugom kraju države, na drugom kraju svijeta.
Zaključio je da bi bilo najbolje da ode u njegov stan kako bi ga malo bolje upoznao, osjećao je da je to pravi put, pravi početak istrage.
Skuhao je kavu i sjeo da pojede doručak, uzeo je olovku u ruke i razmišljao da li da napiše još jednu pjesmu. Razmišljao je o smrti, o svemu što je vidio zadnjh par dana.
-Ne, neću sada, treba se koncentrirati na posao. -ostavio je olovku i uzeo doručak, na brzinu popio kavu i krenuo prema adresi koji su mu dali David i Clara.
Izašao je na ulicu, dok je hodao prema autobusnoj stanici, gledao je ljude oko sebe.
Ugledao je jednog čovjeka ispred sebe, crni šešir, crni kaput, crne hlače, crne cipele.
-Kaput, po ovakvoj vručini, po ljeti, što je ovom čovjeku?
Čovjek ga je zaintrigirao i postao je jako zainteresiran, pa ga je odlučio pratiti, barem neko vrijeme, dok ne dođe autobus za grad. Crni čovjek skrenuo je sa ulice prema parku, Ian ga je slijedio, zamišljajući kako mu izgleda lice. -Je li nasmiješen? Namršten? Ima li crne oči? Ima li crne brkove? Kakav je u duši? Je li mu i duša crna, kao i sve na njemu?
Postao je radoznao i želio ga je dostići, prestići, samo da mu na trenutak vidi lice. Ubrzao je korak. Isprva mu se činilo da ga dostiže, ali kasnije, kao da je i čovjek u crnom ubrzao svoj korak. Ian je lagano potrčao, no tada je ugledao kako je i čovjek u crnom počeo trčati.
Udaljavao se od parka i krenuo prema ulici. Ian je sada već trčao. -Kako, kako zna da ga netko prati ako me nije ni ugledao, niti okrenuo glavu. Kako?
Trčao je koliko ga noge nose, primjetio je kako ga ljudi gledaju, okreću se za njim, čak i komentiraju, no nije ga bilo briga, bio je potpuno skoncentriran na čovjeka u crnom.
Sada pak, kao i da trči brže od njega, kao da mu se udaljava. Ian je pokušao držati ritam, pokušao je pratiti ga, no čovjek u crnom nije prestajao, Ian je postao sve umorniji i umorniji, nemoćno je gledao kako se čovjek u crnom udaljava, kako se pretvara u točku na horizontu, sve dok mu se i ta crna točka izgubila iz vida. Nije mogao vjerovati što se dešava. -Tko je bio taj crni čovjek? Je li on uopće bio stvaran? Ludim li i ja?
Pogledao je na sat i vidio da mu uskoro kreće bus, morao se brzo vratiti kako bi ga uhvatio i stigao u grad, inače će morati čekati do sutra, a to je ipak prioritet.
Okrenuo se i počeo vraćati prema stanici pognute glave. Nakon nekog vremena podignuo je pogled. Crni šešir, crni kaput, crne hlače, crne cipele.
-Što?! Što se dešava? Ne, ovo je nemoguće. -uhvatio je jednu gospođu koje je prolazila mimo njega za ruku i upitao ju vidi li ovog čovjeka.
-Molim?
-Ovog, ispred nas, ni 20 metara ispred nas.
-Dečko, o čemu ti?
Ian nije znao što se dešava. Samo je čuo kako gospođa govori kako su joj se pijanci već popeli na vrh glave dok je odlazila od njega.
Gledao je u čovjeka, stajao je na mjestu, leđima okrenut od Iana. Ian je protrljao oči i ponovo pogledao. I dalje isto. Napravio je par koraka unaprijed, gledao je kako je i čovjek u crnom napravio nekoliko koraka unaprijed.
-Hej, hej ti! -Ian je viknuo
Čovjek je ostao stajati na mjestu.
-Ti! Ti u kaputu! U crnom kaputu!
Čovjek se počeo okretati.
-Konačno, konačno ću mu vidjeti lice.
Ian nije želio niti trepnuti dok se čovjek okretao. -Sada, sada ću mu vidjeti lice.
Okrenuo se, Ian nije mogao vjerovati svojim očima. -Jesam li ja lud? Što se dešava samnom?
Čovjek u crnom nije imao lica. Šešir je stajao na crnini, na praznome, nikakvoga lica, nikakvih očiju, nosa, usna, brkova, brade. Ničega.
Ponovo je protrljao oči, zaklopio ih i ponovo ih otvorio. Sada nije bilo nikoga. Pogledao je oko sebe, nigdje nikoga. Samo ona žena s kojom je pričao. Čovjeka u crnom...nigdje.
Pogledao je na sat. -Nee. Ne. Ne. Ne. Ne. Ne. Ne. -zaskasnio je na bus.
-Pješke. Ići ću pješke, makar mi ovo bilo zadnje što ću napraviti u životu. Moram doći do njegove kuće.
DU LÄSER
LOVAC NA SMRT
Deckare / Thriller*Nastavak priče OBITELJ* *ne čitati prije priče OBITELJ* Nakon što je ubojica uspio prevariti svoju obitelj i detektive, počinje lov. Lov na smrt koju ubojica ostavlja svuda oko sebe.
