-Konačno, konačno doma. -pomislio je kada je otključavao vrata. Čuo je kako se njegove dvije djevojčice smiju. To ga je iznimno obradovalo. Nije mogao vjerovati koliko je sretan, ušao je u kuću.
-Djeco, tata je doma.- gledao je kako djevojčice presretne trče prema njemu. Slušao je kako viču -Tata! Tata je došao.- nasmiješio se, spustio se na koljena, izgrlio ih i izljubio a potom ustao i čvrsto zagrlio ženu.
Ovo mu je trebalo. Ovo mu je trebalo više nego ikad. Konačno malo odmora, malo psihčkog odmora. Malo sreće. Zna da mora ići raditi popodne, zna da je iznimno umoran, no ne želi spavati. Želi provesti vrijeme sa svojom obitelji. Želi ih gledati. Želi ih slušati. Želi ih grliti.
Nikad nije pričao sa ženom o poslu. Tako su se dogovorili. Ona ne mora znati što se događa na poslu, on nemora još jednom proživljavati sve što mu se događa na poslu ako nikome to ne priča.
-Već sam se počela brinuti, no rekli su mi jučer u postaji da ćeš brzo doći.
-Je li te Mike opet pokušao nagovoriti da ideš s njim na piće?
-Je, to mu je glavni posao, znaš njega. -kroz smiješak je odgovorila
-Čut će me danas kad dođem u postaju.
-Oho, osjećam li ja to ljubomoru u tvom glasu. -nasmijala mu se žena i poljubila ga
-Ne ne, nikakva ljubomora, šalim se. -nasmijao se i Tim
-Što hoćeš za ručak, danas kuham što god želiš, dobre sam volje.
Prije no što je odgovorio prekinule su ga kćeri.-Tata, tata, idemo se igrati, dođi s nama.
-Evo evo, idem. -odgovorio je djeci a zatim se okrenuo ženi –Znaš što, napravi što god želiš, siguran sam da će biti dobro. -namignuo joj je i krenuo prema dječjoj sobi
Možda je odvajao svoj privatni život od poslovnog dok je bio sa svojom obitelji, no njegove su misli uvijek bile na poslu. Dok se igrao sa svojim djevojčicama, sa njihovim lutkama, razmišljao je o Anthonyu.
Nije mogao prestati razmišljati o tome što je učinio, zašto je to učinio, kako netko može poludjeti u svega par dana. Pogledao je prema kćerima.
-Nasmiješene, sretne, to je najbitnije.
Skrenuo je pogled na svoju desnu ruku, pogledao je u lutku koju je držao u rukama.
-Stara lutka, nema lijevo oko.- Odmah je pomislio na Johna, htio je tu sliku odmah izbaciti iz glave, no nije mogao. Nije mogao. Nikad nije mogao pomisliti da će mu u glavi biti mrtvi, smrskani, stari čovjek dok u ruci ima dječju lutku. Više nije mogao gledati u to.
-Cure, tata se ide odmoriti, samo se vi lijepo igrajte. Vidimo se kasnije. -Nije čekao da mu djevojčice odgovore nego je otišao reći ženi da ide odspavati. Legnuo je u krevet. Zaspao je u istom trenu.
Žena ga je probudila. Nije znao koliko je sati, nije znao koliko je dugo spavao, samo je znao da se ništa nije odmorio.
-Koliko je sati?
-Prošlo je tri, upravo sam te mislila probuditi za posao kad je zazvonio telefon, Mike je na liniji. Rekao je da te hitno treba.
Tim je bio toliko umoran da se nije htio ustati iz kreveta no mora da je bitno ako ga zovu van radnog vremena. U to je bio apsolutno siguran.
Odšetao je do telefona i rekao Mikeu da polako kaže što se desilo. Izvadio je svoju crnu knjižicu i počeo zapisivati.
Nije otvarao usta, no sam je sebi govorio: -Što? Što? Štooo? Ovo nije moguće. Ne. Ne. Nadam se da nije Consuela. Nadam se da nije Consuela.
Poslušao je Mikea do kraja i rekao da će doći što prije može te poklopio slušalicu.
-Moram na posao, možeš li mi spakirati ručak, moram biti tamo što prije.
-Da, da, evo, odmah. Je li sve u redu? -zabrinuto ga je pitala žena
-Da, samo je nešto novo iskrsnulo, ne moraš se ništa brinuti. -uspio je smoći snage da se nasmiješi
-U redu.
Obukao se dok mu je žena spakirala ručak, poljubio ju je i pozdravio djecu te zabrinut otišao na posao.
YOU ARE READING
LOVAC NA SMRT
Mystery / Thriller*Nastavak priče OBITELJ* *ne čitati prije priče OBITELJ* Nakon što je ubojica uspio prevariti svoju obitelj i detektive, počinje lov. Lov na smrt koju ubojica ostavlja svuda oko sebe.
