KOLTON
Osjećam se tako jadno i izigirano!
Otkuda jebeno početi? Pavle me nasamario kao najveću budalu i uz to je poveo Adama sa sobom da rješava njegove probleme u vezi koja zapravo ni ne postoji. Dobro zna koliko mi se Adam sviđa i baš je njega izabrao pored svih ostalih! Kako da ne budem ljut zbog toga? Čini se kako me podjebava. Zapravo, njegov glupi postupak me jebe u mozak i tjera me da se zapitam s kime sam ja to proveo mjesec dana... s jebenim lažovom. A ni Adam nije ništa bolji.
Samo me zanima zašto me laže. Zašto mi nije jednostavno rekao tko je Pavlov tajni jebač? Praktički je problijedio kada sam ga to upitao. I mene zanima u čemu je caka. Što on to zna, a da ja ne znam? Očito puno jer ga je Pavle odlučio upoznati sa svojom najvećom tajnom, a ja za to izgleda nisam ni trebao znati. E jesu se zajebali!
Vrhunac svega je kako je kreten Pavle utekao čim me vidio. Ni pet ni šest je raspalio po gasu kao da će ga to spasiti od moje ljutnje. Jako nezreo postupak!
Lijepo je uvalio Adamu. Teret da se nosi sa mnom, mislim. Nadam se da je to jedino što mu je uvalio, mada me ništa ne bi čudilo nakon ovoga.
Gospodin mi je dužan objašnjenje. Debelo objašnjenje za debelo sranje koje je napravio. S obzirom na to već sam se stvorio u klubu i marširam na gornji kat gdje se nalazi njegov stan. Ironična stvar je što čak znam šifru za otključavanje, a vlasnika izgleda ne poznajem niti malo. Da se ne lažemo, nisam mislio da dijelimo Bog zna kakvu povezanost jer se krešemo tjednima, ali sam očekivao da mi neće lagati i raditi iza leđa. A on je upravo to učinio. Platit će mi za to.
Iako znam šifru, odlučio sam pozvoniti i čekati da mi otvori jer ne želim upadati kao manijak. Koliko god je zaslužio da mu srušim cijelo ovo mjesto na glavu. Nakon par sekundi, lagano je odškrinuo vrata i susreo se s mojim bijesom. Izraz lica mu je itekako okrivljenički, i sam je svjestan da je zajebao.
„Mogu objasniti."
Ponovi isto ono što je i Adam rekao maloprije i pusti me da uđem u stan. Jednako mu se cinično nasmijem kako sam i njegovom novopočenom partneru u zločinu. Izgleda da me smatra idiotom. Ako mi bude servirao neke laži, kunem se, puknut ću ga. A tek mu se nos vratio u normalu.
„Što ti je Adam rekao?"
Ne može čak ni prikriti strah. Očito se boji da mi je Adam otkrio tko je taj famozni tajni jebač. Tko bi mogao biti da je toliko strašno da ja saznam?
„Zar ne misliš da je malo glupo da ti meni postavljaš pitanja? Mislim, ipak sam ja taj koji je zaslužio objašnjenje za ovaj skandal koji si nam svima priredio. Samo me zanima zašto. I zbog koga naravno."
Oštro mu govorim te prekrižim ruke zauzimajući čvrsti stav osobe koja čeka odgovore. Pred osobom koja se nervozno meškolji u mjestu vjerojatno smišljajući neku novu laž.
„Nije važno. Ionako ti ne mogu to reći."
Duboko uzdahne, a ja se itekako razočaram njegovim odgovorom. Očito me ne cijeni nimalo.
„Ne mogu vjerovati na koga sam trošio spermu i vrijeme!"
Ljutito uzviknem i krenem prema njegovoj spavaćoj sobi kako bih pokupio neke od stvari koje su mi kod njega. Ne želim više ni trenutka provesti tu!
„Koltone, daj stani!"
Povikne za mnom slijedeći me poput psa. S obzirom da mi nije spreman reći istinu, nema smisla da provedem i jednu minutu više u njegovom prisustvu.
„Ne obraćaj mi se. Kako god da se zvalo ovo što smo imali, završilo je."
Kažem mu bez da ga pogledam te krenem trpati odjeću u manji kofer kojega sam donio tu prije nekih dva tjedna. Tada sam mislio da sam sretan što imamo jednostavan odnos koji mi neće zadati glavobolje. A pogledaj ovo! Jebeno mi se usrao u život!
„Kad bi samo znao koliko osoba ovisi o tome, razumio bi."
Zbunjeno ga pogledam ne shvaćajući poantu te patetične rečenice.
„Kada bi znao tko je on, mislim da bi..."
Obojica se trgnemo na glasno lupanje po vratima koje ga prekine usred rečenice. Garant je nebitna pa nije ni šteta. Koga to on još očekuje?
„Ne izlazi iz sobe."
Praktički mi zapovijedi i napusti prostoriju kako bi otvorio vrata tom divljaku što lupa, tko god da jest. Koga je to još naljutio?
„Razgovarat ćemo kasnije, molim te, idi!"
Govori Pavle ne skrivajući svoju uznemirenost zbog prisustva dotične osobe. Čujem glasne korake i ubrzano disanje, približavaju se. Vjerojatno su zastali u dnevnom boravku koji je odmah pored sobe.
„Kako mi to možeš raditi!?"
Očajnički prozbori glas od kojega se istog trenutka naježim jer mi se učini itekako poznat. Ma nema šanse!
„Ne radim ti ništa. Kažem ti, razgovarat ćemo kasnije. Idi."
Prosikta na rubu očaja kao da mu hoće dati do znanja da sam tu. Toliko sam iznerviran i histeričan od svega što se dogodilo da mi se učinilo da čujem glas čovjeka kojeg znam cijeli život. A to zasigurno ne može biti on jer...
„Nema kasnije! Kako mi možeš dovesti nekog svog kurvara pred oči!? I to u moju kuću!"
Protrnem cijeli u sekundi jer taj glas...
NEMA JEBENE ŠANSE!
Ne... netko me zajebava! Čika Silvije!? Koji vrag!? To ne može biti!
„Bravo, sve si upropastio!"
Govori mu Pavle kroz cinični ton te mu zaplješće još ciničnije. Mozak mi je stao. Svašta sam mogao očekivati da će se dogoditi, ali ovo nisam ni u ludilu...
Čovjek koji mi je zadnjih godina kao otac, čovjek koji je Vekiju zaista otac je... Pavlov tajni jebač!? To se jebeno ne događa!
„Što sam upropastio? O čemu ti?"
Njegove riječi mi odjekuju u ušima dok pokušavam doći k sebi i probaviti ovu užasnu informaciju. Tlo pod nogama mi je nestalo. Da mi bijes ne raste iz sekunde u sekundu, ne bih imao nijedan jedini osjećaj u sebi. Na pola drhteći otvorio sam vrata sobe i ušao u dnevni boravak. Ovo saznanje mi je dovoljno da više nikad ne pogledam tog čovjeka istim očima. A on je doslovno zinuo kada me ugledao. Pavle se uhvatio za glavu gledajući prizor koji je svim silama htio izbjeći. Teška srca priznajem, bio je u pravu. Bolje da nikada nisam saznao istinu!
„Koltone..."
Gad pored Pavla promuca svjestan da nakon ovoga njegova prljava tajna sigurno neće ostati skrivena.
„Htio sam da do ovoga ne dođe, ali vas dvojica ste jebeno nedokazni!"
Oglasi se Pavle kao da je on tu neka žrtva. Ja stojim ukopan slažući u sebi donekle suvislu rečenicu koja bi mogla dočarati kako se osjećam, ali... to je jebeno nemoguće. Ovo što trenutno osjećam se ne može s ničim usporediti. Osjećam se kao dijete kojemu je netko uništio njegovu najljepšu bajku. Njihovom braku sam se oduvijek potajno divio, a ispade... Jedno veliko sranje.
„Što on radi ovdje!? Gdje je onaj plavi s kojim se jebeš!?"
Obrati se gad Pavlu vidno iznerviran i izvan sebe. Kako ga nije sram postavljati takva pitanja u ovakvoj situaciji!?
„Ja sam onaj s kojim se jebe."
Promuklo izgovorim te se on zabezekne od čuda. Kada je već započeo ovu lakrdiju, ja ću je nastaviti.
„Očito imamo isti ukus, čika Silvije."
Procijedim kroz zube dok se moja osuda i, slobodno mogu reći, mržnja prema tom čovjeku ne mogu mjeriti ni s čim na ovom svijetu. Svo troje stojimo ukopani vjerovatno čekajući da nestanemo.
Mozak mi je u ovom trenutku prozirna kaša i nije u stanju probaviti istinu na normalan način. Počinju mi se slagati kockice u glavi i sve postaje jasnije koliko god sam zbunjen i sjeban trenutno. Pavle jako dobro zna što mi predstavlja ovaj čovjek i zato se silovito trudio da ne saznam. Je li moguće da i Adam zna?
„Prije nego doneseš bilo kakve zaključke, moraš znati cijelu priču."
Ne mogu vjerovati da se gad trudi objasniti mi sasvim jasnu stvar. Kao da već nisam svjestan sranja u koje nas je sve uvalio. Pitam se kako ću pogledati Vekija i tetu Ornelu u oči nakon ovoga... ako je to uopće moguće.
„Znam ja cijelu priču. Do u detalj. Jedino što ne znam pojedinosti oko vašeg jebanja, ali to ni ne želim znati. Kako jebeno otrcana i glupa priča! Vas dvojica ste definicija jada."
Zgroženo izgovorim tjerajući svoje noge da se pokrenu s mjesta, da odem odavde. Ne mogu više gledati njihova pokvarena lica.
„Sad ti je jasno zašto ti nisam rekao."
Nadoveže se Pavle približavajući mi se ne sluteći da mi baš sad to i treba. Kad se samo sjetim njegove priče od jutros... priče o njegovoj takozvanoj velikoj ljubavi i kučki koju je oženio. A ta kučka bi trebala biti teta Ornela...
„Kako se usuđuješ, fuj!"
Proderem se na njega dok mi u glavi odzvanja gadljivi ton pun mržnje s kojim je pričao o doslovno najboljoj ženi na svijetu. Kada mi priđe skroz blizu, bez ikakve najave i nakon što ga po zadnji put u svome životu pogledam u oči, napravim isto što i Adam prije više od mjesec dana. Spucam ga šakom bijesno kako nikoga nikada nisam. On kao i prošli put završi na podu krvavog nosa, ali ovaj put itekako zasluženo.
„Znao sam da nisi cvijeće od osobe, ali nisam ni pretpostavljao da si takvo đubre. Sada sam još sigurniji da smo završili. Gadiš mi se!"
Toliko sam bijesan i mrzim ga da me nije briga što u tim njegovim pokvarenim očima mogu vidjeti koliko mu je žao. Zaboli me kurac za to! Napokon sam skupio snage da se pokrenem pa prema tome istog trenutka brzim korakom idem prema izlaznim vratima stana.
„Koltone, molim te, nemoj reći Orneli i Vedranu."
Besramni gad se oglasi kada prođem pored njega što me natjera da istog trenutka zastanem. Očito i on želi šaku u glavu kakvu je Pavle upravo dobio. Nije da mu ne mogu ostvariti to. Štoviše, gorim od želje da ga namlatim. Iako bih radije sada gledao u govno, ipak ga pogledam pravo u oči da se uvjerim da je to taj čovjek kojega sam na neki način smatrao ocem.
„Imaš najbolju ženu na svijetu i debila od sina kojeg bi svaki roditelj mogao samo poželjeti... i ti se ipak jebeš s čovjekom kao što je Pavle. Nema šta, zaslužujete se."
Nisam siguran zbog čega sve mrzim Pavla ni koliko je on u cijeloj ovoj priči zapravo kriv, ali sam siguran zašto mrzim ovog gada pred sobom.
„Ne moraš se brinuti. Neću reći ženi koja me odgojila da joj muž ima ljubavnika niti ću reći svom najboljem prijatelju da mu otac vara majku vjerojatno duže nego on i sam postoji. Ne bih imao snage za to ni za tri života. Ti ćeš im reći. Inače ću vam obojici zagorčati život na sve žive načine koje budem mogao smisliti. Bit ću kreativan, ne brini."
Ozbiljno mislim kada to kažem. Neću mu dati mira dok im ne prizna. Prije nego napustim stan, nadodam još jednu bitnu stvar zbog koje me sve ovo još više boli.
„Veki mi se danas, itekako sretan, pohvalio kako si se u potpunosti posvetio obitelji zadnjih mjesec dana. I ja sam bio jednako sretan zbog toga. Tko bi i pretpostavio da je to zato što te ovaj kreten nogirao zbog mene. Bilo je ti je dosadno očito."
Ovo je definitivno izazvalo neku emociju u njemu. Da nisam uvjeren da sto posto srca nema, vjerovao bih da mu se suze upravo nakupljaju u očima.
Osjetim olakšanje iste sekunde kada napustim taj prokleti stan. Laganim koracima se spuštam niz stepenice osjećajući slabost koja mi je obuzela čitavo tijelo i um.
Koliko sam bio slijep i glup! Tek sada shvaćam koliko je ludo bilo vjerovati da je Veki imao sreće što nam je našao svirku ovdje. Ja sam se još čudio zašto je jedan od najpoznatijih klubova u gradu angažirao baš nas...
Još sam mu i sina za...
Tu rečenicu Pavle nije dovršio jutros, a ja nisam mislio da je važna. Nisam ju ni doživio kako treba. Sada je dobila svoj puni smisao. Čak smo i ovaj jebeni posao dobili zbog njihovog jebanja!
Treba mi zraka. Moram shvatiti kako ću živjeti s ovom tajnom. Moram nekako nagovoriti onog gada da prizna sve!