ADAM
Znači, momče se zove Kolton. I nemoguć je.
„Oho, ti si taj famozni lik s Instagrama na kojeg Leona drka tjednima."
„Je l' to tvoje selo uopće ucrtano na karti?"
„Završio si gimnaziju i nisi upisao faks? Nisi bio dovoljno pametan da prođeš državnu maturu?"
„Začuđen sam jer se Leona do sada petljala samo sa ostvarenim i ozbiljnim dečkima."
„Imaš 25 godina i dalje živiš s roditeljima, izvini što se smijem, ali jače je od mene."
Niz njegovih degutantnih opaski i pitanja stvarno nema kraja...
Itekako mi je nelagodno jesti i općenito biti blizu njega jer ima jako čudan vibe. Na prvu sam mislio da mu se sviđam, ali kako vrijeme dalje teče, svojim stavom i nagomilanim pitanjima kojima iskazuje sumnju i netrpeljivost mi daje do znanja da mu očito nije drago što sam tu.
Ne razumijem zašto je tako, iskreno... Leona mi je pričala samo lijepe stvari o njemu. Kako je otkačen, zanimljiv, nepopravljiv... a on se ovih dugih četrdeset i pet minuta otkako smo sjeli ponaša kao policajac, a ja sam optuženik za neki teški zločin. Dobro da me OIB nije pitao, mislim stvarno.
Mogu shvatiti da se brine za svoju sestru, ali mi nikako nije jasno zašto ovo momče misli da sam mu neprijatelj.
Zar stvarno misli da želim povrijediti Leonu ili nešto slično? Ona je divna djevojka. S obzirom na svoju osobnost i okolnosti imam osjećaj kao da je dar s neba. Netko koga nisam zaslužio, ali mi opet pruža priliku za novi početak koji mi je itekako potreban.
„Što reče ono, odakle si ti?"
Upita me nakostriješenih obrva i dalje izbjegavajući kontakt očima. Zar je moguće da mu je toliko muka od mene? Pregledao je cijeli restoran uzduž i poprijeko već deset tisuća puta samo kako ne bi morao pogledati u mene! Zar je to normalno?
Leoni je vidno neugodno i sva njena sreća koju je nosila na licu kada se Kolton pojavio je nestala. Očito smo oboje isprva mislili kako je raspoložen i prijateljski nastrojen. Potom me izrešetao i učinio sve da mi obrok prisjedne.
„Rokovci, jedno malo selo u istočnoj Slavoniji."
Ponovno mu odgovorim na to pitanje, a on mi formalnim kimanjem glavom da znak da me čuo.
Koliko ćeš još jebeno puta spomenuti moje selo?
Koji je problem s tobom, liče?
„Nikad čuo za to selo."
Slegne ramenima te prebaci pogled na Leonu koja vidno živčana nešto tipka po mobitelu i čeka da završimo s jelom.
„Bez brige, nije ni Bog."
Kažem mu pokušavajući razbiti sada već opipljivu tenziju. Također mu želim dati do znanja da me njegove dječačke provokacija uopće ne diraju. Samo im ne vidim poantu. Mislio sam da smo svi ovdje odrasli ljudi. Potkrao mu se mali podsmijeh na moju opasku. Možda ipak ima šanse da mu postanem simpatičan.
Volio bih znati što se točno krije iza tog prisilno namrgođenog lica i posve tamnosmeđih čiju sam boju jedva uspio uhvatiti zbog tog njegovog konstantnog sklanjanja pogleda.
Još jedna zanimljiva stvar u vezi njega je što je gay. Moj radar je to zapazio iste sekunde kada nam je prišao. Dobro, njegova odjeća koja samo što ne pregovori i kaže „ja sam gay, svijete" je otklonila svaku sumnju.
Možda mu se zato ne sviđam... Možda nisam njegov tip, mada ne kužim kakvog to smislila uopće ima jer sam ja s njegovom sestrom, a za to ni ne trebam biti njegov tip.
Da zaključimo - nemam pojma zašto me ovaj crnokosi dečko toliko ne podnosi ili se barem trudi tako izgledati.
Ne znam kakvu točno igru igra. Čim i malo maknem pogled s njega, on svoj automatski prebaci na mene. A još većom ga brzinom makne čim shvati da promatram krajem oka kako on mene promatra.
Čas je nekako zbunjen, čas otresit, čas sumnjičav... pa provocira. Stvarno bih volio znati u čemu je stvar.
„Idem ja platiti račun."
Oglasi se Leona nakon što je dobrih par minuta samo šutjela te ustane.
„Budi jebeno pristojan."
Prošapće kroza zube obraćajući se Koltonu, a on samo kimne glavom kao da se to podrazumijeva. Do sada je to baš prakticirao, ubi se eto od truda.
Nakon što mi se Leona izgubi iz vida, po ne znam koji put pogledam u njega čekajući neko pojašnjenje, razlog zašto je takav. Odlučujem zuriti u njega do kad god se napokon ne oglasi. Sigurno nemam namjeru samo šutjeti i praviti se da ne postoji kao što on meni to radi.
Ne mogu ne primijetiti da svakom sekundom kako ga promatram postaje sve nervozniji i sada već gubi ideje gdje više da gleda samo da mene ne bi vidio.
Neka, neka, tvrdoglavče. Izvući ću ja to iz tebe. Sigurno nisam zamišljao svoj boravak kod Leone kao ratnu zonu s njenim bratom ni zbog čega. Dosta mi je više tenzija i negativnih osjećaja. Želim napokon živjeti punin plućima.
„Do kad jebeno planiraš blejati u mene!?"
Napokon se oglasi te mi potvrdi da sam ga izbacio iz takta. Ne mogu se načuditi koliko je samo nervozan zbog mog prisustva. Pitanje je zašto.
„Pa plan je bio dok napokon ne otvoriš usta i kažeš mi kakav problem imaš sa mnom. Ne planiraš valjda do vijeka postavljati brojna besmislena pitanja u cilju da me ubiješ u mozak i onda samo zašutjeti?"
Odlučim napokon biti izravan i potpuno iskren. Pokušao sam ignorirati njegovo ponašanje, ali prije bih mogao ignorirati noja koji mi jede utrobu nego to.
„Misliš da te želim ubiti u pojam?"
Blagi podsmijeh mu zatitra usnama, ali se ipak se nervozno promeškolji u stolici koja mu je očigledno postala tijesna. Hoće to tako kada tenzija i negativa jede čovjeka za doručak. I nama pokvari ručak.
„Mislim da bi bilo u redu da mi kažeš što sam ti skrivio, a prvi put u životu me vidiš."
Da je žensko, pomislio bih da je u PMS-u pa mu možda ne bih to toliko uzeo za zlo, ali ovako... Doduše, možda i gay dečki imaju to čudo. Mogao bih ga pitati, ali imam osjećaj da bi me još više zamrzio.
„U tome i je problem."
Napokon me pogleda u oči strijeljajući me osudom i nerazumijevanjem.
„Vidim te prvi put u životu, a još gore, vidi te prvi put i moja sestra koja te pozvala da živiš s nama, a nema pojma tko si. Zar bih trebao biti sretan zbog toga? To je ludo!"
Utvrdi visokim tonom kojeg poprate gestikulacije rukama i zabrinuti izraz lica. Mogao je odmah reći tako.
„Stvarno te razumijem što se tiče toga. Vjerojatno bih se i ja osjećao tako na tvom mjestu, ali nemaš razloga za brigu. Leona i ja smo dobro razmislili i dogovorili se. Ovo je samo privremeno."
Pokušam ga umiriti tim riječima te me počne hvatati blagi grč u želucu kada shvatim da sam zapravo višak ovdje. Nisam razmišljao do sada na takav način. Leona je govorila da sam dobrodošao u njenoj kući i da to Koltonu sigurno neće smetati. Kako sam mogao biti tako glup i misliti da bi takvo nešto moglo proći glatko...
„Vjeruj mi da Leona sve u zadnje vrijeme radi, ali nikako ne razmišlja. Otkako te upoznala kao bez glave je!"
Izgovori kao najveću optužbu, ali meni se to više čini kao kompliment. Volim način na koji je Leona zaljubljena u mene. Zbog nje sam ponovno dobro i ne mogu poreći da i sam ne osjećam nešto prema njoj. Mada nisam siguran jesam li više sposoban za takvo što... Svakako, Leona je moja prilika za lijep život i ne pada mi na pamet da mi ovo momče to uništi!
„Garantiram ti da je neću povrijediti."
Izgovorim ono za što vjerujem da treba čuti iz mojih usta iako nisam siguran da moje riječi igraju bilo kakvu ulogu kod njega.
„Vrijeđaš mi inteligenciju samim svojim prisustvom! Znam ja dobro takve kao ti! Iskorištavaš taj svoj šarm visokokvalitetnog jebača kako bi iskoristio moju sestru za sve što ti treba!"
Nisam siguran da sam razumio ovo za što me optužuje.
Šarm visokokvalitetnog jebača?
WTF? Što priča on?
„Hoću reći da znam da si s njom iz koristi i budi uvjeren da ti to neću dopustiti!"
Uperi prst u mene dok ja ne mislim baš da je ono prvo što je rekao značilo ovo što mi je sad kao pojasnio.
„U pravu si! Ja sam s Leonom iz koristi. Jer mi treba netko tko nema veze sa svijetom u kojem sam do sada živio i netko tko me poznaje samo ovakvog kakav sam trenutno! I ono najvažnije, treba mi njena ljubav i toplina."
Sasvim iskreno mu kažem, a on napravi facu sličnu onoj kada osjetiš nagon za povraćanjem.
„Jao, jetra će mi izaći niz usta od te tvoje patetike, čovječe! Ja ovakva sranja ne pričam ni kada se napušim vutre, a kamoli pri sebi!"
Zanemarujem činjenicu da i više nego očigledno pljuje po mom izljevu emocija i usredotočim se na njegovo bez zadrške priznanje da puši vutru.
Vutra.
Imam osjećaj da sto godina nisam čuo tu riječ, a kamoli došao u doticaj s njom. Iako su to neka mračna vremena koja su daleko iza mene, ne mogu im ne zavidjeti jer tada barem nisam bio pri sebi. A to znači da nema bola.
„Zašto sada šutiš?"
Kolton me zbunjeno upita nakon što dobre dvije tri minute ne progovorim ništa. Na čudo više ne izbjegava moj pogled.
Baš u ovom trenutku gledamo se pravo u oči i ne znam što bih trebao više misliti. Mrzi li me on ustvari ili je samo previše zabrinut za Leonu? A najčudnije od svega je što koliko god njegov ton bio otresit i grub, oči mu govore nešto sasvim suprotno.
Pogled mu se stapa s mojim i tu više nema prostora za osudu i loše emocije. U isto vrijeme je zbunjen što ništa ne progovaram, a ja i kad bih htio, nemam pojma što da kažem više. Očigledno je da ne vjeruje kako moje namjere nisu pokvarene prirode i vjerojatno ne postoji način da ga uvjerim u to.
„Okej, krenimo ponovno."
Kaže mi i duboko uzdahne pripremajući se na nešto. Ne znam što točno misli pod tim što je rekao.
„Zašto si točno ovdje?"
I eto ga! Kreće ponovno ispitivanje kako bi on riješio svoje teorije zavjere o mom koristoljublju i dokazao sebi i meni kako je u pravu. A nije. Jer ja ne iskorištavam Leonu. Ovo što nas dvoje imamo je na obostrano zadovoljstvo. Svatko dobiva ono što mu je potrebno.
„Zbog faksa. Leona mi je ponudila da budem kod vas dok se ne snađem."
Nadam se da neće ponovno krenuti s opaskama kako sam bio glup pa nisam upisao faks nakon srednje i slično. Drugi put bi stvarno bilo previše.
„Diglo ti se da upišeš faks s 25 godina?"
Ponovno počne sa sumnjičavim pitanjima s dozom osude, ali ajde, barem me više ne vrijeđa. Ne znam što da mu odgovorim na ovo pitanje. Istinu ne sigurno, ali nemam ni adekvatnu laž.
„To je duga priča i ne bih o tome..."
Progutam knedlu u grlu shvaćajući da će me neke stvari proganjati koliko god daleko otišao.
„Zna li Leona za to što god da je?"
Sada sam ja taj koji je itekako nervozan i izbjegava kontakt očima. Bolje da mu nisam spominjao faks ili bilo što vezano uz to.
Gdje je dovraga Leona više? Ne mogu se više nositi s ovim momčetom napornim... priznajem, pobijedio je. Iscrpio me do kraja.
„Zna li Leona?"
Ponovi pitanje uvelike uznemireno. Strašan grč u želucu je jedino što osjećam u ovom trenutku.
„Ne zna, ali će saznati kada dođe vrijeme. Bez brige."
Jedva smislim nešto što zvuči donekle iskreno i pametno što, naravno, nimalo ne umiri Koltona.
„I samo tako te pozvala bez da išta zapravo zna o tebi i tvom životu?"
Uhvati se za glavu i duboko uzdahne. Da, Leona ne ispituje puno i jedino joj je bitno da smo napokon skupa. To je jedan od glavnih razloga zašto mi je extra s njom.
Bila bi savršena da nema mlađeg brata zabadala.
„Shvatit ću to kao da. I upozoravam te!"
Uperi prst u mene mrtav ozbiljan.
„Ja sam Leonina čista suprotnost. Bit ću ti za petama non stop i neću ti dopustiti da je povrijediš, sjebeš... dobro, dopuštam ti da je jebeš jer joj je to stvarno prijeko potrebno. Ali sve ostalo, zaboravi!"
Ostanem zatečen njegovim valjda pokušajem da me zastraši, informira o stvarima koje stvarno nisam imao potrebu znati... Ali ovo je valjda onaj otkačeni Kolton kojeg je Leona spominjala.
Otkačeni Kolton koji će meni otkačiti glavu izgleda.
„Okej, naći ću način kako se nositi s time."
Pružim mu ruku u znak dogovora. Dobro da neke papire još nismo donijeli da potpišemo. Naslov dokumenta bi bio „Adamovo obećanje da neće sjebati Leonu i da će je jebati". Ne znam što bih trebao misliti o tome, ali poznavajući mene, činit ću obje stavke. To Kolton ne smije nikako znati, naravno.
„Stvarno očekuješ da ću se rukovati s tobom povodom ovoga što smo se dogovorili?"
Upita me kroz prigušeni smijeh, a ja kimnem glavom.
„Da, ja tebi obećavam da neću sjebati Leonu, a ti menj obećaj da mi nećeš zagorčavati boravak kod vas."
Predložim mu, a on se na to glasno nasmije.
„Gdje je tu zabava? Nema šanse."
Njegov zarazni smijeh prijeđe i na mene te tenzija napokon nestane.
„Ti si jedno ludo momče."
Činjenično utvrdim, a on počne negodovati glavom.
„Što bi to uopće trebalo značiti? Ne zovi me tako!"
„Gdje je tu zabava? Nema šanse."