Nijemo sam zurila u Harrija koji mi se budalasto smiješkao. Što to on govori?....Misli li to za stvarno?
Ako i misli,kako može pomisliti da ću prihvatiti ponudu?!
"Što ti pada na pamet,Harry!"izustila sam,napola šokirano.
Harrijev izraz lica je bio između zbunjenog i uzbuđenog.
Harry me je primio za ramena i pogledao me direktno u oči. "Ozbiljan sam,Peyton! Zar misliš da ću dopustiti da ponovno budeš na ulici?!"
"Snaći ću se nekako. Ne želim nikome biti na teret!"odgovorila sam. Louis je na moj odgovor preokrenuo očima. "Peyton,da znaš da mi nekad dodje da te ubacim pod hladan tuš da razbistris glavu pa da shvatis da nam nisi nikakav teret!"Louis je prokomentirao.
Malo sam se nasmiješila na Louisov komentar ali i dalje sam bila pri svojoj odluci "Ne mogu to prihvatiti. Uvijek sam se sama brinula za sebe,nikad nisam o nikome ovisila.."rekla sam.
Sad su se odjednom priključili i ostali dečki, naravno,bili su na strani Harrija. "Moraš se oporaviti Pey,a to ne možeš sama.."Liam je rekao.
Otvorila sam usta da odgovorim,ali Zayn me pretekao. "Malo za promjenu,moraš misliti na sebe Peyton..". Svi su bili u pravu,ali kako da ovo prihvatim? Harry ima svoj život, ja bi mu bila samo smetnja.
Niall kao da je primijetio moje premišljanje,pa se javio. "Pey,mi te nećemo pustiti na ulicu,to ti mora biti jasno..A i petero je protiv jednog,što znači da nemaš šanse.."rekao je sa osmijehom. I ja sam se nasmiješila i pogledala u sve njih. "Zaista nemam šanse?". Svi su se javili u jedan glas "Ne!"
**********************
Našla sam se u dobro poznatom apartmanu. Sve je ostalo isto,osim jedne stvari... Više tu ne radim, sad je ovo moj dom.
Dom... Koliko sam samo žudjela za tim,a sad zaista to i imam. Još uvijek mi sve djeluje nevjerojatno.
"Dobro došla natrag!"Harry je poviknuo,odjednom se našavši iza mene. Malo sam poskočila od iznenađenja. "Prepao si me,Harry! Možeš li me sljedeći put barem upozoriti kad budeš planirao tako vikati?!"rekla sam kroz smijeh. Trudila sam se napraviti ozbiljnu facu,ali nije mi išlo. Harry je se počeo tako glasno smijati da je i mene zarazio.
"Ako se budemo samo nastavili smijati, kad ću ti pokazati tvoju sobu?"Harry je rekao,odjednom uozbiljivsi se. Zbunjeno sam skupila obrve. "Sobu?"
Harry je kimnuo. "Da,sobu. A što si mislila,da ću te baciti u podrum?!"
"Mislila sam da ću spavati na kauču ili takvo nešto.."odgovorila sam na što je Harry odmahnuo glavom.
"Nekad stvarno govoriš gluposti Peyton!"rekao je,uzeo me za ruku, i počeo vući stubama gore.
"Kamo idemo?"upitala sam,slijedivši ga kamo god me je vukao.
"U tvoju sobu."kratko je odgovorio,vodeći me dalje kroz hodnik.
Zaustavili smo se na kraju hodnika,i ušli smo u sobu s desne strane.
Kad bi morala opisati ovu sobu s jednom riječju, to bi bilo prostranost. Soba je bila dovoljno velika za cijelu nogometnu momčad. Soba je odisala elegancijom i stilom,vidjelo se da je osoba koja ju je uređivala da je pazila da sve bude kako treba.
Oči su mi se zaustavile na ogromnom krevetu na sredini sobe. Nisam morala leći na njega da bi znala da je udoban. U jednom kutku sobe su se nalazila još jedna vrata. Polako sam prišla tim vratima i otvorila ih. Ugledala sam prekrasnu kupaonicu. Nakon nekoliko minuta zurenja sam se vratila u sobu. Harry je sjedio na krevetu prekriženih ruku i mirno me je promatrao,iščekujući moju reakciju. Sjela sam do njega na krevet. Kao što sam i očekivala, krevet je bio vrlo udoban..
"Ovo je moja soba?"upitala sam u transu. Harry se široko nasmiješio. "Da. Tvoja,i više ničija! Svidja ti se?"Harry je upitao.
Ne znam što me obuzelo. Bila sam toliko sretna da sam osjećala da bih mogla eksplodirati od te sve silne sreće.. Skočila sam i čvrsto zagrlila Harrija. Harry je uzvratio zagrljaj.
Čula sam ga kako se nasmijao.
"Onda ovo mogu uzeti kao da?"
Odvojila sam se od Harrija i uputila sam mu svoj najbolji osmijeh. "Soba je prekrasna. Nikad nisam vidjela išta ovako prostrano."odgovorila sam.
"Idem nam nešto pripremiti za jelo,a ti se odmori za to vrijeme!"Harry je rekao i krenuo van.
"Jelo? Ti ćeš napraviti jelo?"upitala sam sumnjičavo. Bojala sam se da ovo jelo ne završi kao i ono koje je Louis napravio.
Harry je napravio povrijeđenu facu,ali je zapravo izgledao smiješno. "Pey,uvrijedila si me. Sumnjas u moje sposobnosti! Sada mi je srce slomljeno!"rekao je Harry sa rukom na prsima. Zahihotala sam se i prišla sam mu. Sklopila sam ruke i napravila 'puppy' lice. "Harry,žao mi je što sam te uvrijedila,zbilja!"
Harry je se malko nasmiješio. "Ne znam vjerujem li ti...Morat ćeš mi dokazati da ti je žao."rekao je i ostavio me zbunjenu.
Kimnula sam glavom. "Uredu. Učinit ću što god zatražis.."rekla sam s tračkom nervoze u glasu.
Harriju u očima kao da je nešto bljesnulo i prišao mi je bliže. Srce mi je počelo brže kucati kad sam shvatila da smo jedno od drugoga udaljeni samo nekih trideset centimetara..
Nervozno sam se odmaknula od Harrija za metar,ali i on se pomaknuo sa mnom. Nastavila sam hodati unatraške sve dok nisam udarila o tvrd zid. Harry je se pobjedosno nasmiješio i stavio je svaku ruku sa strane mojeg boka kako bi mi blokirao put.
Mogla sam doslovno osjetiti Harrijevo disanje na svom licu.
Mogla sam osjetiti njegove kovrče kako mi škakljaju lice.
Za crvenila sam se od pomisli koja mi je došla na pamet. Harry će me poljubiti!! Prepustila sam se osjećajima i sklopila sam oči, iščekujući.. Nakon nekog vremena sam shvatila da se ništa ne događa i zbunjeno sam otvorila oči.
Harry je sada bio metar odvojen od mene i držao je ruke na ledjima.
"Što ti iz-"nisam stigla dovršiti rečenicu kad me Harry iznenada počeo škakljati. "Ne!! Ne!!"počela sam se nekontrolirano smijati.
Harry me je nekako uspio srušiti na pod i zarobiti rukama tako da ne mogu pobjeći. Valjala sam se ispod njega i koprcala na sve moguće strane, pokušavajući pobjeći od njegovog škakljanja. "Harry,pusti me!" poviknula sam na što je Harry odmahnuo glavom. "Reci da se predajes!"rekao je.
"Dobro,dobro!! Predajem se,pobjednik si! A sad,molim te da sidjes sa mene!"poviknula sam.
Harry je se nasmijao,i pritom prošao rukom kroz svoje kovrče.
"Da li to stvarno želiš Pey?"rekao je šaljivim tonom.
"Harry!!"poviknula sam,pocrvenjevši još više, ako je to moguće.
"Dobro,dobro!"rekao je i napokon se maknuo sa mene. Pružio mi je ruku,nudivsi mi pomoć da ustanem. Prihvatila sam ruku i ustala sa hladnog poda. "Što je to bilo Harry?"upitala sam dok sam tresla prašinu sa sebe.
"Htio sam te oraspoložiti."odgovorio je,praveći ne nevinim.
Nasmijala sam se. "O baš ti hvala! Ja nisam uo-"Harry me je ušutkao stavivši mi prst na usne.
"Shh Peyton,trebaš se odmarati!"rekao je Harry vukuvsi me prema krevetu. "Što?"zbunjeno sam prozborila.
"Samo lijepo lezi,ne troši glas i odmaraj. Ja idem napraviti jelo."rekao je Harry i doslovno nestao kroz vrata sobe.
Poslušala sam Harrija i legla sam na krevet. Da barem nisam,jer sada ne želim ustati sa njega. Ovaj krevet je najudobnija stvar na kojoj sam spavala u mojih osamnaest godina. Rukom sam prešla preko kreveta i nasmiješila sam se zbog mekoće posteljine.
Zatvorila sam oči, pokušavajući zaspati..U glavi mi je odjednom došla slika Harrija i njegovih blistavih očiju. Koliko god se trudila izbaciti tu sliku,ne mogu prestati razmišljati o njemu i o događaju od malo prije. Otvorila sam oči sa uzdahom.
Kako sam samo i mogla pomisliti da će me poljubiti?! Očito je da sam
poludjela kad mogu pomisliti takvo što.
A što je najgore,željela sam taj poljubac...
Harry's pov:
Nisam mogao skinuti smiješak s lica dok sam pravio ručak.
Stalno sam imao na umu prethodni događaj. Znao sam točno što radim kad sam prikovao Peyton uz zid. Želio sam se uvjeriti da Peyton nešto osjeća za mene.
Dokaze za to sam našao u rumenilu Peytoninih obraza kad sam prišao bliže njoj,kao i u načinu na koji me je gledala.
Kad je sklopila oči u iščekivanju, jedva sam se suzdržao da i sam ne padnem u iskušenje. To bi bilo tako lako..Jednostavno bih morao samo pogledati njene oči koje su tako zavodljive,samo te zovu da ih i dalje gledaš. Ili u usne,koje su crvenije od ruža koje cvatu u znak ljubavi. Samo sam se morao prepustiti tim očima i usnama... Bilo mi je užasno teško samo stajati i promatrati tu ljepotu kada bih mogao mnogo više...
Ali odlučio sam. Ne želim požurivati Peyton u bilo šta. Mogao bih joj ovog trena sve ispričati i priznati osjećaje prema njoj,ali znam da bi pobjegla. Nije još spremna. Strpljivost mi nije najjača strana,ali Peyton je vrijedna čekanja.
Potisnuo sam ove slatke misli i vratio sam se kuhanju. Divan miris se širio kuhinjom i nasmiješio sam se zbog svog uspjeha u kuhanju. Ako se ičime mogu pohvaliti,to je kuhanje.
Odrastao sam sa samo ženama u kući, što je značilo da je kuhanje neizbježno. Kad god je mama pravila kakvo ukusno jelo ja sam stajao sa strane i pomagao.
Naćulio sam uši na iznenadan zvuk škripanja stepenica koje je dolazilo iz hodnika. Škripanje je uskoro prestalo i ni za sekundu se Peyton stvorila z kuhinji. Veselo je doskakutala do štednjaka promatrajući svojim velikim očima svaki moj pokret.
"Zašto se ne odmaras? Imala si naporan dan.."oglasio sam se,ne skidajući pogled sa tijesta kojeg sam pokušavao spasiti da se ne prekuha.
Peyton je otvorila usta da odgovori,ali je utihnula kad je primjetila moje mučenje sa tijestom.
Okrenula je glavu amo-tamo,tražeći nešto. Uzela je veliku čašu i napunila je s vodom. Izlila je vodu u tijesto i dobro ga promiješala.
"Eto.."procijedila je tihim glasom,zadovoljno se nasmiješivsi vlastitom uspjehu.
Naglo sam se odmaknuo od štednjaka kad mi je jedna misao zaokupila glavu..
"Sutra ćemo imati goste.."rekao sam,sklopivši ruke iza ledja.
Peyton je skoro poskočila od dragosti na ove vijesti. Lice joj je postalo vedro,a osmijeh nije silazio sa njenog lica. "Tko?!"veselo je upitala.
"Perrie,Zaynova djevojka. I moram te upozoriti,najvjerojatnije je da će te povući sa sobom u shopping."rekao sam pomalo kiselo.
Peyton se nasmijala. "Zašto si tako mrk? Pa to je samo shopping .."
Odmahnuo sam glavom. "Ali to nije shopping sa bilo kime,to je Perrie!"