:Chapter 6.

917 40 0
                                    

   Svakim novim korakom bila sam sve blize svom odredistu. Misli su me toliko zaokupile da sam jedva bila svjesna ljudi oko sebe. Bit ce dobro,sve ce biti uredu.. Ponavljala sam u sebi,nastojeci se smiriti,ali nije mi narocito uspijevalo.

Sto ako zabrljam vec prvi dan? Inace nisam nespretna,ali sve mi se cini kad se nadjem pred mojim dobrociniteljem da cu rusiti sve pred sobom. Postoji i mogucnost da zanijemim kad se nadjem oci u oci sa osobom koja me zaposlila,a ta je mogucnost vrlo moguca.

Nemam kontakt s ljudima vec vrlo dugo...

Pjevanje je druga stvar. To mi dolazi prirodno kao disanje. Znam da zvucim kao da se bojim ljudi. Istina je da se bojim sebe same,svoje reakcije i svoje nesigurnosti. Dosad nisam imala mnogo lijepog iskutstva s ljudima,ali se iskreno nadam da ce se to promijeniti.

Srce mi je lupalo kao ludo kad sam stigla do svog odredista. Kuca je bila nevjerojatno ogromna,sto je odavalo da je vlasnik kuce vrlo bogat. Bogati ljudi su inace vrlo skrti i okrutni,nisam vjerovala da je vlasnik ove kuce iznimka,zato sam se pripremila na najgore.

Skupila sam hrabrost i pokucala na vrata...

                  Harry Styles pov:

   Nestrpljivo sam cekao dolazak nove sobarice. Skoro sam zaspao na kaucu kad sam cuo kucanje na vratima. Brzo sam ustao i pohitao prema vratima. Kad sam otvorio vrata preda mnom se nasla nevjerojatno lijepa cura duge valovite smedje kose i modrih plavih ociju.

Iskreno,ocekivao sam stariju osobu,ali ne zalim se.

Djevojka me plaho pogledala i sramezljivo se nasmijesila. Vidjelo se da je vrlo nervozna. "Zdravo,ti si Peyton?" upitao sam na sto je djevojka kimnula. Uzvratio sam osmijeh. "Udji,ne grizem!"

Polako je usla za mnom i presla pogledom preko kuce. Usli smo u dnevni boravak. Sjeo sam na kauc,a ona je sjela u fotelju preko puta mene.

"Pa...reci mi nesto o sebi?"upitao sam i prekrizio ruke. Peyton je pogledala u pod,kao da bira sto da mi kaze a sto ne.

"Pa..nema se tu sto puno reci..Otkako znam za sebe zivim sama,snalazim se kako znam.."rekla je.

"Sigurno ti je super kad si neovisna. Sama si svoj sef.." odgovorio sam na sto je ona uputila nekako tuzan pogled. Upitao sam se jesam li rekao sto krivo.

"Da..sama svoj sef."ponovila je.

"Ne moras biti tako sluzbena."rekao sam sa smijeskom. "Oh..umm..oprosti..Nemam bas puno povjerenja u ljude."odgovorila je sramezljivo.

"Onda cemo to morati promijeniti."odgovorio sam na sto se Peyton nasmijala. Lijepo je cuti kako se smije. Njezin smijeh je melodican poput pjeva ptica.

"Znas,ja sam potpuno nesposoban kad se radi o odrzavanju kuce. Shvatio sam da mi hitno treba zenska ruka u kuci. Zato sam zaposlio tebe."rekao sam na sto se Peyton jos jednom nasmijala rukom pokrivajuci usta.

"Ne vjerujem da si nesposoban,barem ne potpuno."odgovorila je. Nasmijesio sam se. "Barem netko ima vjeru u mene..Zelis li da ti pokazem kucu?"

Kimnula je. "Trebam upoznati okruzje u kojem cu raditi."

                  Peyton's pov:

Iskreno,ocekivala sam da ce me potjerati na posao cim dodjem u kucu,ali Harry me iznenadio. Uopce nije ohol ni umisljen kako sam zamisljala. Strpljivo me vodio u svaku sobu i sve mi je pokazivao,kao da uziva biti vodic.

Inace ne govorim puno,ali nesto u njemu me tjera da se potpuno otvorim. Naravno,ne planiram mu reci da sam beskucnica. Otpustio bi me istog trena. U meduvremenu cu morati smisliti neku pricu ako me bude upitkivao.

"Dakle,sada si sve vidjela. I sto mislis?"

"Nacas sam se zbunila. "O cemu?"

"O svemu."odgovorio je i prisao mi blize. Osjecala sam se pomalo nelagodno dok smo stajali tako blizu jedno drugomu. Odmaknula sam se unazad za jedan korak.

"Umm..kuca je lijepa."

"Uredu,drago mi je. Onda od sutra pocinjes raditi."rekao je.

To me iznenadilo. "Sutra?Ali zasto-"

Harry me je prekinuo.

"Danas je tvoj prvi dan. Nisi ocekivala valjda da cu te odmah tjerati da radis...Ili jesi?"

Sad sam se osjecala tako meugodno sto sam se usudila pomisliti lose o njemu. Nisam znala sto reci. Nadam se da on sada nece misliti lose o meni.

Prekrizio je ruke i pogledao me ostrim pogledom. "Znas,nisam ja cudoviste koje ce te pojesti ili nesto takvo.."rekao je.

"Naravno da nisi!"brzo sam rekla. Glas mi se povisio za oktavu pa sam zvucala smijesno.

Harrijev pogled se smeksao i on je prasnuo u smijeh. "Peyton,salio sam se! Uredu. Dokazat cu ti da nisam nekakvo cudoviste. Idemo u slasticarnicu i castim te cime god zelis!" Eto. Stalno dozivljavam nova iznenadenja od mog novog sefa.

"Harry,ne mogu to prihvatiti!"

"Shh! Molim te upamti jedno.. Osim sto sam ti sef,ja sam ti i prijatelj!"odgovorio je sa smijeskom. Nisam mogla ne nasmijesiti se. Rijetki ljudi imaju srecu raditi za ovakvog sefa.

"Uredu,idemo."

Oprezno s anđelom~Careful with an angelWhere stories live. Discover now