"Danas ćemo se tako dobro zabaviti!"Perrie je veselo rekla dok me je vodila kroz grad. Ona je vodila,a ja sam slijedila,jer ja očito nemam nikakvog pojma o modi ni o dućanima s odjećom.
Pogledala sam u svoje ruke pune vrećica. U lijevoj ruci sam imala dvije vrećice u kojima se nalazila odjeća,a u desnoj ruci sam imala jednu vrećicu u kojoj su se nalazili razni šalovi,remeni,ogrlice... Sva sreća što je Perrie imala auto,jer smo se već jedanput morale vratiti da spremimo neke stvari u auto.
Perrie je marširala nekoliko koraka ispred mene,tražeći sljedeći dućan koji bismo mogli posjetiti. Sa smiješkom sam odmjerila Perrie. Ona je stvarno divna osoba,puna duha i veselja,samo bih voljela da malo manje vrišti i skakuče kad ugleda nešto što joj se sviđa. Stvarno,čemu toliko uzbuđenja zbog obične odjeće?
Perrie se odjednom tako naglo zaustavila da sam se skoro zabila u nju. Okrenula je se prema meni sa velikim smiješkom na licu. Ajme meni...Nešto je smislila,nešto što se meni vjerojatno neće svidjeti.
"Zašto me tako gledaš Perrie?"upitala sam sa zabrinutim izrazom lica.
Perrie je pucnula prstima. "Mislim da imam genijalnu ideju!!"rekla je uzbudjeno. "Kakvu ideju?"upitala sam nervozno.
Perrie je se samo tajanstveno nasmiješila, uzela me za ruku i povukla u neki dućan koji je bio ispred nas, barem mislim da je dućan jer nisam vidjela što piše na tabli iznad.
Kad smo ušle unutra ugledala sam ogromna ogledala,stolove i stolice,svakakve stvarčice...
Razrogačenih očiju sam pogledala u Perrie. "Frizerski salon?!"procijedila sam. Perrie je kimnula glavom i uputila mi je još jedan smiješak.
"Da! Odlučila sam da trebamo promijeniti tvoj izgled..."rekla je i gurnula me naprijed,prema jednoj od frizerski.
Naglo sam se okrenula natrag prema njoj. "Ti si odlučila?? A što je sa mnom? Valjda i ja imam nekakvo pravo glasa..?"rekla sam na što je Perrie prevrnula očima.
"U ovom slučaju nemaš!"
Rekla je i uputila me prema jednom od ogromnih stolaca. Iza mene je stajala mlada frizerka koja se ljubazno smješkala meni i Perrie.
"Izvolite,što mogu učiniti za vas?"upitala je.
"Trebalo bi podrezati ove grozne vrhove!"započela je Perrie,pokazujući na moju kosu, na što sam se ja namrštila. Eh,da mi je vidjeti nju u mojoj poziciji,nije ona ta koja je godinama živjela na ulici!
"Možda bismo mogli dodati malo svijetlih pramenova..Ili čak obojiti kosu!"Perrie je nastavila na što sam se ja naglo trgnula i okrenula se prema njoj.
"Nema bojanja MOJE kose!"poviknula sam na što se Perrie zajedno sa frizerskom nasmijala.
"Pey,budi tiho. Znam što radim! Bit ćeš prekrasna, svi će se muškarci okretati za tobom!"Perrie je rekla.
Namrstila sam se. "Moram li baš obojiti kosu?! Volim prirodnu boju svoje kose!"rekla sam molećivim tonom. Perrie je odmahnula glavom.
"Peyton,molim te da prestanes dramatizirati"rekla je na što sam ja poraženo uzdahnula. Okrenula sam se prema ogledalu i pogledala u svoj odraz.
"Bolje ti je da ispadne sve dobro!"rekla sam.
Perrie je kimnula glavom i prekrižila je ruke što joj je dalo izgled odlučnosti. "Kad završim s tobom nećeš izgledati dobro nego veličanstveno!"odgovorila je.
Sklopila sam oči i prepustila se u vješte ruke frizerke...
***********************
*Dva sata poslije*
