Crnilo. Obavija me crnilo i ne mogu se oduprijeti.
"Nikad ti ne bih dopustio da me ostaviš."začula sam jako poznat glas.
Harry,shvatila sam da je to on.
Je li ovo realnost ili java? Čujem li to ja zaista njegov glas ili samo haluciniram?
U ovom crnilu koje me obavija teško je raspoznati da li sanjam ili ne.
Skupila sam svu snagu i pokušala pomaknuti tijelo. Polako sam otvorila oči i ugledala sam osobu koja je sjedila do mene.
Stisnula sam mu ruku i nasmiješila sam se. "Harry.."prošaptala sam. Grlo me je užasno boljelo i zvučala sam vrlo promuklo.
Harry me je iznenađeno pogledao. Široko je se osmijehnuo,a onda me je čvrsto zagrlio. Bila sam sretna što mu mogu vidjeti lice i čuti glas. Sretno sam udahnula miris Harrijeve kolonjske vode. Tako divan miris...
Osmijeh mi je polako nestao s lica kad sam se sjetila što se dogodilo kod jezera. Odmaknula sam se od Harrija na što me on zbunjeno pogledao.
"Je li dječak dobro?"riječi su mi izletile iz usta. Zadnje čega se sjećam jest da sam odgurnula dječaka do površine. Nadam se da je dobro. Mora biti dobro..
Harry je odmahnuo glavom kao da ne može vjerovati.
"Nevjerojatna si! Bila si na samrti,a sad kad si se probudila prvo na što si pomislila je mali dječak.."rekao je Harry i prošao rukom kroz svoje sjajne kovrče.
"Moram znati da je dobro! Reci mi."zamolila sam ga s osjećajem napetosti u prsima.
Harry je se nasmiješio i pogladio me po glavi. Načas sam se zbunila zbog toga. Nikad mi nije bio ovako blizu,osim onog nesretnog slučaja kad sam mu pala u krilo. A i nešto je drugačije u njemu,gleda me s toliko pozornosti da mi je malo neugodno.
"Dječak je odlično, zahvaljujući tebi!" Harry je odgovorio sa vedrinom u licu. Odmah sam osjetila olakšanje i radost zbog te vijesti.
Moje misli je prekinuo nagli pokret Harrija,koji je odjednom ustao brzo sa kreveta,kao da ga je grom strefio. Gledala sam u njega zbunjeno. Što mu je? Sad prije minutu je bio dobrog raspoloženja,a sad je mrk u licu. Harry je se polako okrenuo prema meni i pogledao me je nekakvim tužnim pogledom,kao da me sažalijeva....
"Što ti je,Harry?"upitala sam operzno.
Harry je uzdahnuo i pogledao me opet tim tužnim pogledom. "Znam sve." rekao je i ostavio me zbunjenu. Što zna? Kad je rekao da zna sve,misli li pod time da zna da sam beskućnica? Ova misao me posve okupirala i sva sam se naježila. Ako je on saznao za to,sada me sigurno prezire. Sad je gotovo sa svime,sa mojim poslom,sa našim prijateljstvom i zajedničkim druženjem...
Suze su mi navrle na oči pri pomisli na to i ja sam brzo okrenula glavu kako Harry ne bi vidio da plačem. Okrenula sam mu leđa,i brzo sam obrisala suze. To i nije imalo baš neke koristi jer su mi stalno dolazile nove suze.
Odjednom sam osjetila ruku na mojem obrazu. Podigla sam pogled i ugledala sam Harrija ispred sebe kako mi se blago smiješi. "Ti si tako glupa djevojka,znaš li to?!"rekao je neutralnim tonom glasa,nisam mogla protumačiti što osjeća. Kimnula sam glavom. "Da,jesam. Znam da ti se sad gadim kad si saznao da sam beskućnica,pa možeš slobodno otići!"rekla sam kroz suze.
Harry je odmahnuo glavom."Glupa,glupa djevojko!! Kako možeš pomisliti da mi se gadiš?! Kako možeš pomisliti da ću te ostaviti!"rekao je i opet sjeo do mene na krevet. Gledala sam u njega nijemo. Zar on to zaista misli?
"Zar me sada ne prezireš?"upitala sam. Osjetila sam napetost u cijelom mom tijelu dok sam čekala odgovor. Ne znam zašto,ali bilo mi je iznimno važno što će on odgovoriti.
"Peyton,ne bih te mogao prezirati,nikada! Ti si divna osoba i nipošto nisi zaslužila svu onu patnju kroz koju si prošla. Ali sad je gotovo. Nećeš više morati oskudijevati!"odgovorio je Harry i ostavio me zapanjenu. U meni je kipjelo toliko emocija odjednom. Bila sam sretna,presretna što se Harriju ne gadim i što i dalje dobro misli o meni. Ali bila sam i zbunjena...Kako on to misli da neću više oskudijevati? Što misli pod time?
Nisam ga stigla pitati što misli pod time jer su se vrata moje bolničke sobe otvorila. U sobu su ušli Liam,Niall,Zayn i Louis. Svi su se razvedrili kad su vidjeli da sam budna.
"Pey!!!"poviknuo je Niall i čvrsto me zagrlio. Nasmiješila sam se široko. "Svi ste ovdje,hvala vam!". Dečki su se nasmijali. "Naravno da smo ovdje!"Louis je odgovorio.
Svi su imali tako radosne izraze lica da sam zaboravila tugu od malo prije. Niall i Louis su sjeli do mene sa jedne strane kreveta dok je Harry sjedio s druge strane.
Louis me je odjednom zagrlio oko ramena. Opustila sam se u njegovom naručju,puštajući da me toplina obavije,bila sam tako promrzla a on je tako topao.
"Bože,Peyton! Tako si hladna,kao da si dosla sa sjevernog pola!"Louis je prokomentirao.
"Čuli smo da si postala junakinja?"Zayn je upitao,s smiješkom. Odmahnula sam glavom. "Da dječaka netko nije spasio,umro bi! Kako bi to mogla dopustiti?!"odgovorila sam. Na moj odgovor je sada Harry odmahivao glavom. "Čujte što govori! Uopće ju nije briga za njezino zdravlje!"rekao je.
Uzdahnula sam. "Ja sam dobro. I više nego dobro! Zašto se toliko brinete?"
"Peyton,bila si u kritičnom stanju,nismo znali hoćeš li biti dobro!"Harry je poviknuo na mene na što sam se ja stresla. Pogledala sam u Harrija koji je izgledao vrlo uzrujano. Što mu je? Nikad ga nisam vidjela ovakvog..
"Oprostite mi što sam bila toliko nepromišljena! Samo sam se brinula za zdravlje malog dječaka...Žao mi je!"rekla sam na što se Harrijev izraz lica ublažio i čak se nasmiješio. Odahnula sam kad sam vidjela da mu je ljutnja popustila.
Sad je Harry bio taj koji me je zagrlio. Svojim rukama me je obujmio oko ramena i čvrsto me stisnuo. "Moraš obećati da ćeš odsad paziti na sebe! Ne smiješ se igrati sa zdravljem."rekao je.
Kimnula sam glavom. "Obećajem. Harry...mogu li još uvijek raditi kod tebe?"upitala sam s nadom da će pristati.
Harry je odmahnuo glavom.
"Ne možeš."odgovorio je. S tim odgovorom je klonula sva moja nada da će se moja budućnost promijeniti na bolje. Ipak se i dalje ljuti na mene...
Oči su mi zasuzile i osjetila sam nekakvu težinu u prsima. "Uredu. Razumijem."tiho sam odgovorila.
"Peyton,nisi čula do kraja moj odgovor!"Harry je odjednom rekao.
Zbunjeno sam ga pogledala. Nisam imala pojma što namjerava.
"Peyton,ne želim da radiš kod mene jer želim da od sad živiš kod mene!"
Što on to govori?! Pa ne može valjda to misliti za ozbiljno?!
