"Zar opet?"
Harry je uzdahnuo na moje pitanje i polako je kimnuo glavom.
"Oprosti Pey,ali ovih dana nismo doslovno ništa radili,pa sad sve moramo nadoknaditi."Harry je odgovorio.
Znala sam da je to dio njegovog života,njegovog 'posla'..
Ali još uvijek mi je to teško padalo.
"Uredu je Harry..."tiho sam odgovorila. Harry je se na moj odgovor blago nasmiješio i sjeo je na kauč do mene,a zatim je rukama obujmio moje lice.
"Stvarno je sve uredu,Peyton?"pitao je,gledavši me ravno u oči.
Ne,nije...
"Da,stvarno. Ne moraš se brinuti."odgovorila sam i pokušala se nasmiješiti.
Harry je tiho uzdahnuo.
"Vjeruj mi,nije mi drago što te ostavljam samu."
Uzela sam Harrijevu ruku i pogledala ga u oči. "Znam Harry...Ali bit ću uredu...Pogledat ću neki film na televiziji...Ili ću prošetati..U svakom slučaju, bit ću dobro. Idi!"
Harry je kimnuo sa smiješkom i na brzinu je poljubio moju ruku prije nego što je nestao kroz vanjska vrata.
Dobro,sad sam ostala ja i....ova ogromna kuća. Sad treba smisliti što raditi. Harry vjerojatno neće biti gotov do osam navečer tako da sam sama cijeli dan.
Hmm...možda bi mogla malo počistiti kuću. Mislim,čistim je svaki dan i ne vjerujem da je prljavo,ali čisto zato da ubijem dosadu..
Uzela sam sredstvo za čišćenje i krpu i latila sam se posla. Prvo sam prebrisala sve police u dnevnom boravku,kuhinji i spavaćim sobama.
A zatim sam se uhvatila metle...
Brzo sam bila gotova.
Ostala mi je još samo kupaonica.
************
Nakon još pola sata čišćenja sam napokon bila gotova sa svime.
Sve sobe na katu su bile čiste i uredne.
Sa metlom u ruci sam krenula prema stepenicama. Sretna što sam napokon gotova,počela sam pjevušiti u sebi.
Krenula sam dolje niza stepenice,i kakva sam spretna,preskočila sam jednu stepenicu. To je naravno rezultiralo padom niza stepenice.
"Huh,barem sam brže sišla.."promrmljala sam sama sebi i polako se uspravila u sjedeći položaj.
Krenula sam ustati,no iznenadila me oštra bol u lijevoj nozi pa sam opet pala na pod. Ma nije moguće...
Desnom rukom sam blago dodirnula nogu i odmah sam poskočila.
Nakon minute provedene na podu,ponovno sam pokušala ustati.
Ovaj put sam se oslonila samo na desnu nogu pa sam uspjela nekako ustati.
Što da radim?
Pogledala sam u smjeru kuhinje.
Možda Harry ima nekakve tablete protiv bolova.
Zakoračila sam prema kuhinji no opet me prekinula bol u nogi.
Ovog puta bol je bila toliko oštra da su mi suze došle na oči.
Kad je bol malo popustila stisnula sam zube i počela šepati prema kuhinji. Svaki novi korak bio mi je kao da su mi zabili čavle u nogu,ali nekako sam uspjela doći do kuhinje.
Hitro sam otvorila sve ladice i počela pretraživati. Harry je u ladicama imao svakakvog čuda, samo ne ono što ja trebam. Čak ni nema nešto čime bi previla nogu.
S uzdahom sam se naslonila na šank kuhinje,razmišljajući što sada..
Možda bi mogla otići do obližnje ljekarne..To nije tako daleko,nekako ću odšepati do tamo.
Na brzinu sam se obula i zgrabila jaknu.
Ajme....Već nakon nekoliko koraka sam poželjela odustati i vratiti se kući. Ali morala sam nastaviti dalje.
"Hej Peyton!"odjednom sam začula poznat glas iza sebe.
Okrenula sam se i ugledala Asha koji se smješka. Uzvratila sam osmijeh.
"Zdravo Ash."
Ash je izgledao vrlo radosno,kao da je sretan što me vidi..Bila bi i ja sretna kad bi me glupa noga prestala boljeti.
Nadam se samo da Ash neće primjetiti...
"Kuda si se ti uputila?"upitao je i sklopio ruke iza leđa.
"Ah,znaš... Malo u šetnju i tako.."odgovorila sam,nadajući se da me neće prokužiti.
"Bi li ti smetalo da ti se pridružim?"
Oh ne..Što ću sada?
Odmah će sve shvatiti ako počnem hodati.
"Uhm...naravno da ne smetaš.."odgovorila sam na što se Ash široko nasmiješio.
Ash je krenuo hodati,a ja sam počela kaskati za njim,namjerno zaostajući za njim.
Ne znam da li to sve umišljam,ali čini mi se da me noga boli gore nego prije. Jedva sam se suzdržavala da ne vrisnem...
"Pey,što mis-"Ash se okrenuo i započeo pitanje,ali je stao i pogled mu je pao na moju nogu.
Eh,da..
"Što ti je s nogom? Zašto šepaš?"
Eto ga..Pitanje koje sam najmanje željela čuti.
"Ma nije to ništa,samo sam malo iščašila zglob."rekla sam,očajno pokušavajući zvučati uvjerljivo.
Ash se namrštio i odmahnuo glavom.
"Meni to izgleda ozbiljno,daj da pogledam."
"Ne!!"poviknula sam,ali već je bilo prekasno. Ash je čučnuo i polako mi je podigao nogavicu hlača.
Lijevom rukom je dotaknuo nogu,i to ne baš nježno,na što sam poskočila tri metra u zrak.
"Budalo!!Želiš li mi slomiti nogu?!"poviknula sam dok sam u isto vrijeme skakutala na zdravoj nogi.
"Već je slomljena.."
"Što??!"
Ash je uzdahnuo i ponovio.
"Noga ti je slomljena,moramo u bolnicu."rekao je na što sam mahnito odmahnula glavom.
"Ne! Ne! Nikakva bolnica!"
Ash se tiho nasmijao mom izrazu lica.
"Ne brini,doktori ne grizu!"
"Ali! Ali,bolnica je puna injekcija! Mrzim igle!!"rekla sam povišenim tonom,zvučajući kao malo dijete.
"Pa vrijedi malo pretrpjeti..Poslje ćeš se osjećati bolje."Ash je rekao na što sam se namrštila. Ako odem u bolnicu Harry bi se mogao zabrinuti ako me ne nađe kod kuće.
Odjednom sam osjetila snažne ruke kako me dižu. Okrenula sam glavu i našla se oči u oči s Ashom.
"Što radiš?!"
Ash se nasmiješio.
"Nosim te da ne moraš hodati."
Odmahnula sam glavom.
"Mogu hodati do bolnice!"
"Stvarno?"Ash je upitao i spustio me na tlo na što sam odmah uzdahnula od boli u nozi.
"Boli..."promrmljala sam sama sebi,ali Ash me čuo i ponovno uzeo u ruke. "I mislio sam.."rekao je,noseći me u rukama.
Zarila sam glavu u Ashova prsa od srama. Ljudi koji su prolazili su nas čudno gledali i nisam mogla podnijeti njihove poglede.
******************
"Ne...Ne mogu."
"Žalim gospođice Peyton...Morat ćete malo ostati ovdje. Dat ćemo vam krevet da se barem odmorite."doktor je odgovorio na moje protestovanje.
"Pey,slušaj me. Bolje je za tebe da ostaneš. Dobro će se pobrinuti za tebe,siguran sam."Ash je rekao na što sam poraženo uzdahnula.
Samo nekoliko trenutaka poslije su me smjestili na jedan od bolničkih kreveta. Namršteno sam ležala na krevetu i gledala u strop.
Ash je nažalost morao otići svojim poslom..
'Ma bravo Peyton,tako ti i treba!'prekoravala sam samu sebe u mislima.
Malo sam poskočila na iznenadan zvuk. Glavu sam okretala amo-tamo dok nisam shvatila da mi mobitel zvoni.
Drhtavom rukom sam uzela mobitel.
"Halo?"
"Peyton! Pa gdje si ti dovraga?! Došao sam kući ranije a od tebe ni traga ni glasa!"Harrijev ljutiti glas je odzvanjao s druge strane linije.
Dovraga. Kako ću mu reći da sam slomila nogu?
"U bolnici sam..."rekla sam,oprezno birajući riječi.
Morala sam malo odmaknuti mobitel od uha kad je Harry počeo zabrinuto nabrajati svakakve rečenice.
Eh...nije baš dobro reagirao...Jao meni kada se on pojavi u bolnici.
