Nova bujica mučnine u trbuhu, doslovno me reže. Ruka mi je crvena od stiska I onda onako grubo kako najbolje znam guram ga od sebe “Odjebi od mene I pusti me” režim. Već sam na dobrom putu da pobjegnem odavde. Da..činim ono u čemu sam najbolja. Bijeg je jedina stvar koja me još niti jednom nije iznervjerila. Na trenutak gledam u onaj jebeni wc-e I u glavi imam najgore scenarije. Što sada rade...pa zar nije jasno Elena? On će spavati sa njom da tebe spasi.. On će vratiti sve uspomene iz prošlosti zbog tebe.
Sve je propalo..
Sve ono što smo on I ja gradili ovih dana..nestalo je! Pretvoreno je u prah. Bježim odavde. Vadim mobitel iz torbice I suznih oči tipkam broj od Grace. Niti ne znam ga napamet. Podižem glavu I užurbano razmišljam o njenom broju. Ma nema šanse da se sjetim!
Dovraga
“Trebaš pomoć Davis” Louis stoji pokraj mene I očito me cijelo vrijeme promatra da to nisam ni shvatila. Lice mu se pretvara u neki bezobrazan osmijeh a ja poželim baciti svoj mobitel na njega. “Makni se od mene, vrištat ću...makni se” usput mu prijetim dok stavljam mobitel na uho. Par puta je zazvonilo I onda čujem glas svoje prijateljice. Trenutno jedini spas da se maknem odavde. Da nestanem. Opet mi treba njena pomoć. Ovo je već drugi put.
“Hej..smiri se Elena. Daj mi točnu adresu gdje si I stižem po tebe” glas joj je zabrinut. Rekla sam joj da mi treba pomoć, da se nalazim izvan Londona I da treba doći po mene spasiti me. Mičem se od glupog Louisa koji me cijelo vrijeme promatra I zabavlja se mojim trenutnim stanjem, pa tiho I nečujno šapćem svojoj prijateljici.
“Moraš biti brza Grace..ovdje nisam sigurna. Molim te dođi što prije” stavila sam ruku preko usta, tako da mogu prekriti svoju jačinu glasa.
“Isuse..Elena uvijek upadaš u neke nevolje. Moramo ozbiljno popričati kada se vidimo. Moraš se opametiti”
“Nemoj mi držati bukvicu.Sada mi to nije potrebno” puhnula sam na slušalicu I totalno zaboravila da se iza mojih leđa nalazi taj kreten
“U redu. Dolazim..pošalji mi u poruci točnu adresu ili lokaciju..pokušat ću doći što prije”
Što prije? To je nemoguće..Kada smo Harry I ja išli ovdje trebalo nam je više od sat vremena da dođemo. Znači I njoj otprilike treba toliko, u to vrijeme može Harry izaći I tražiti me..ne želim ga vidjeti. Ne mogu ga pogledati u oči..Grace me trenutno ne može spasiti..On može..taj idiot iza mene koji se cijelo vrijeme cereka.
Moram tražiti njegovu pomoć? “Grace, pronašla sam prijevoz. Ipak nemoj dolaziti po mene..čujemo se kada dođem doma..” govorim joj u slušalicu ali ona se buni “Sa kim ćeš doći?”
“Sa jednim poznanikom. Javim ti se. Obećajem” izgovorila sam ubrzano I već poklopila ne dopustivši joj uopće da kaže nešto do kraja. Nevoljko se okrećem prema njemu I radim jednu od najglupljih stvari koje sam ikada mogla napraviti. Moje dostojanstvo je vjerojatno sada u dnu..ali taj Tomlinson je jedini spas da pobjegnem od Harrya.
“I?” Louis širi ruke prema meni. Vjerojatno je shvatio što namjeravam.. Prije nego što sam uopće uspjela izgovoriti nešto, opet sam pogledala prema wc-e I shvatila da Harry još nije izašao. Opet mi se stvara scena u glavi I trbuh mi se grči. Povratit ću.
“Odvedi me natrag u London. Moram pobjeći odavde”
Nasmijao se glasno pa onda izgovorio “Što ja imam od toga?” počešao se po nosu I još glasnije se nasmijao. Koji vrag je toliko smješan? Vjerojatno činjenica da me vidi poraženu I skoro uplakanu. Sigurno je to “Ne znam. Što uopće želiš?” pitam nervozno. Sada Louis nekako zbunjeno, zamišljeno gleda u mene pa tiho govori
“Dogovorit ćemo se u autu”
“Ako misliš da ću spavati sa tobom..o ne ne, idem onda pješice” još jača mi se mučnina stvara. Louis se nastavlja smijati I još me više nervira zbog toga. Kunem se da ću mu isčupati taj osmijeh.
“Ne pada mi na pamet spavati sa tobom. Samo upadaj u auto”
Louis pali glazbu u autu, namješta svoje sjedalo..i na kratko se okreće prema meni sa ogromnim osmijehom.Ja sam ukopana u samom sjedalu, lupam vrhom štikle od neki lim u automobilu I želim da ovih sat vremena prođu što prije.Iako je to nemoguće. Vožnja sa Louisom prolazi tako sporo. Samo se čuje glazba u zvučniku, ista ona glazba koja bi me trebala umiriti..sada stvara još veću nervozu. Vadim mobitel iz džepa I vidim par prepuštenih poziva od Harrya.
Sranje!
Sigurno je doznao da sam nestala..i sada me traži. U dnu ekrana stoji nacrtano pismo. Poruka? Prsti mi drhte dok prolazim po touch ekranu I otvaram poruku. Od Harrya je
'Djevojčice što se dogodilo? Nemoj mi to raditi..javi mi se. Umirem od brige I ne mogu te nigdje pronaći. Samo mi se javi. Moram znati da li si dobro'
Ruke su mi još više zadrhtale, kada sam isti trenutak izbrisala poruku I vratila mobitel u torbicu. Želim doći doma, otići u svoju sobu..pustiti vodu ispod tuša I sklupčati se...vrištati I izbaciti sve ovo što trenutno dobro skrivam u sebi. Ne mogu vjerovati da me ovako nešto boli..činjenica da je on sigurno već spavao sa njom. Da je dodirivao neku drugu sa istim onim rukama sa kojima je mene dodirivao sve ovo vrijeme. Najgore od svega jest da grižnja savjesti da je opet morao sresti osobu koju mrzi. Zbog mene? Da je to napravio samo da mene spasi. Isuse. Ovu grižnju nikada neću moći isprati iz sebe.
“Misliš da je Harry bio dobar u svojem poslu?” Louis se ne trenutak okreće prema meni pa vraća pogled na cestu, dok pažljivo upravlja autom. Upravo je pokvario tišinu..a bila mi je tako potrebna.
“Ne želim o tome razgovarati.” vratila sam suze u oči pa nastavila “Kaži mi što trebam napraviti, da ti se odužim za ovo”
“Možda danas budem dobar , bar jednom..što kažeš?” opet se okreće prema meni I ja ga ništa ne razumjem. Onaj prethodni strah kojega osjećam zbog njegove blizine ili možda činjenice da se nalazim u njegovom autu..povećava se.
“Što želiš reći sa tim?” pitam.
“Kažem da ću te povesti doma I da ne tražim niti jednu uslugu” slegnuo je ramenima kao da je to normalna stvar koju on svakodnevno izgovara.
Da li je moguće..da je on..on će ovo napraviti besplatno? Nadam se da sa vremenom za ovo neću platiti.
“Jesi siguran? Ili se samo šališ sa mnom? Čudno je da ti ne želiš neku uslugu natrag” zbunjeno pitam a Louis sasvim ležerno izgovara “Opusti se Davisice..Harry je već uzvratio uslugu”
Što mu je ovo značilo?
Kada bi me netko pitao, kako sam taj dan došla kući, kako sam otključava vrata ili kako sam uopće izašla iz auta.Ne bi znala odgovor na niti jedno pitanje. Louis I ja u autu baš ni nismo razgovorali , a I kad bi pokušavali, razgovor bi se stvorio na prepucavanje međusobno ili na njegove rečenice pune šifri, koje ni sada ne shvaćam. Trebam mir, tuš, opuštanje..moram ovu prljavštinu koju osjećam u sebi oprati, koliko god to bilo nemoguće. Trenutno glumim da me ništa ne boli, iako samo čekam trenutak kada ću eksplodirati, jer sam trenutno kao bomba koja čeka da netko povuče okidač I da može eksplodirati.
Otac nije kod kuće, to sam shvatila vidjevši papirić na stolu sa porukom 'Večeras neću doći kući.Vidimo se ujutro'
Hm zar to nije čudno? Koliko me sjećanje dobro služi, moj otac nikada u životu nije prespavao izvan kuće, osim ako nije bio na nekom poslovnom putovanju, onda bi spavao u hotelu. Što bi to trebalo značiti? Da se velika kuća Davis okrenula naopako I da smo svi sada u problemima?
Skinula sam umorno haljinu sa sebe, napunila kadu vodom I ubacila par vrsta šampona unutra..pomješala I promatrala kako se pretvara u mjehuriće. Nisam se mogla pogledati na ogledalo, sigurno sam blijeda kao krpa I duboko razočarana. Jer se upravo tako osjećam. Kosu sam čvrsto vezala u pundžu tako da mi ne pada I zakorača u kadu. Stavljam glavu na tvrde I hladne pločice I opuštam se u toploj I mirisnoj kadi..očito sam izgubila pojam o vremenu, ili je moguće da sam zaspala. Ali kada sam otvorila oči da mogu uliti novu toplu vodu..prvo što sam primjetila je nešto što me udarilo u oči. Kao neki snažan bljesak.
Harry sjedi na wc-e školjci. Neuredne kose, raskopčane košulje I lica puna nesigurnosti? Zbunjenosti? Agresivnosti?
“Koliko već dugo stojiš ovdje?” hladno ga pitam. I mrzim što se pojavio ovdje, što sam se previše opustila u ovoj kadi I nisam čula kada je došao.
Što sam mislila da će on samo tako otići I da se neće pojaviti kod mene da me pita što se dogodilo? Koja sam ja glupača. Podižem se iz kade, ali kada sam se sjetila da sam gola I da ispod ovog ogromnog sloja vode I mjehurića nemam ništa..vratila sam se natrag. Trenutno sam u zamci, I nema mi pomoći.
“Elena koji jebeni vrag se dogodilo maloprije? Gdje si nestala? Zašto si pobjegla od mene bez pitanja? Zašto mi se nisi javila na mobitel?” glas mu je umoran. Vozio je više od sat vremena do Londona, tražio me je..briga me. Hoću da ode odavde. Ne mogu ga pogledati u oči.
“Kako si ušao ovdje?” ignoriram milijun njegovih pitanja.
“Nisi zaključavala vrata od kuće, kao ni svoje sobe..zašto to radiš? Znaš da nisi ...” ne dajem mu da kaže nešto do kraja pa ga prekidam I izgovaram “Prestani I odlazi odavde” pokazujem mu znak na vrata koja su otvorena na pola.
Harry se podiže sa wc-e školjke I baš kada sam mislila da će poslušati moju naredbu I otići..on je napravio sve drugačije. Zatvorio je vrata do kraja, zaključao ih I onda gledam kako skida odjeću sa sebe. Košulja, hlače, cipele sve se nalazi na hrpi. Užurbano podižem ruku iz kade I tražim moju odjeću koju sam bacila negdje pokraj..ali Harry je brži. Uzima moju odjeću I baca je pokraj svoje..daleko od mojih ruku.
“Što radiš Harry? Rekla sam ti da otiđeš odavde” derem se . Ali moj glas ne dolazi do njega. Skida svoje bokserice I onda radi idući potez. Stavlja jednu po jednu nogu u kadu I ulazi unutra..bez pitanja da li može? Sjeda na suprotnu stranu mene I ja automatski podižem noge prema sebi. Ne želim da nam se tijela dodirnu jedno sa drugim.
“Milom ili silom El ću doznati što se dogodilo..sada ti dajem priliku da to rješim mirnim putem. Ako dođem do sile, neće ispasti dobro”
On meni prijeti? Wow jako dobar potez Styes.
“I što nije bio niti jedan drugačiji način, nego si trebao ući u kadu skupa sa mnom? Zar nismo ovo mogli rješiti negdje drugo?” glas mi je skoro puknuo od jačine.
“Ti nisi željela pričati. A ovdje si u klopci I nisam siguran hoćeš li izaći gola iz te kade jer sam tu ja..znači ovo je jedino mjesto gdje mi nećeš pobjeći”
Zašto mu je glas tako ležeran? Kao da se ništa nije dogodilo..kao da nije ni svjestan da je spavao prije sat-dva sa drugom ženom. Kao da mu ništa ne znači činjenica da se opet vratio u onu ogavnu prošlost. Kako može biti tako jak nakon svega..
Kada je primjetio da nisam izgovorila ništa na njegove prijetnje nastavio je “I onda? Spreman sam da mi kažeš što se dogodilo tamo.Što sam ti napravio da si bez pitanja otišla od mene” sada je smirio glas I jačinu.Ali ja nisam mirna. Trenutno sam kao eksplozivna bomba.
“Kao ti ne znaš zašto sam otišla? Ništa ti nije sumnjivo” sarkastična sam, iako znam da nije pravo mjesto ni vrijeme za sarkazam.
“Nisi imala razloga da otiđeš. Koliko se dobro sjećam plesali smo skupa, smijali se, razgovarali..ostavio sam te na par sekundi I ti si odjednom pobjegla. Zašto Elena?”
Zašto?On se I dalje usuđuje pitati zašto? “Ti si jako dobar glumac znaš. Trebao bi razmisliti I početi glumiti u nekom kazalištu..dobio bi oskara” greza sam I kada sam vidjela osmijeh na njegovom licu, to je donijelo još jednu novu dozu agresivnosti u meni. Posežem za vodom u kadi I počinjem ga prskati, toliko da sva ona sapunica od šampona mu ulazi u oči I on počinje psovati sve po redu.
“Isuse K..ti si takva jebena razmažena djevojčica.Koji vrag ja radim sa tobom” pokušava protrljati oči I isprati šampon koji mu trenutno grize oči I nastavlja psovati.
“Koji ja vrag radim sa tobom?” posegnula sam rukom prema kadi da se mogu zadržati. Planiram se podići odavde..ma boli me briga što će me vidjeti golu. I tako je vidio već previše puta.
U naletu bijesa I povrijeđenosti koja je jača od svega izgovaram “Možda sam razmažena, možda sam djevojčica kakvom me nazivaš sve ovo vrijeme. Ali znaš što nisam? Nisam ubila svojeg oca, koliko god bio grozan prema meni. Nemam poremećenu majku, koja je opsjednuta mojim ocem..i nisam toliko sjebana kao što si ti! Ne bavim se prodavanjem djevojaka..koji bolesnik može prodavati mlade, nevine djevojke za novac. I onda mi ti k....”
“Začepi” - Harry se dere na mene ogromnom jačinom, tako da skoro cijela kupaonica odzvanja njegovim jakim, hrpavim glasom. Poseže prema mojem ramenu a ja ga tjeram od sebe. “Pogledaj me Elena. Isti trenutak me pogledaj..” počinje me tresti cijelim tijelom a meni se suze nakupljaju u očima.
Povrijedila sam ga. Zašto sam mu to napravila..zašto sam mu vrijeđala obitelj?
“Ti...vjerovao sam ti Elena. Jedina osoba si koja zna svaku moju tajnu I kada mislim da si ti jedina koja me shvaća. Dogodi se ovo? Jesi ti svjesna što si mi sada rekla. Misliš li da me ne bole riječi osobe koja mi znači sve na svijetu?” sada u naletu bijesa me toliko jako gura rukom da mi ramena udaraju od pločice I jaučem od boli u ramenu. On je takav divljak.
“Nisam mislila tako.kunem se”
“Jebe mi se trenutno jesi mislila ili nisi. Izgovorila si to. I boli me. Očito cijelo vrijeme imam krivo mišljenje o nama dvoje. Imala si pravo jednom. Ti I ja ne funkcioniramo zajedno. Ti si sjebanija od mene znaš? Ja sam bar imao muda I priznao ti svoje osjećaje..a ti ? Ni dan danas ne znaš što osjećaš prema meni. Misliš da ti vjerujem kada mi kažeš da me voliš? Onaj neki dan u wc-eu? Uopće ne vjerujem da si iskreno mislila kada si rekla da me voliš” još jače se dere na mene. Boli me svaka njegova riječ.
“Bilo je iskreno Harry. Nikada ih još nisam izgovorila na glas nikome..zaljubila sam se u tebe, koliko god mi sada ne vjeruješ. Ovo što se događa među nama nema veze sa osjećajima. Ti si takav jebeni lažljivac. Kažeš da ne spavaš sa drugima poslije mene.A to radiš..koliko god postojao razlog zbog toga. Jebeš drugu I to me boli. Ne mogu ti dozvoliti da to radiš zbog mene”
Nakon mojih riječi, Harryu se počinju bore stvarati na licu. Moje riječi ostavile su utisak na njega. Čudi se..iako zna jako dobro o čemu pričam.
“O čemu ti pričaš Elena?” glas mu se smirio..ali I dalje pišti agresivnost u njemu.
“Ne glumi da ne znaš. Vidjela sam te svojim očima kako ulaziš u wc-e , nakon toga je ušla Anastasia I spavali ste skupa zar ne? Pristao si na njenu ponudu I tako me pokušao spasiti?” glasno pitam, iako pokušavam smiriti svoj glas. To je sada nemoguće.
“Znači o tome se ovdje radi? Ti si pobjegla od mene...jer..Jebote Elena” provlači mokre ruke kroz kosu I počinje se smijati. Bezobrazno,oholo..toliko da mi se njegov osmijeh počinje uvlačiti ispod kosti. Zašto se smije?
“Zašto se smiješ?” pitam ga ozbiljno.
“Jer si smješna, pričaš jebene gluposti I nisi svjesna što izgovaraš na glas. Ja sam mislio da se nešto ozbiljno dogodilo ..a ti...” prekida svoj govor I još glasnije se počinje smijati. Ovo prolazi svaku granicu bezobraznog ponašanja.
“A ja što?”
“Jebote nisam je dotaknuo. Nisam je jebao Elena niti sam namjeravao to raditi. Razgovarao sam sa njom, ali ti nisi imala veze sa tim. Zašto misliš da se sve mora vrtjeti oko tebe? Zašto misliš da se svijet vrti oko Elene Davis? Ti si takva jebena razmažena kučka, koja misli samo na sebe” podiže se iz kade. Voda se cijedi po njemu I uzima ručnik da se može obrisati. Ne znam što bi rekla sada, vjerojatno ništa. Nazvao me kučkom, razmaženom. Ja sam njega uvrijedila.Ustvari naš razgovor se odnosio na uvrede. Dovoljno smo povrijedili jedno drugo danas. Harry me ne želi ni pogledati, uzima odjeću sa poda I oblači je. Kosa mu je još mokra, ali to ga trenutno nije briga. Ja stojim sklupčana u kadi I osjećam mokrinu svojih suza po licu.
Što ja I on ovo radimo?
Samo povrijeđujemo jedno drugo..
Dokad ćemo ovako?
“Idući put budi malo pametnija I nemoj vjerovati svakoj budali, jer su oni tu samo da bi nas posvađali. Očito im je uspjelo ovaj put..jer trenutno te mrzim” Harry udara vrhom prstena od kadu I uzima čvrsto moju bradu te me tjera da ga pogledam.
Da li je on ovo rekao da me mrzi?
“Mrziš?” zagrizla sam jezik zubima kada sam ga pitala.
“Da. Mrzim što te volim ovako..što mi jebeno značiš poslje svih ovih uvreda. Nazvala si me ubojicom, vrijeđala mi roditelje, I dalje mi ne vjeruješ a ja sam I dalje ona ista jebena budala koja te voli koliko god se ponašala razmaženo I mislila samo na sebe” pušta moje lice I uzima košulju u ruke da je može obući do kraja.
Želim da sam opet ona stara,hladna Elena..jer ova trenutno plače I tek kada sam zajecala jako, Harry se opet okrenuo prema meni.
“Možda ne plačem kao i ti trenutno. Ali I mene boli, više nego tebe” I onda je zalupio snažno vratima kupaonice I otišao.
Možda fakultet nije bio idealno mjesto gdje mogu zaboraviti prethodne događaje zbog kojih sam prespavala cijeli vikend, ali je nažalost bio jedino mjesto gdje moram ići.Posljednji semestar, novi predmeti, novi kolege na predavanjima I najgore od svega Gospodin A kojega I ovaj put imam. Na ovom faksu imam trenutno dvije osobe koje mi stvaraju muku. Prvi je Aaron kojega primjećujem odmah sa ulaza u zgradu, primjetio me je ali me ignorirao.
Priča sa prijateljima I spušta pogled kada prolazim pored njega. Druga muka će se dogoditi za par minuta kada mi počne engleska književnost I kada ugledam dečka svoje mame.
Ha? Dečko moje mame? Ovakve stvari se mogu samo meni događati. Grace I Alex o nečemu razglabaju I kada sam im se približila sasvim dovoljno razgovor je prekinut, oboje gledati u mojem smjeru. Grace sam ispričala većinu stvari još jučer, ali obećala mi je da nećemo o tome raspravljati na fakultetu I vjerojatno se toga drži . Ali pogled kojega mi je uputila, govorio je mnogo toga. Hoćemo. Samo ne danas!
“Jeli spremna nevolja za završetak godine”Alex ima onaj poznati osmijeh, što znači jednu stvar. Zeza me! Isplazila sam joj jezik a ona je samo prevrnula očima, svjesna I sama da ne želim o niti kakvom fakultetu razgovarati. Pogotovo činjenici da ću ga ugledati..kada smo već kod riječi 'ugledati' Gospodin A prolazi pokraj nas sa aktovkom u ruci. Spušta pogled kada ide prema nama studentima I tiho se javlja..vjerujem da su mu se svi javili osim mene.
“Nekako se Gospodin A proljepšao” jedan od studenata govori iza njegovih leđa I svi se smiju. Baš kao I ja. Ali kada je jedan drugi izgovorio “Davisice su uvijek utjecale na muškarce” prostrjelila sam ga pogledom. Grace I Alex gledaju u mene sa trunkom sažaljenja I ja shvaćam da oni očito znaju.
Očito cijela škola bruji o vezi moje mame I njega. Kako nisam o ovome prije razmišljala? Gospodin A je inače bio glavna tema svih studenata..a sada je u paru dobio I moju vlastitu majku.
“Što želiš sa tim reći?” podižem glavu prema jednom malešnom, crnom dečku sa kojim zajedno slušam filozofiju I engleski. Pogledao me I prasnuo od smijeha. Pokraj njega stoji Aaron I šapće mu da se smiri I prestane dobacivati ali ovaj ne prestaje.
“Možda napokon dobiješ veću ocjenu kod Gospodina A. Pogotovo sad kada ti jebe mamu”
progutala sam knedlu užasa. I automatski zakoračala prema njemu. Snažno ga guram rukama pokraj zida “Začepi I gledaj sebe Peter. Odjebi od mene I mojih” još ga jače gnječim od zid a sa strane me vuče Aaron “Elena nije vrijedan tvojih živaca, pusti ga”
“Neću ga pustit. Želim da mi se ispriča” Aaron me vuče za lakat I udaljava od njega. Peter gleda čudno u mene I nakon par trenutaka umire od smijeha.
“Zbog čega bi se ja tebi trebao ispričati? Samo govorim istinu”
Opet koračam prema njemu, ali Aaron mi ne daje “Sredit ću ja to sa njim Elena, nemoj dopuštat da utječu na tebe njegove riječi. On voli provocirati”
“Ubit ću ga Aaron”
“Nećeš. Ajde na predavanje, ja ću popričati sa njim”
“Hoću da mi se ispriča odmah” ja ostajem pri svome. Kada je Aaron shvatio da se neću nikako odmaknuti..gledam kako hvata Petera za ovratnik košulje I prijeti mu, toliko da po prvi put imam osjećaj da se Aaron ponaša zaštitnički prema meni. Moj prijatelj..valjda smo još prijatelji , koliko god se svađali uvijek je tu da me obrani od bilo čega
“Ispričat ćeš joj se Peter. Jesi me čuo?” Aaron ga drži za ovrtnik košulje I pritiska prema zidu, toliko da Peter može zakolutati očima I onda onako bezvoljno,natjerano tiho govori “Ispričavam se Gospođo”
“I bolje da je tako. I razmislit ću o isprici” I otišla sam ravno u dvoranu na predavanje. Sjedam kao I svaki put na isto mjesto I promatram kako se studenti počinju nakupljati. Mnogo je danas ovdje, što je ustvari dobro jer u ovoj silnoj gužvi profesor me neće primjetiti. Kunem se da mogu čuti šaptaje okolo 'Elenina mama I profesor skupa' 'Elenina mama je trudna' I tako milijun tračeva počelo je kružiti fakultetom. Ne dopuštam im da to utječe na mene, iako maloprije na hodniku jasno sam svima pokazala da mogu utjecati ovakve riječi na mene. I Zayna mogu primjetiti kako dolazi. Usmjerava pogled na Grace a ona ga spušta na brdo knjiga koje se nalaze na njenom stolu. Još se ništa između njih nije rješilo.
“Jesi u redu Elena” Aaron mi dolazi u susret I stavlja papire pored mojeg stola. Upravo namjerava sjesti pokraj mene. Ustvari tu smo on I ja uvijek sjedali I slušali predavanja skupa. Ali u zadnje vrijeme se sve promjenilo
“U redu sam. Hvala što si me branio” dajem mu ljubazan osmijeh.
“Znaš da bi napravio sve za tebe. I žao mi je što se takve stvari događaju kod tebe..ne želim se mješati ali ljudi su oholi I izmišljaju stvari” Aaron se brani, I misli da su to tračevi koji kruže okolo.
“Istina je. Moja majka je u vezi sa njim I trudna je” govorim kao iz topa I primjećujem kako se Aaron šokirao od mojih riječi “Oh..nisam..” prekidam ga pa govorim “Stvarno je u redu, odrasla sam, ovakve stvari se događaju u svijetu. Očito su se stvorile I kod mene. Preboljet ću” rekla sam sa ogromnom dozom entuzijazma iako lažem samu sebe. Ne vjerujem da ću ikada preboljeti činjenicu da je moja mama trudna sa čovjekom kojega ne podnosim. Pa ni on mene. Aaron je nešto promrljao I puhnuo kada je Gospodin A započeo predavanje.
Moram se strpiti I gledati na njega kao na profesora..zaboraviti da on ima nešto sa mojom majkom. Tako ću se jedino smiriti.
Jesam, doista jesam par puta namjeravala nazvati Harrya I ispričati mu se zbog stvari koje sam rekla u ljutnji. Par puta sam okrenula njegov broj ali svaki put bi ga izbrisala. Danas sam spremna da mu pošaljem poruku, ali nisam sigurna da li uopće mogu nakon svega što se dogodilo. Louis me lagao, ja sam ispala naivna glupača I najgore od svega..povjerovala sam mu. Okej nije spavao sa njom, ali razgovarali su .
Zašto bi razgovarao sa njom poslije svega? Mrzio je tu ženu, ali ona se stvorila kao iz vedra neba na tom vjenčanju I pokvarila svaki naš dobar odnos kojega smo međusobno gradili.
'Želim razgovarati sa tobom. Ako nisi ljut na mene..javi mi se'
Da napravila sam to, poslala sam poruku iako je bilo kasno u noć. Ležim sama u krevetu I gledam mjesec sa prozora. Ne očekujem odgovor, ali kada je mobitel zapištao srce mi je poskočilo.
'Ojet kjfit hoćef?'
Još jednom čitam poruku na mobitelu I jasno vidim Harryevo ime , ali ne razumjem napisano. Možda je pogrješio ili..Ma zovem ga. Preći ću preko svojeg dostojanstva, progutat ću ga ustvari I nazvat ću ga. Mobitel nije ni zazvonio dva puta, Harry se javlja. Iako ništa ne govori sa druge strane slušalice. Srce mi poskače zbog ove tišine I pokušavam nešto smislit pa samo na kratko govorim njegovo ime
“Harry”
Zakašljao se I sasvim tiho odgovori “Sjeban sam bez tebe ptičice”
Kao da sam udarila glavom od zid .Toliko me srce zaboljelo..Mrmljanje koje slušam sa druge strane slušalice, još više me zbunjuje. Ptičice? Sjećam se da mi je to jednom rekao kada je bio pijan..nije valjda da je..
“Harry pio si zar ne?”
“Samo malo. Ustvari puno više od malo” - smije se a ja zabijam glavu u jastuk. Mrzim kad pije..mrzim što pije zbog mene. Ne želim da to radi. “Gdje si uopće I jesi na sigurnom?” pitam zabrinuto.
“Sjedim u kupaonici na wc-e školjci potpuno gol I uopće..ne znam kako sam ovdje dospio” odgovara I ja stavljam ruku na usta da sprječim smijeh. Već u glavi zamišljam tu scenu I umirem od smijeha.
“Zašto si pio Harry?Ajde se tuširat I pođi spavati. Nemoj da se dogodi nešto loše”
Nije ništa odgovorio, nakon duže stanke sasvim tiho šapće “Volim kada brineš za mene” I srce je opet reagiralo na njegove riječi.
“Ozbiljna sam Harry. Doći ću ujutro da vidim jesi li živ.Sad me samo poslušaj I ajde spavat. Previše si popio” puhnula sam u slušalicu.
“Dođi mi sad, molim te. Jebeno mi nedostaješ..tvoja strana kreveta je prazna I hoću te pored sebe. Znam da smo povrijedili jedno drugo previše ali ne mogu bez tebe. Tako sam prazan,sjeban..molim te dođi sad. Želim te El jako”
“Ne mogu sada . Previše je kasno. Otac spava I poludio bi kada bi me uhvatio da idem negdje u ovo doba” pogledala sam na budilicu pokraj kreveta I jasno vidjela da je 00:23 iza ponoći.
“Ne mogu večeras spavati bez tebe..ne mogu još jednu noć spavati bez tebe Elena. Ja ću doći tu, obećajem da ću bit tih I nitko neće shvatiti da sam ušao u kuću” glas mu je ozbiljan..koliko je lud stvarno me nebi čudilo da to napravi.
“Hej. Pijan si sjećaš se. Nema šanse da voziš pijan. Nemoj voziti pijan..molim te”
“Kao da mi je prvi put. Kunem se da ću biti oprezan, obući ću se ovaj trenutak I dolazim tebi. Moram te vidjeti, poljubiti, dodirnuti,.ne mogu bez tebe ni dana Elena. Tako sam prazan” prije nego što je izgovorio do kraja slušam kako nešto pada u pozadini a Harry psuje “Što se dogodilo?” pitam
“Pao mi skoro mobitel u wc-e školjku, jedva sam ga spasio” smije se sa druge strane slušalice, pa I ja to radim za njim.
“Jesi još ozbiljan što se tiče..”
“Znaš da jesam. Nema šanse da večeras spavam sam. Dolazim za manje od pola sata” nije mi dao uopće da se pobunim. Samo slušam zvuk poklapanja slušalice..
Nije se šalio kada je rekao da će doći.On će se stvarno pojaviti na vratima moje kuće..