Osjećam njegov dah na svojim usnama, pepermint mi pecka svaki dio usne I prije nego što uspjevam nešto izgovoriti, pokušavam zaustaviti drhtanje nogu. Ali u ovim trenutcima sve je protiv mene.Stvari koje sam mogla prije kontrolirati sada su me iznevjerile.Ajde Elena odmakni se od njega, koliko god lijepo mirisao, koliko god te ljubio kao niti jedan ..miči se od njega! I da mu slučajno nisi oprostila...
“Moje usne nemaju veze sa razumom Harry..” - gutam knedlu ponosa. Ma kvragu sve! Hoću nasloniti usne na njegove I dati mu sebe po ko zna koji put...ali ne mogu. Nikada ne opraštam, pa neću ni sad..
“Zašto to radiš El? Koža ti se naježi u mojoj blizini..gledaj što ti radim..” - jednim svojim pokretom moju ruku uzima u svoju I promatra moju kožu koja je naježena, svaka dlaka se očitava na njoj. I ima pravo, I tijelo reagira na njega..iako nebi trebalo.
“Nemoj se izvlačiti na to. Treba ti nešto jače od toga. U redu ako...” - zastajem pa nervozno izvlačim svoju ruku iz njegove. Već sam par metara udaljenja od njega. Okrećem mu leđa I razmišljam. Ispravne rečenice sada dolaze u obzir..pa nastavljam “Imaš pravo da reagiram na tebe poslije svega , ali takve stvari ti neće oprostiti Harry..povrijedio si me. Koliko god si puta govorio da se to neće dogoditi. Na kraju sam završila povrijeđena..” - pogled usmjeravam na nešto na mojem zidu. Par slika stoji naljepljeno. Slike iz djetinjstva..moji roditelji, ja...i par prijateljica iz osnovne sa kojima sam izgubila svaki kontakt. Uopće ne znam zašto I dalje imam te slike... Znam samo da mi se Harry nalazi iza leđa, taj dah negdje na mojem vratu osjećam..i opet mi se ledi koža, tijelo, srce..sve!
“Nije mi to bilo u planu djevojčice..”
“Ne zovi me tako..” -
“Ti si moja djevojčica I uvijek ću te tako zvati. Koliko god me mrzila I ljutila se na mene...ti si moja djevojčica I uvijek ćeš bit..” - sad mu je glas nešto mirniji, a miris sa kojim sam ispunjena. Isti onaj parfem kojega sam mirisala prije mjesec dana. Tako mi nedostaje.
“Ti si jedna obična nevolja. Žalim sve ono što smo doživjeli skupa, nemaš pojma koliko mrzim činjenicu da sam spavala sa tobom..” - bunim se. Taman da se okrenem. Njegove ruke već se nalaze preko mojeg struka. Te ogromne, tople, mišićave ruke osjećam na sebi. Pokušavam ga odmaknuti sa rukama, ali snažno me stiska toliko da se ne mogu pomaknuti.
“Harry pusti me..”
“Neću..”
“Ozbiljna sam kvragu, zašto misliš da ću ti oprostiti na ovakav način...miči te ruke sa mene..” - sad mi je glas znatno ozbiljniji.
Aaron čeka, trebala bi pronaći te karte I odnijeti ih dolje. Ako ovako nastavim, Aaron će se opet pojaviti I poludit će kad ugleda Harrya u mojoj sobi.
“Ove ruke su ti se sviđale prije..”
“Više mi se ne sviđaju..” uzvraćem.
“El što se promjenilo u ovih mjesec dana? Znam da si voljela način na koji bi te grlio. Zašto jednostavno ne priznaš da ti nedostaje sve ovo..” usnama pomiče moju kosu sa uha, toliko da na samom uhu mogu osjetiti njegove vrele usne. Dovraga zašto uvijek mora biti ovako topao..
“Promjenilo se mnogo toga Harry..”
“Što se to točno promjenilo..?”
Zašto me ispituje? Zar je upao u moju sobu samo da me ispituje. E pa od mene neće ništa doznati, iako nemam ništa posebno ni reći.
“Otiđi odavde, isti tren..” -zapovijedam.
“Što ako neću..?” - izaziva, ton kojeg proizvodi zvuči kao običan sarkazam.
“Onda ostani ovdje, dolje me čeka Aaron I ...” - ne izgovaram do kraja, znam samo da od riječi 'Aaron' Harry reži točno na moje uho. Smeta mu njegovo ime, isto kao što meni smeta on..trenutno!
“Kunem ti se da ću jedan dan tog dečka pretući...mora se odmaknuti od tebe..” - još I dalje reži. Pokušavam maknuti svoje ruke iz njegovih I taman kad sam uspjeva I pokušala koraknuti pored njega, cijelo svoje tijelo zaustavlja pored mene. Podižem glavu tek toliko da primjetim taj zavodljivi osmijeh na licu. Što ćemo se igrati ovdje?
“Daj Harry..samo se miči odavde.Uopće te ne želim vidjeti..” mašem rukom ko kakva glupača, dok on tu istu ruku hvata I zaustavlja je. Između nas stoji svega par centimetara, I shvaćam da se ne mogu koncetrirati pored njega. Gubim sve ono što sam u ovih mjesec dana držala u sebi. Zašto moram biti ovako slaba.Ajde mi vrati onu hladnu Elenu koja je znala postupiti ispravno u ovakvim situacijama. Harry hvata dio ispod mojeg uha I lijeno mi se primiče.Već su mu usne pored mojeg uha I svaki put kada malo više uzdahne, kroz cijelo moje tijelo prođe ogroman val topline. Možda čak I vulkan.
“Mjesec dana te nisam dotaknuo, nisam vidio tvoje golo tijelo pored mojeg. To je takvo mučenje Elena..” - duboko diše, a svaka riječ mu zvuči kao čisti sex.Zar je moguće da svršiš od samog njegovog glasa.Zar sam došla I do toga?
“Nitko nije mogao zadovoljiti tvoje potrebe Harry..zar si došao ovdje samo zbog toga jer si želio s..”
“Shhhh” - prekida me, toliko da sam nadasve iznervirana.
“Maštarije koje imam o tebi, prolaze sve granice normale. Kunem ti se da ću te oteti..opet I zatvoriti u sobu. Kad mi jednom daš Elena..ne mogu se zasititi..” - sad malo grublje reži na moje uho. Hvatam ga za ramena I odgurnivam od sebe, toliko da Harry gubi ravnotežu I pada na sam krevet.
“I poslje svega me smatraš lutkom za napuhivanje.Kako se usuđuješ da dođeš u ovu sobu I pričaš mi sve te gluposti...” - usmjeravam svoj prst na vrata I kratko nastavljam “Samo idi odavde..” Harry namješta svoju kosu, a taj osmijeh kojega ne pušta sa lica me mnogo nervira.Znam da je svoje ponašanje promjenio, da sad nije onaj cmizdravi Harry koji moli za oprost.Sada je trenutno onaj vragolasti, onaj lik koji izaziva. Koji priča o sexu I svim onim prljavim stvarima. Još ga ne mogu prepoznati na pravi način.
“Možda je najbolje da se vratimo na početak. Možda opet postanem onaj Harry kakvog si upoznala...to sam bio pravi ja..” - unosi mi se u lice. Zelene oči ciljaju moje . Strah me nekih njegovih poteza.
“Ne zanima me više ništa u vezi tebe..” sad mu se ja unosim u facu. Igramo igru 'debilizma' ide nam jako dobro.
“Već si jednom pala na moj šarm, zašto misliš da nećeš opet?”
Umišljenost. Wow! Njegovi potezi su niski..čak niskiji I od mojih.
“Ozbiljno? Hoćeš se kladiti da neću? Ovaj put igram pametno Styles..”
“Ozbiljno Davis..?” - izaziva me, a taj osmijeh želim nekako ubiti na njegovom licu. Koji vrag mi radimo od naših života. Što uopće izvodim, zašto pričam sa njim..zašto život kvarim sa njim.
“Aha..”
“Onda ćemo se kladiti..” - ispravlja se, namješta crnu majicu na sebi I tek kada je približio ruku meni, shvaćam da se želi rukovati sa mnom. Ha? Koji vrag ono izvodi. Usta su mi otvorena na pola I zbunjeno gledam malo u njegove ruke malo u njega. Ne razumjem ga.Eh zar si ga ikad I razumjela?
“Što pokušavaš?”
“Kladit ćemo se. Ako padneš opet na moj šarm, bit ćeš moja..ako mi ne uspije otići ću..od tebe..ovaj put zauvijek..” - još I dalje drži ruku prema meni I pomiče je na kratko dajući mi do znanja da stavim svoju ruku u njegovu. O kakvoj on gluposti govori? Gdje ovaj glupi čupavac pronalazi sve ovakve retardirane ideje. Odmičem se od njega I zahvaćam rukama ključanicu, no znam da je zaključana. On se igra sa tim glupim ključem I smije mi se. Izaziva. Ne mogu uopće prepoznati što radi trenutno. Ima milijun lica, milijun raspoloženja.Uvijek sam negdje između svih tih njegovih lica. Ovaj dečko će me jednom stvarno odvesti u ono mjesto gdje se nalazi njegova majka.
“Davis je kukavica..i mislio sam..” sada prekrižuje ruke, toliko da me još jače izaziva. Spremna sam..ako će otiđi odavde zauvijek kao što je rekao onda sam spremna za sve. Kladit ću se sa njim, jaka sam I neću nasjesti na taj glupi Styles šarm na kojega sam već jednom pala.
“U redu..prihvaćam okladu..” - dajem mu ruku I on je onako pobjednički stavlja u moju. Milijun trzavica sama ruka stvara od njegovog dodira. I one je to shvatio. Već gubim, nismo se ni kladili kako treba..već sam na pola puta njegova. Mrzim riječ 'njegova'
“To je već bolje..” - promatra moje oči I onako lijeno mu pogled pada na moje usne I onda promatram kako me pobjedonosno promatra. “Izgubit ćeš Harry..zašto odmah ne odustaneš,..” - prevrćem očima dok u sebi smišljam stvari koje ću mu napraviti. Gdje ću ga doslovno izludjeti, toliko da me zamrzi.
“Ja nikad ne gubim Elena..svatko je pao na šarm Harrya Stylesa..i ti ćeš opet”
Huh! Zašto jednostavno ne skratim naš razgovor. Uzmem onu kolekciju noževa koju imam negdje po ormaru I završim započeto. Sjetivši se dana kada je Harry prvi put upao u moju sobu I kada sam mu stavila nož ispod vrata. Stvarno to poželim ponovno napraviti.
“Jedva čekam da vidim kako odlaziš odavde zauvijek..” - govorim mu, a on mi se smješka. Gad!
Oduvijek sam se čudila načinu na koji bi taj čupavac ulazio u moju kuću ili izlazio iz nje. Kunem se da sam nekad stvarno pomislila da je neki Tajni Agent 007 I da ima sve one moći koje bi James Bond imao u svim onim filmovima koje sam pogledala. No znam da je on jedna obični lažljiivac, čovjek koji me pratio sve ovo vrijeme. I da sam na redu ja. Ona Elena koja se pojavila na početku naše priče. Ona Elena koja je znala raditi prave stvari. Iako sam zaljubljena u njega I očito je da padam na taj hrapavi glas ili način na koji mi šapće sve one riječi. Ali još negdje u sebi imam onaj moj 'hladni' dio I vratit ću ga. Ova oklada koliko god bila glupa, možda je ona ta koja će ga zauvijek maknuti odavde.....maknuti od mene?!
..sljedeći dan...
Engleska knjževnost je bila posljednje predavanje za danas. Gledati Gospodina A opet nije lijepo. Taj starac koji me mrzio sve ovo vrijeme I dalje je tajanstven I dalje me promatra čudno. Nikada nisam dobila malo hrabrosti da ga pitam što sam mu napravila. Istina da skoro nikada nisam dolazila na njegova predavanja ili sam skoro uvijek preskakala sve one ispite..ali nikada to nisam radila jedina. Zašto je uvijek od mnoštva studenata , on gledao mene čudno.. Grabim papire I kemijsku sa stola koje strpavam u torbu. Pogled mu traži moj I tek kada se susrećem sa tim smeđim očima koje je imao , od samog njegovog pogleda se ježim. Aaron I Grace već su izjurili iz dvorane za predavanje..i trenutno se nalazimo samo on I ja.
“Gospođice Davis, možete li ostati na trenutak..” - stavlja naočale točno preko nosa I obraće mi se. I on izgleda kao neki agent, samo mu fali ogroman šešir I dugi kaput. Zašto uvijek u mojoj blizini moraju biti neke budale..počevši od Harrya.
“Umm...” noge mi koračaju bliže njemu. Gospodin A prevrće papire po stolu, čak I ja mogu čuti njegovo disanje koje proizvodi svaki put kada pogleda u papir I baci ga natrag shvativši da to nije ono što je tražio. Tupkam nogom nadase iznervirana.
Što ću ga čekati cijeli dan?
“Ovo je to..” daje mi papir.
“Ovo je..?”
“To će te naučiti Gospođice Davis, tu su vam natuknice stvari koje morate opširno naučiti. Iako ni to niste zaslužili. To sve naučite I vidimo se sljedeći ponedjeljak...” glas mu je strog. Gledam u onaj papir I čitam sve riječi koje moram naučiti. Imam samo tjedan dana da naučim bezbroj ovih natuknica na papiru. Što on misli da sam neki stroj?
“Ali ja..”
“Što želite? Da ja to naučim umjesto vas? Niste dolazili mjesecima na predavanja I onda se još žalite..Tako neozbiljno od vas kolegice Davis..” - uzima torbu sa poda I otvara je, dok uvaljiva sve svoje stvari
“Oprostite..” - duboko sam uzdahnula prije nego što sam pobjegla od ovog okrutnog čovjeka. Mrzi me je mala riječ. On me prezire!
“On me mrzi Grace, pogledaj stvari koje moram naučiti..” - govorim Grace dok namjerno glasno zatvaram sama vrata I odlazim im u susret. I ona I Aaron me čudno promatraju sve dok im ne dajem papir I oni ga čitaju. U šoku su kao I ja.Trebaju mi neke magične moći, jer jedino ću tako proći. Ovako su mi šanse ispod nule.
“Znam rješenje za tvoje probleme..” - Grace mi vraća papir I ja ga nevoljko guram u džep hlača, toliko da se onaj papir gužva dok ga strpavam.
“Ha?”
“Jedino rješenje da prođeš, jest da se vratiš natrag unutra I daš mu..” - stavlja ruku na usta I smije se. Imam osjećaj da ću povratiti .
“Odvratno.Ne znam tko je toliko lud da može spavati sa tim čovjekom..uopće nisam sigurna ..” sad se polagano približavam njima oboje I tiho šapćem “da li mu se uopće diže ona stvar?” - oprezno šapćem I svi troje umiremo od smijeha. Vratiti se svojem društvu je najbolji potez kojega sam napravila u ovih proteklih mjesec dana. Toliko sam ih zanemarila da sam mislila da su lagano odustali od mene. Način na koji se smijemo, pričamo je ostao isti..ali Aaronov pogled I osmijeh kojega mi daje svaki put znam da je više od onog običnog prijateljstva kakvog smo imali prije. Ali zaljubljenost je prolazna I nadam se da ću dobiti svojeg prijatelja natrag..jednom.
Prije nego što smo svi troje izjurili iz ovog okrutnog mjesta. Primjećujem kako Grace I Aaron zaostaju iza mene I okrećem se u trenutku kada ih namjeravam pitati zašto ne idu. No njihov razgovor je čudan I ne shvaćam ga.
“Hoćemo joj reći Aaron” - Grace pokušava šaptati da ja ne čujem, no to joj nikada nije išlo. Sad sam zainteresirana o čemu točno pričaju, jer se ja nalazim u njihovom 'razgovoru. Aaron joj nešto pokazuje očima a ona nesigurno gricka usnicu, dok se susreće sa mojim pogledom.
“I?” - pitam.
“Nije dobro da ide tamo..znaš da tamo ima..” Aaron se zakašljao tako da do kraja nisam čula njegovu rečenicu. Nastavljaju neki svoj čudan I tajnovit govor I na trenutak se ponašaju kao da ne postojim ispred njih.
“Hej vi dvoje...što skrivate?” - imam neki nervozan osmijeh na licu. Ništa mi ne otkrivaju I mrzim kad sam out iz društva.
“Ajde ti..”
“Ti ćeš..”
“Vi u tome sudjelujete mene izbaci iz toga..” Aaron ima posljednju riječ u njihovom prepucavanju, a Grace je sad pomalo iznervirana. Koliko ću ovdje još stajati I očekivati odgovor?
“Što skrivate od mene?” - opet ih pitam, I ovaj put se nadam odgovoru.
“Studenti organiziraju neki tulum pa smo mislili da odemo...ali pošto si ti ...znaš..” ummmm njene zadnje riječi zvuče kao mrmljanje. Shvaćam sve ustvari! Misle da ću se tamo opiti. Iako uopće ne smijem prilaziti mjesecima gdje ima alkohola, znaju dobro da nikada do sad nisam slušala. Alkohol je moja nova nevolja..a oni dvoje jako dobro znaju da su me nevolje mamile. Ne mogu im odoljeti. Ne mislim stajati u sobi danima I pomalo luditi glavom. Sve takve stvari me slobodno mogu odvesti do one psihijatrijske ustanove.
“Normalno da idem..imam osjećaj kao da nisam izlazila mjesecima..”
“Nismo joj trebali reći Aaron..” Grace ga gleda a Aaron maše rukom.
“Dajte prestanite, mogu se brinuti za sebe. Kad je taj party?” - sad sam I više nego zaintersirana.
“Večeras..” Aaron odgovara.
“Idemo skupa.?”
“Ako ne budeš pila nevoljo..” - Aaron mi stavlja ruku preko leđa I primiče mi se bliže. Uvijek se osjećam čudno u njegovoj blizini. Čudan je I nepoznat osjećaj kada u svojoj blizini imaš drugog muškarca koji nije Harry. “Samo malo..možda jedno pivo..neću tamo stajati sa vodom u ruci..” bunim se.
“Vidiš Aaron, rekla sam ti što će se večeras dogoditi..ti ćeš biti kriv” -Grace mu prijeti, a ja umirem od smijeha.
Lijepo je kad se prijatelji brinu o tebi..koliko god ja bila loša prijateljica.
“Ja ću je paziti..” tiho joj odgovara.
Nisam baš sigurna da će me itko paziti, jer kada se uhvatiš alkohola ne razmišljaš o ljudima oko sebe.I Aaron je volio ponekad popiti, tako da ne vjerujem da će uopće razmišljati o meni u tim trenutcima. Opet sam izvukla onu istu odjeću koju sam prije znala nositi. Svoje crne kožne hlače, crne marte I kožnu jaknu..i kada sam ispravljala kosu na ogledalu shvatila sam da mi nedostaje ona bivša Elena..ona je bila zabavna, šalila se sa ljudima , provocirala ih. Sada sam nekako dosadna...i moram poduzeti nešto da opet postanem ona stara, zabavna ja. Studenski party održavao se negdje blizu onog slavnog podruma koji mi je neko vrijeme bio dom. Kada smo prošli autom onaj crni Range Rover kojega mi je dao Harry..je stajao parkiran na onom istom mjestu gdje sam ga ja parkirala prije par tjedana..što znači da ga nitko nije vozio poslije mene. Mrzila sam to auto, vjerojatno jer je pripadalo njemu. Svjesna sam da ona oklada nije dobra ideja..ali kada se budem po malo vratila u korak sa onom prvom Elenom..on će biti taj koji će izgubiti, koji će shvatiti da gubi I da mora otići odavde. Čim smo ušli u kuću jednog od studenata koji priređuje party, osjetila sam u nosnicama miris alkohola.
Tko bi mu odolio?Jebe mi se za one sastanke alkoholičara na koje sam natjerana da moram ići. Ja nisam bila akoholičar, jednostavno bi nekada popila..jer bi se osjećala bolje.
“Hej vi dvoje..Noel je tu negdje I idem ga pronaći..pa sam mislila..”- Grace je sva nervozna dok šapće.
“Oh. Noel I Grace?” - zabavljam se I provociram je. A ona me nervozno I zbunjeno gleda.
Moja prijateljica je gora šeprlja od mene.
“Šuti I ništa mi ne govori. Noel je okej dečko..i sviđa mi se na neki način..” - šapće.
“Da li to znači da si preboljela Z...” ne želim izgovoriti to ime do kraja.
“Ne. Samo se želim malo zabaviti sa drugim dečkom. I ti bi trebala..” - govori mi I gura me prema Aaronu I znam što joj je u glavi. E pa te se prljave misli koje ima o meni I Aaronu neće ispuniti. Znam samo da mi Aaron daje neki sok u ruke I da ga ja ciljam pogled. “Nadam se da se šališ sa mnom..koji vrag da radim sa ovim sokom?”
“Pij to. Nema alkohola..”
“Kakav je to tulum ako piješ sok? Ovo sam mogla I doma popiti..” ispijam mali gutljaj nekog užasnog soka od naranče I jedva ga gutam, a Aaron mi se smiješi “Samo jedno pivo..obećajem da ću popiti samo jedno I nastaviti sa sokom. Molim te...” - izvodim neko sranje sa očima..to je valjda onaj ženski šarm na kojega su svi padali, pogotovo ovi glupi I naivni muškarci.
“Samo jedno.obećaješ?”
“Aha..”
Jedno,dva..tri...pa što? To je tulum.
Harry P.O.V's
“Nikad nisam bio za studenske tulume Zayna..koji vrag da tamo radim..” - ponovio sam ove riječi previše puta, dok smo se iskrcavali iz automobila. Zayn je cijelu u tom fakultetu, svaki dan ide na glupa I dosadna predavanja, bavi se studenskim tulumima I neće nam otkriti iz kojega razloga to radi.
“Sjeti se da su studentice lake na ovakvim tulumima..”
“Više me to ne zanima..” - govorim mu. Udaram sitno kamenje putem I ulazimo u kuću. Na samom ulazu gledamo mnoštvo mladih ljudi koji se opijaju, ljube, igraju neke glupe igre...nikada nisam volio ove studentske zabave. Okej možda sam prije čak I volio..jer sam znao da su studentice laka meta kada se napiju.Sada imam malo previše problema da razmišljam o jednoj lakoj studentici. Kad imam problema sa onom buntovnom studenticom koja me totalno zaludila.
“Nije valjda..” - slušam Zaynove riječi pored sebe I pokušavam ciljati njegov pogled. Trenutno ga drži na Grace I nekom plavom dečku. Elenina prijateljica se smije sa njim..glasno smijanje zbog čega Zayn ima neki čudan pogled. Možda mu ovo smeta..
“Moguće da je I Elena ovdje?” - pitam, iako znam da me Zayn uopće ne sluša. Oči čvrsto drži prikovane na njima a ja se gubim sa ulaza. Guram se prema mnoštvu ljudi, koje me guraju na sve strane I tražim neko mjesto gdje se drži alkohol. Moram nešto popiti. Nogama guram prazne limenke, I par koji se gura pokraj mene I žvaljkaju se. Osjećam se kao neki starac pored njih, iako znam da imamo isto godina.
“Heeej, rekla si jedno Elena..vrati to pivo natrag...”
“Daj još jedno. Popila sam samo dva..”
“Popila si ih 7 ..prevarila si me..” automatski se okrećem okolo sebe, dok slušam dva glasa koja su mi u ovoj gužvi I više nego poznata. Tek kada sam maknuo sa puta nekog pijanog studenta u mnoštvo ljudi vidim njih dvoje. Elena stoji na prstima I rukama pokušava uhvatiti pivo iz Smitovih ruka. Ona je ovdje, na tulumu..pije alkohol iako nebi trebala. Isti trenutak se mičem I dolazim im u susret.
“Ajde idemo odavde..” govorim joj I potežem za ruku a ona ne može stajati na nogama. “Gubi se odavde Styles..” - slušam Aaronov glas iza svojih leđa ali ga guram od sebe.
“Kakav si ti prijatelj kada dopuštaš Eleni da pije..ovo ne smije radit..” - hvatam je još jače za ruke, ali me ona onako kao što najbolje radi tjera od sebe, I govori sitno 'pusti me na miru' Pijana je I ne bi trebala piti.
“Okej malo smo se zanijeli..rekao sam joj da ne pije više..”
“Samo začepi dovraga..” - okrećem se prema njemu I dajem mu neki ljut pogled a on se automatski odmiče od mene. Mrzim tog jebenog Smitha koji se mješa u sve. Koji se mješa u nas dvoje, ovdje mu nije mjesto.Nije mu mjesto da bude pokraj Elene. Meni je mjesto I ovdje će biti..i želim da zna svatko tko je protiv mene I nje. Podižem je preko struka I stavljam preko ramena. To je bilo jedino rješenje da je uspijem iznijeti iz ovog glupog tuluma.
“Daj pusti me ...povratit ću..” - lupa me rukom po leđima I tjera me da je pustim. Nisam to napravio, sve dok nismo izašli vanka. Otvorio sam svoj automobil I unio je u auto. Odvest ću je u podrum I natjerati da se otušira. Nema šanse da se ovakva pojavi pred njenim bolesnim roditeljima.
“Jesi ti normalna Elena...znaš da nebi trebala piti, koji jebeni vrag radiš od sebe..” - derem se na nju I palim automobil. Glava joj je naslonjena na moje sjedalo I gleda u praznu točku. Maskara I olovke su joj se raznijele preko očiju I poželim se vratiti natrag I pretući onog njenog glupog prijatelja. Kako može dopustiti djevojci da pije..kad zna dobro da ima problema sa tim.
“Pusti me..”
“Neću te pustit. Što hoćeš od ovog svega? Misliš da ćeš sa alkohol zaboraviti na nas dvoje..da li to radiš cijelo ovo vrijeme..?” - derem se još jače, iako nebi trebao. Ali iznerviran sam I ljut.
“Ne radi se o nama..”
“Ne laži. Ti si uvijek govorila da postoje druga rješenja za probleme..i pogledaj što ti sad radiš od sebe..zar je ovo ispravno?”
“Jest..” odgovara odmah. Podiže glavu I usmjera je na mene. Shvaćam I sam da se previše glasno derem, ali tako sam ljut I ne mogu vjerovati da je vode na ovakve tulume, gdje ima alkohola. Samo je uništavaju. Ustvari ona sebe uništava, jer misli da će sa alkoholom prestati biti povrijeđena ili što već radi.
“Ljutiš me El..Jebemu mislio sam da si jaka, bila si jaka..pogledaj na što sad ličiš. Da li možeš pogledati sebe..”
“Začepi..” drsko odgovara. Lupam po volanu I slušam brujanje auta koje je spremno za polazak, ali još I dalje ne idemo nigdje. Ne mogu gledati kako se uništava, ne mogu gledati kako uništava svoj život. Zbog mene. Zbog nas dvoje.
Naslonio sam glavu na sjedalo I pogledao pravo. Mrkla noć vani, samo par noćnih svjetiljki obasjava cestu I kuću u kojoj se održava tulum. Elena tiho diše na drugom sjedalu I onda tiho izgovara.. “Mislim da krvarim..”
Ha? Zar ju je netko povrijedio..
Elena P.OV.'s
“Kako misliš da krvariš..?” - slušam Harryev tihi I zabrinut glas na sjedalo I u sebi se smijem mojim idućim potezima. Došao je u pravo vrijeme. Ovo je valjda onaj dio kada ga mislim iznervirati.
“Mislim da sam dobila mjesečnicu..” - podižem opet glavu I odgovaram mu. Vidim da je ostao šokiran mojom rečenicom I u sebi si dajem peticu..Nemam niti kakvu mjesečnicu, iako bi trebala uskoro dobiti. No znam da sad nemam I da neću dobiti, bar ne večeras.
“I što bi ja sad trebao..?”
“Trebaju mi tamponi ne mislim ovakva izlaziti iz auta. Uopće nisam sigurna da li mogu izaći..”
Auuuu. Davis-Styles nevolja zvana 'tampon' . Žao mi je Harry Styles , želio si da ti se vratim..sada malo trpi.
“I kako da ti ja sad nabavim to sranje..Skoro je ponoć. Da li možeš nešto drugo staviti dolje..” glas mu je totalno zbunjen.
“Kako da stavim nešto drugo dolje?Tampon mi treba..imaš li?” - umirem od smijeha u sebi , iako sam malo popila zaista jesam..ali još mogu normalno funkcionirati. Imam neki osjećaj da su mu svaki put usta polu otvorena kada izgovorim neku iduću glupost. Davis-Styles nevolje su nešto najbolje što nam se dešava. Uživam u tome.
“Odakle bi ja imao tampon. Mogu ti jedino dati kondome..to uvijek imam kod sebe..” vidim kako mu se pojavio onaj sitan osmijeh na licu. Sad se zabavlja jer spominje kondome. E pa ja ću se zabavljati sa tamponima pa ćemo vidjeti tko će pobijedit.
“Nabavi mi..”
“Kondome?”
“Tampone Harry..neću izaći iz ovog auta dok mi ne doneseš tampon...” - prekrižila sam ruke I dala mu do znanja koliko mi je glas ozbiljan. Ovo me podsjeća na sam početak kada je Harry išao u trgovinu da mi kupi tampone. Mogao bi I sad..
“Siguran sam da ne radi niti jedna prodavaonica..pogledaj koliko je sati..” - približava mi ruku I pokazuje na sat. Ponoć je, nema šanse da je uopće nešto otvoreno.
“Onda ću ti uprljati sjedalo..želiš li to?”
“Što?” - vidim kako su mu se zjenice raširile čim sam spomenula kako ću uprljati njegov auto. Muškarci su uvijek bili slabi na svoje auto. Možeš mu dirati sve što želiš, ali auto ne.
“Pošto nemam dolje ništa..prokvarit ću ti sjedalo. Sigurna sam da ti to nije u planu..” - već vidim kako Harry gasi auto I otvara vrata. Gledam ispod trepavica njegove poteze I shvaćam da izlazi iz auta u potragu za mojim tamponima. Uopće nisam sigurna da će ih negdje nabaviti. Niti gdje bi uopće otišao da ih kupi? Trenutno u ovo doba ništa ne radi, osim pumpi gdje se nalijeva gorivo..ali trenutno je pumpa jako daleko od nas. Okrećem se prema prozoru I vidim kako Harry ulazi natrag u onu istu kuću gdje se održava tulum. Neće valjda...ma ne? Čekaj..neće valjda pitati svaku žensku osobu na tom tulumu 'ima li tampon' . Nakon par minuta sjedanja u autu vidim kako izlazi Iz kuće. Užurban je. Otvara auto I sjeda natrag.
“Može ove..?” otvara šaku I u njima gledam dva bijela tampona I osjećam čudan osjećaj u trbuhu. Ustvari osjećam sve ono što se zove zaljubljenost...on je otišao u tu kuću, brukao se pred ljudima I pitao ih da li imaju tampone samo zato jer meni trebaju. O ne. On je to napravio zbog toga jer bi mu uprljala auto. To je jedini čvrst razlog!
“To su tanki..njih ne koristim..” - vidim kako mu se ogromna žila pojavila na čelu I shvaćam da sad gubi svaku kontrolu sa mnom.
“Zezaš se sa mnom zar ne?” - sad se smije, ali nema onaj vragolast osmijeh na licu. Nego osmijeh koji govori 'još jedna riječ I izgubit ću kontrolu sa tobom'
“Ne,samo sam trebala normalan tampon. I koristim onaj plavi omot jer su oni nekako najudobniji...” - gledam u njegovo lice I vidim kako me čudno promatra. Upravo pričam o vrsti tampona sa njim I kao svaki muškarac..on se u to ne razumje.
“Zar postoje udobni I neudobni tamponi?”
Oh? On nastavlja razgovor o tamponima..zanimljivo.
“Pa da. Rozi omot je neudoban a plavi su dobri..Sigurna sam da je ovo iz onog rozog omota jer je ovo pretanko I trebala bi staviti dva..” - uzimam jedan tampon iz njegove ruke I promatram ga. I on to isto radi. Gleda prvo u mene pa u tampon I čudi se svakoj mojoj riječi. Još bi nam trebala neka ženska čajanka ovdje..Harry će skoro postati neka ženskica zbog mene.
“...zar bi dolje mogla staviti dva tampona?” pita. L-O-L
“Zašto ne?”
Nisam sigurna da li se mogu staviti dva tampona..tj nisam nikad ni pokušala sa tim.
“Nema šanse da ti dolje mogu stati dva...jedva I ja uđem..”
E ovo mu nije trebalo. Opet se smješka prema meni I tek sad shvaćam da me zadirkiva. Nije u redu, baš smo imali lijepi ženski razgovor.....