..nakon tjedan dana...
“Mislim da si malo previše popila Elena, trebala bi ti to uzeti...” - Grace hvata moje pivo iz ruke, ali ja se automatski mičem od nje I onako bezobrazno ispred njenih oči prinosim limenku piva na usne I ispijam. Ovo je jedina stvar koja me trenutno drži od svih stvari koje su se događale ovih dana.
“Trebali bi nazdraviti...za žene kojima muškarci nisu ...potrebni..” - ne mogu prepoznati svoj glas, mnogo alkohola pomješano sa razočaranjem juri mojim krvotokom.
Zaboravit ću ga. Hoću. Moram. Ako to ne napravim..ne znam što će se dogoditi. Nisam navikla na ovakve stvari. Tjedan dana bez Harrya jebenog Stylesa je pakao...Još I dalje u glavi mi stoje njegove rečenice..i ne mogu ih izbaciti iz sebe. Cijelo vrijeme me je lagao, skrivao mi je sve one stvari I onda je od mene očekivao da mu oprostim. Kako da to napravim? Kako ću zaboraviti na činjenicu da sam ja trebala biti prodana, da je netko trebao zaraditi na meni I najgore od svega..spavao je sa mnom samo zato jer me nije htio dati drugom muškarcu. To je bio jedini razlog, nije me želio...na način na koji sam mislila da želi...
“Ozbiljna sam Elena, tjedan dana piješ bez prestanka, zar to nije malo previše”?
“Daj Grace prestani..ovako mi je lijepo..” - podižem dva prsta u zrak I zovem konobara, dok se polagano ljuljam prema ritmu koji bruji iz ogromnih zvučnika. Studenske zabave su nešto što sam izostavila proteklih mjeseci..nedostaje mi ovakav način života.
Zabava
Alkohol
Pijani muškarci oko mene I ja..koja ovaj put imam ogromnu želju da poljubim nekog muškarca, na čas zaboravim na tog jebenog čupavca I okrenem novu stranicu svojeg života u kojemu nema Harry Stylesa. Jednostavno? Pa I ne baš u mojem slučaju.
“Što misliš da odemo odavde, skuhat ću ti neki čaj ..malo ćeš smiriti tu tvoju glavu I otuširati se, što kažeš Elena?” Grace me pita, ali ja prevrćem očima.
Koji dio ona ne shvaća...”Prestani I pusti me na miru, ako ti ne želiš ovdje biti..onda idi..ne trebaš mi ni ti..” - sad joj prijetim, a ona me poteže za ruku.
“Ostavi me na miru..
“Elena pijana si idemo odavde..”
“Jebi se Grace..” tek kad sam to izgovorila, usmjerila sam pogled na nju I primjetila da su joj usne poluotvorene I da me gleda pomalo razočarano. Alkohol čini čuda u mojem slučaju. Ali to je jedina stvar koja mi pomaže da ga zaboravim. Ako prestanem piti I otrjeznim se..boljet će..boljet će svaka njegova riječ koju mi je rekao taj dan u prokletom wc-eu.
“Ako ovako nastaviš neće lijepo završiti. Zadnjih pet dana jedino što radiš jest da piješ, zašto misliš da će ti piće pomoći..dovraga ti nisi bila ovakva...”
“Pa upoznaj novu mene..Elena Davis se pomalo vraća u svoj prijašnji život, sviđala sam ti se takva zar ne..?” - pitam je.
“Sviđala mi se normalna Elena a ti trenutno nisi pametna, pogotovo ne sa svim tim alkoholom..” dok se Grace dere na mene, ja se okrećem okolo sebe I promatram pijane studente. Miris alkohola I cigarete je izmješan..znojni studenti I studentice koje se žvaljakaju jedni sa drugima, dodirivaju se, skoro imaju sex pored nas...
“Kako god Grace..” - dajem joj praznu limenku u ruke I pridržavam se za njena ramena dok joj tiho šapćem “Trebam na wc-e..”
“Trebaš pomoć..”
“Ne..ostani tu..” - odgovaram joj. Jednu ruku stavljam na trbuh, I osjećam pod dlanom kako mi se prevrće tekućina koju sam ispila. Guram se među mnoštvom pijanih studenata I taman da uhvatim ključanicu na vratima I uđem u wc-e. Jedino što znam u toj magli da sam potegnuta natrag. Pijane I pomalo teške noge jedva uhvaćaju ravnotežu.
“Imam poruku za tebe..” - glas,muški, nepoznati, strani..stoji na mojem uhu a ja sam previše pijana I neizanteresirana da podignem glavu I vidim tko je ovo. No po glasu ne mogu ništa prepoznati. Miris muškarca pored mene je neprepoznatljiv. Možda mi se u tom trenutku vrte misli da je ovo neki kreten koji će me iskoristiti pijanu..ali njegove rečenice nisu zvučale kao da nešto želi sa mnom. Kako god! Elena je pijana I ništa ne utječe na nju.
“Što hoćeš...” - govorim tiho, mrmljam ustvari.
“Harry ti preporučuje da prestaneš sa tim pićem..da odeš natrag kući I otrjezniš se. Ljut je jer danima piješ I ne želi da to radiš od sebe...on brine Elena..”
Tek sada sam bila u stanju da podignem glavu. Pored mene se nalazi mladi muškarac, možda I moje godište. Nisam ga još niti jednom vidjela do sada..Ne znam tko je, niti želim pitati. No njegove riječi ostavljaju utisak na mene. Taj netko nosi njegovu poruku.
“Recite vi Gospodine Stylesu da me pusti na miru..sve smo si rekli, neka brine za sebe..” - mičem se iz njegovog stiska, ali opet me poteže.
Vidi se da je njegov prijatelj. I on je to cijelo vrijeme radio. I prokleto mi to nedostaje.
“Nikada ga nisam vidio tako zabrinutog. Jedino o kome priča danima si ti..mrzi što ti se ne može približiti. Nemoj mu ovo raditi..taj se dečko trudi..” on odgovara. Namjeravala sam prevrnuti očima I natjerati sebe da me te riječi ne diraju. Ali dira me svako slovo izgovoreno.
“Trudi..” - sad se smijem dok izgovaram.
“Onda ga očito ne poznaješ..on je jedan jebeni lažljivac. I što uopće radi cijelo vrijeme.špijunira me..?”
“Samo je zamolio mene da te nadgledam sve dok ne dobije dozvolu od tebe da ti se približi..”
“Isti kurac..” - psujem. Iznervirana sam, zbijena u stranu I ovaj kreten od njegovog prijatelja ili tko mu je već..me jako nervira. Ustvari mnogo me nervira.
“..Ako želiš odvest ću te natrag kući..” - taj isti muškarac me hvata za ruku. Što on misli da sam ja pristala na to..
“Ma daj , makni se od mene. Otići ću kad ja želim..” bunim se.
“Onda mu daj da ti se približi. Očajan je..ako ne želiš biti opet sa njim to je okej..ali nemoj ga odbijati I tražiti od njega da ti se ne približuje. Taj dečko se želi promjeniti zbog tebe, a ti si ta koja će pokvariti ono za što se on trudi cijelo vrijeme. Razmisli dobro I kad razmisliš shvatit ćeš neke stvari...” - muškarac odgovara zadnji put I tek kada se odmaknuo od mene , shvatila sam da je to bilo zadnje od njega. Promatram ga kako u svojoj smeđoj jakni se gura pored studenata I odlazi odavde. Ostavivši me u ogromnoj zbunjenosti I očajnosti...
FLASHBACK ( Elena P.O.V.'s )
“Ti si razlog svega. Znam da ću te sada izgubiti nakon ovog da ćeš otiđi od mene I da ćeš me opet mrziti ali želim da znaš da ću se nastaviti boriti za tebe. Što god da se dogodi između nas, gdje god budeš ila..borit ću se, neću lako odustati od djevojke koja mi je sve na svijetu..”
Svaka njegova riječ udara u svaki dio mojeg srca. Leđa su mi naslonjena na hladne pločice a ruke stavljam preko svojeg trbuha, čisto da održim svoju ravnotežu .jer imam neki osjećaj da ću se izvrnuti. Blijeda sam dok promatram svoj odraz u ogledalo I ne mogu disati normalno. Jedino što znam u tom trenutku da sam trebala biti prodana I da je on spavao sa mnom...samo da me spasi.
Isuse Kriste..ja sam bila još jedna u toj prodaji sa kojom se on bavio.
“Ti si mi to skrivao sve ovo vrijeme? Dok sam ja spavala sa tobom previše puta, dok sam ti govorila da ne želim biti povrijeđena..dok sam prvi put u svojem jebenom životu izgovorila te dvije jebene riječi na glas..Na kraju mi kažeš da sam ja bila još jedna u nizu u tvojem bolesnom poslu...” Dovraga gubim I ovo malo glasa što imam. Grizem usne čisto da počne boljeti nešto drugo, što nije srce. Ali previše toga znam da bi me srce prestalo boljeti. Ovo je ta bol koju nisam željela..? Tek kada sam uspjerila svoj pogled na njega, primjetila sam da mu je pogled spušten na svoje cipele I ne podiže ga natrag...Taj čupavac mi je zagorčao život, dok to izgovaram moj razum mi govori da sam ga ja samoj sebi zagorčala pustivši ga u svoj život. Jebena istina.
“El što god ja sad kažem..koliko god bilo istinito ti nećeš povjerovati, zar ne..?” - taj jebeni hrapavi glas koji utječe na mene pa I ovaj put. Ne mogu protiv njega. Harry je na trenutak pročistio glas pa nastavio..
“Ti si bila moj posljedni posao, sa tobom moj bolesni posao je trebao završiti. Nisam to želio napraviti Elena..ali u svakom poslu je bilo milijune pravila kojih smo se trebali držati I ako to ne napravimo ubili bi nas..taj posao nosi za sobom mnogo rizika. Ne bi ih shvatila...”
Ja sam njegov posao. Posljednji. Zar to lijepo ne zvuči?
“Cijelo ovo vrijeme Harry..zašto mi nisi rekao?”
“Zar bi nešto bilo drugačije.?.” sad on podiže glas.
Ima pravo. Ništa se nebi promjenilo.
“Što si onda želio..zadržati me tako?.Dokad bi me zadržao tako? Cijeli život bi živjela u laži, što si želio uopće od ovog svega..?” - pitam ga.
Harry mi se automatski približuje, sad mu je pogled na meni a te zelene, prodorne oči promatraju moje. U tim očima vidim suze..mnogo njih I dok se gubim u u toj boji jedna suza iz njegovih oči pada točno na nos I spušta se.
Plače? Kako se usuđuje plakati..zar će to nešto promjeniti ?
“Nemoj mi to radit Elena..boli me točno..ovdje..” - stavlja svoj dlan na njegovo srce I par puta se udara po njemu. “Boli kao sam vrag, ne bi shvatila kako boli...” - sad govori kroza zube. Zubi mu škripe od pritiska riječi koje izgovara. Znam da plačemo u isti tren, da me boli u grlu, u srcu..boli me svaki dio mene. Prva bol, prva ljubav, to je nešto što mi se trenutno događa. Ono od čega sam bježala sve ovo vrijeme me očito uhvatilo I boli toliko da poželim vrištati.
“Boli I mene..pogotovo činjenica da sam trebala biti pr...”
“Shhh...” stavlja svoj prst točno na moje usne I prekida me. “Nemoj to izgovoriti El...nemoj da se sjećam tog dana..samo nemoj. Dopusti mi da te zagrlim, da ti šapćem koliko mi značiš da te imam u naručju..to je sve što želim. Daj mi to..”
“Nikad više..” stavljam ruku na njegovo rame I guram ga od sebe, no jedino što mogu osjetiti su njegove snažne I teške ruke kako traže mene I tada me vuče prema sebi I pokušava zagrliti, no odmičem ga. Ne mogu imati kontakt sa muškarcem koji je to sve skrivao od mene.
“Znam da sam pogrješio I nemaš pojma koliku grižnju savjesti osjećam..Ali znam da sam taj dan donio ispravnu odluku da sam spavao sa tobom, da si sa tom činjenicom bila spašena od nekog odvratnog starca...koliko god ovo grubo zvučao, al da ja to nisam napravio..svoju nevinost bi dala nekom starcu. Neki starac bi te izjebao, plakala bi, bila bi iskorištena I to bi utjecalo na tvoj život..vjerojatno do kraja života bi se sjećala toga čina. Ovo je bila ispravna odluka..ovo što ti I ja imamo sada ...je jače od svega Elena..razmisli što smo sve dobili tim..”
Tišina. I naše disanje, pomješano sa suzama... ja I on plačemo. Kad se to dovraga dogodilo.
Nervozno sam protrljala svoj nos koji me počeo škakljati od svih suza koje su padale mojim licem, rukama sam očistila suze sa oči I podigla visoko pogled na njega.
“Koliko god to bilo istinito. Ali ne mogu zanemariti činjenicu da si ti me...” - prekidam riječi pa nastavljam tek kada sam nešto shvatila. U tom trenutku sve mi je bilo jasno “Onaj moj ulazak u podrum prvi put..nije bila slučajnost zar ne Harry? Znao si me zar ne...i prije nego što sam ja vidjela tebe..?”
Da to je to. Auto, crno auto koje sam primjećivala kada bi izlazila iz kuće. Danima, tjednima, mjesecima...u glavu mi dolazu neke slike očito svih onih stvari koje sam prije zanemarivala. Vidjela sam crni Range Rover nadaleko od moje kuće. Fakulteta. Svake zabave na koju sam išla.
On me pratio?
Harry me pratio sve ovo vrijeme...? Hvatam se za trbuh, povratit ću od ovih laži.
“Odgovori mi jebote. Koliko me već dugo poznaješ..?” derem se.
“Previše..” odgovor mu je kratak, ali meni je sve jasno. On je čisti bolesnik koji me prati toliko dugo. Ja sam jedna obična kretenuša koja to nije vidjela. Taj crni automobil koji sam viđala skoro svaki dan..Bila sam toliko glupa I mlada da jednostavno nisam o tome uopće razmišljala. Taman da se proguram pored njega I otiđem, obučem svoju odjeću, jedinu koju sam ponijela sa sobom I odem od njega. Ovaj put neću pobjeći..samo otići poražena do kraja. Korake zaustavljam na samim vratima kupaonice dok sa svojih leđa slušam njegove riječi.
“Svidjela si mi se prvi dan El...bila si tako drugačija...promatrao sam te I ponekad bi se izgubio u tvojoj kosi..očima Ili načinu na koji si se smijala. Kunem ti se da sam taj prvi put vidio u tebi nešto što nikada nisam u niti jednoj. Od tog prvog dana sam znao da si moja ..djevojčica..”
Zatvaram oči dok osjećam mokre I tople suze na svojim očima. Svaka suza me doslovno reže.Glupača Elena plače..to mi I treba kada sam naivna.
“Nećeš mi prilaziti u redu?..” okrećem se prema njemu I nastavljam , bar pokušavam nastaviti.. “Kunem ti se da ako te vidim negdje u svojoj blizini da ću otići na policiju..a znaš I sam što mogu sve reći I da imam previše dokaza da završiš u zatvoru da sa sobom povedeš I onu bolesnicu od tvoje bivše ili Louisa koji se bavi takvim bolesnim stvarima poput tebe..”
Prijetim dečku kojega volim. Isuse Elena koji vrag ti se dogodio? Ovo nije ispravno što govoriš..zašto to radiš? Promatram njegov izraz lica koji govori koliko je u šoku od mojih riječi. Ruke stavlja na kosu I sa tom istom rukom jako udara po samim pločicama I onda stiska zube kada osjeća koliko je boli dobio od toga udarca. Ništa ne odgovara...jasno je sve.Neće mi prići jer zna da ću odati policiji sve!
Harry P.O.V.'s
Tjedan dana pakla bez Elena trošio sam na ovoj crnoj boksačkoj vreći. Zadajem teške, grube udarce tvrdoj vreći I trošim svu lošu energiju iz sebe. Danima nisam vježbao. Ovo mi je potrebno.Boksačka vreća je bila jedina stvar koja me nikada nije napustila..koliko god puta sam joj zadao ogromne udarce nikada se nije požalila da je boli.
'Koji ti je vrag Harry...počeo si pričati sa vrećom' . Poskačem na mjestu par puta, osjećam znoj kako mi pada niz lice I još jače udaram tu vreću. Trošim svoju lošu energiju I ne mogu prestati razmišljati o djevojci koja mi sad prokleto nedostaje. Želim je držati u naručju, šaptati joj koliko mi znači, koliko je volim..koliko me promjenila iako nije ni svjesna toga.
Užasno mi nedostaje njen smijeh, oči, kosa, lice....glas. Izludit ću ako me nastavi odbijati od sebe, poludit ću ako mi ne dopusti da joj se približim.
“Jesam ti rekla koliko dobro izgledaš sa leđa, srce” - ruski naglasak pomješan sa engleskim stoji iza mojih leđa I dok udaram vreću I ona šeta vamo tamo. Mogu prepoznati Natashinu figuru pokraj mene. Odmjerava me od glave do pete, a ja sam previše neizanteresiran I živčan I nemam namjeru joj nešto odgovoriti.
“Što želiš Natasha” - hladno je pitam. Pričvršćivam rukavice čvrsto na rukama jer su mi počele klizati I nastavljam udarati po vreći. Ova vreća je jedina stvar koja mi je pomogla bar malo da zaboravim na činjenicu koliko mi nedostaje moja djevojčica.
“Mislila sam da se družimo..dosadno mi je ovdje I ne znam možemo izaći negdje?” - glas joj je moljakav a taj ženski šarm sa kojim me pokušava dobiti joj uopće ne pomaže.
“Trenutno imam posla, trebala bi me pustiti...” - desna šaka se nalazi na vreći dok joj govorim.
“Posao? Baš ne vidim da je ovo posao..Ajde Harry, tako mi je dosadno u ovom podrumu. Onaj Zayn me stalno ostavlja samu I ne znam što da radim pametno..”
“Zašto si uopće ovdje. Zar ti nisam rekao da odeš odavde?”
“Bila sam potrebna Zaynu I nisam ga mogla odbiti..” - sada govori tiše. Zaustavljam svoje udarce I bezvoljno skidam teške rukavice sa nogu koje bacam na pod. Grabim bocu sa vodom I poljevam se. Dok Natasha promatra svaki moj pokret.
“..pretpostavljam da te iskorištava, zar ne?”
“Rekao je da mu glumim djevojku da mora nešto obaviti..i pristala sam..” - približava se vreći I meni, njen parfem osjećam u nosnicama. Sjećam se dana kada sam spavao sa ovom ženskom. I ona je bila djevica..tek sada postajem svjestan da sam iskoristio mnogo njih...Kretenu.
..”kao da je tebi problem pristati na nešto što ima veze sa sexom..” - govorim joj. No jedino što od nje mogu osjetiti jesu nokti koji prolaze preko mojih golih leđa I grebe me njima.. “Nemoj Natasha, nisam od volje..” - pomičem ramena I guram je od sebe, no ona I dalje nastavlja. Sada su joj ruke oko mojeg struka..čvrsto me drži I ne pušta. Samo čekam trenutak da je zamjenim ovom vrećom.
..ajde Harry kao u dobra stara vremena..sjećaš se što smo radili..” - pomiče se još bliže meni, sada joj je dah na mojim uhom dok tiho šapće “znam da ne spavaš više od jednog puta sa nekom djevojkom, ali ja želim biti izuzetak..”
“Ne radim to više sa niti jednom..prestani..”
“..radila bi ti mnogo stvari Harry..dopustila bi ti sve..” prede na uhu.
“Prestani Natasha..” - čvrsto je grabim za lakat I stiskam je od samu boksačku vreću. Ona vreća se pomiče dok nabijam svoje tijelo nad nju, a to njoj I previše odgovara. Ljut sam I bez kontrole danima. Učinit ću nešto I kasnije požaliti zbog toga. Ona se cereka na moje uho..dok joj ja grabim rukama bradu I čvrsto je ljubim. “vidiš da možeš..molim te nastavi...” - govori mi na vrh uha, dok su pribija svoje tijelo uz moje još više. Sada su joj noge preko moj struka a njena figura stoji naslonjena na samu vreću. Grabim svaki dio nje, onaj loši Harry počinje izlaziti iz mene. Onaj jebeni Harry koji će ovdje napraviti nešto što ne bi trebao. Ne mogu se kontrolirati. Čvrsto joj stiskam stražnjicu, usne spuštam na njen vrat I grubo je ljubim.
Što radiš kretenu? Odmakni se od nje...razum mi luduje, ali ne mogu ga poslušati. Toliko mi nedostaje, toliko sam usamljen. Toliko mi treba Elena...bez nje ne mogu funkcionirati.Radim nešto što ću kasnije požaliti. Ljubim djevojku koju ne želim ljubiti...ne znam što ću bez nje. Ako me nastavi ovako odbijati. Uništit ću samog sebe sa ovakvim glupostima. Ruke su mi svuda po njoj,a to se njoj sviđa..način na koji je ljubim je odvratan ali njoj to odgovara.
“Dođi..” - šapće mi. Sada su mi usne svuda po njoj. Ne možemo doći do zraka. Svakim poljubac koji joj dam, znam da ubijam svaku šansu da mi Elena oprosti. Taman da joj skinem hlače, čujem zvuk mobitela I automatski je guram od sebe. Mobitel je jedina sprava koja me spasila od ovoga..što se trebalo dogoditi. Brišem svoje usne, skidajući njen ruž sa njih I javljam se na mobitel. Jimovo ime je jedini znak da ima neku vijest u vezi Elene.
“Molim te kaži mi da imaš dobre vijesti..” - odmičem se od Natashe I okrećem joj leđa. Uzimam majicu sa poda I brišem znoj sa sebe.
“Prvo ti moram reći jednu stvar prije nego što pređem na ovu glavnu..” - zastao sam na samom mjestu I sledio se. Loša vijest. Zadnji put kada me zvao, bila je pretučena od njenog oca. Ako je to opet napravio kunem se da ću ga ubiti..ovaj put stvarno hoću. Mrzim činjenicu da je ta djevojka poslje svega otišla natrag svojim roditeljima. Tjedan dana već tamo živi I ne znam što se događa sa njom, ne znam o čemu razmišlja, da li je boli...isto ovako koliko I mene...
“Da li je ona dobro..?”
“Nisam siguran..” - on odgovara.
Kriste..
“Jebote kaži mi što se događa...ubit ću ga ako ju je dotaknuo..” naslanjam glavu na zid I čvrsto držim mobitel u ruci. Tako sam bespomoćan.
“Ne radi se o tome Harry. Želim da mi obećaš da kada ti ovo kažem da ćeš ostati tu gdje jesi da se nećeš micati..jer će te imati problema I ti I ona..”
Dovraga, koji kurac se događa.
“Jim..jebote kaži mi više..”
“Elena je u bolnici Harry...i da slučajno nisi otišao tamo, jer sam ja ovdje I provjeravam njeno stanje..”
moja djevojčica je u bolnici?
“Što joj se dogodilo? Jim ne možeš mi reći da ostanem ovdje nakon toga..” - izlazim iz teretane I ne znam na koju stranu da se okrenem. Mobitel još čvrsto držim na rukama I totalno sam izgubljen. U magli vidim Natashu iza sebe , I ništa drugo. Što da radim?
“Slušaj me Harry...pažljivo..” - glas mu je prijeteći. Kako se usuđuje govoriti da slušam, dok je El u bolnici. Što želi od mene da ostanem ovdje I umrem od brige..
“Ta djevojka radi pogrešne stvari .Pričao sam sa njenom psihijatricom I ...” na kratko prestaje pa nastavlja “ Elena ima mnogo problema sa samom sobom, danima samo pije I misli da će sa alkoholom zaboraviti na stvari koje su se događale između vas. Taj alkohol loše utječe na nju, završila je na ispumpavanju želuca I psihijatrica sa kojom sam razgovarao mi je rekla da ti prenesem neke stvari. Sad me pažljivo slušaj...” opet se zaustavljam I svakim par trenutaka udarim šakom po zidu. Ubija me svaka njegova riječ.
“Udaljit ćeš se od nje..u redu? Ali ne na kratko. Morate se udaljiti jedno od drugoga zauvijek. Moraš me poslušati, psihijatrica je zabrinuta za njeno stanje. I misli da loše utječete jedno na drugo. Moraš se udaljiti od nje. Moraš nestati iz njenog života Harry..”