“Kako uopće misliš da ćemo ti oprostiti sve tvoje grozote..kad ju uopće ne želiš posjetiti” - slušam Gemminu dernjavu sa druge strane zida I otvaram oči. Pogled mi pada na budilicu kraj kreveta I shvaćam da je prošla ponoć. Uopće ne znam ni koji je dan, sat...posljednje stvari koje su se događale totalno su me izbacile iz takta. Okrenula sam se na trbuh I uvalila glavu u topli jastuk sa namjerom da nastavim spavati.
“Ne mogu Gemma. Pusti me na miru” -drugi glas stiže, a ja opet otvaram oči. Večeras očito nema spavanja.
“Ti si idiot Harry, kako....ma zaboravi I izlazi odavde”- Gemma uzvraće bijesnim tonom, a ja napokon shvaćam da drugi glas pripada Harryu. Koji vrag uopće ovdje radi...tako kasno? Zadnji put smo se vidjeli popodne, kada mi je objasnio što značilo ono 'TH' na papiriću. Obećala sam mu da ću razmisliti da li mu opet mogu početi vjerovati na neki svoj čudni način..ali tako je teško opet vjerovati čovjeku koji me previše puta dosad razočarao. Valjda su muškarci takvi bili?! Kako god neću ih nikada ni shvatiti..
“Daj pusti me da prenoćim ovdje..” - Harry uzvraća, ton mu je trunku smireniji, što znači da se na neki način 'uliziva' Gemmi da popusti u njegovim zahtjevima.
“O ne..nema šanse. Samo izađi, kasno je I ja ujutro....imam posla” - ona odgovara. Shvaćam da Harry još nema pojma da je Gemma nekim čudnim slučajem započela raditi na mojem fakultetu I predavati mi. Što je ustvari totalno čudno, ali još nisam imala prilike da je upitam kako je uopće došla na moj faks.
“Daj Gems..samo večeras, otić ću u tvoju sobu I obećajem da ću biti dobar” - već u glavi mogu prepoznati ono Harryevo 'dobro' lice puno tuge. On namjerava otići u njenu sobu..jer sam ja tu.
“Prvo je posjeti” - Gemma ne prestaje. Podigla sam se sa kreveta I odlučila da ću bar pokušati ušutkati njih dvoje, ali same riječi koje su izašle iz Harryevih usta totalno su me dotukle. Navukla sam neke Gemmine papuče I doslovno se zaledila.
“Ne želim majku više vidjeti nikad u životu. Ona je za mene mrtva Gemma...što uopće sad želiš da je posjetim nakon ….o nema šanse. Više nisam takav jebeni naivac . Ako želiš ti je posjeti slobodno, za mene je mrtva” -slušam kako udara po nečem tvrdom I shvaćam da moram ući što prije tamo, dok se ne dogodi mnogo loših stvari.
Zašto Harry ne želi vidjeti svoju majku? To je valjda još jedno pitanje koje imam za postaviti, ali teško da ću ikada dobiti odgovor.
“Skoro svaki dan sam tamo sa njom..ona te treba Harry, očajna je I tužna. Želi razgovarati sa sinom”
“Jebe mi se” - Harry uzvraće
Upravo sam se pojavila na vratima. Oboje su u tom trenutku pogledali u mojem smjeru, shvaćam da je kasno u noć I da bi kao trebala spavati, ali od njihove buke I svađe to je nemoguće. Harry je cijeli u crnini I totalno se uklopio sa noći. Drži čvrsto ključeve u ruci I vrti ih. Baš da pokušam nešto izgovoriti .Gemma je usmjerila svoj pogled na mene I dala mi neki znak očima koji ja normalno nisam shvatila. Nikad mi to nije išlo.
“U pravom trenutku Elena. Sad izvoli I natjeraj ga da posjeti svoju majku” - Gemma je napravila par koraka prema meni , ali I dalje nešto radi sa očima I ja ništa ne shvaćam. Natežem svoje oči prema njoj I pokušavam je shvatiti..ali uopće mi ne ide. Odustajem od ove igre.
“Zašto misliš da bi me Elena mogla natjerati? Jebeno sam siguran da to neću napraviti” Harry uzvraće, sad je I više nego iznerviran. Svađu između brata I sestre nikada nisam shvaćala, jer sam cijeli život jedinica..tako da ni njihove pokrete, ton I poglede ne mogu shvatiti koliko god željela.
“Jebi se Styles” - Gemma mu mrtva hladna uzvraće, dok Harry bijesno udara vratima od stana I izlazi..
“I ti” - Harry uzvraće, nakon čega Gemma automatski prevrće očima. Pomalo su smješni, ali shvaćam da nije pravi trenutak za osmijeh.
“Što se ….događa?” - pitam.
“Idiot ne želi posjetiti majku u bolnici...doktori su rekli da joj je potrebno malo sinove ljubavi I pažnje, ali on je takav kreten kao inače I uopće ne želi otići tamo” - shvaćam da je na rubu očaja. Provukla je ruku kroz kosu I zadihano sjela na stolicu. Učestale svađe koje se događaju između njih dvoje, prelaze granicu. Znam da je Harry napravio mnogo loših stvari..ali sada dok ima priliku da ih na neki način popravi, jednostavno ne želi. Tvrdoglavost je još jedna u nizu mana koju ja I taj čupavac djelimo.
...”možda ga ja mogu natjerati...” - izgovaram nevoljko I na trenutak se pitam zašto sam uopće ovo izgovorila. Baš bi mene poslušao.
Gemma isti trenutak usmjerava na mene. Svjetlost svjetiljke blješti joj točno u kosu I primjećujem da ljubičasta kosa još više sjaji na njoj. Sviđa mi se ovakva boja, više mi se sviđa što mu je sestra predobra osoba..na koga je Harry uopće pošao?
...” vjeruj mi da ti jedina I možeš. Koliko god čudno bilo, ti si jedina koja može utjecati na njegov glupi mozak I retardiranost” … ovaj put je još više bijesnija I razočaranija. Te shvaćam da je bolje da nestanem odavde I potrčim za njim.Možda je kojim slučajem još negdje vani ili u autu. Taman da se uputim, zgrabim ključanicu u ruke I potrčim, njene riječi su me zaustavile.
“Eh da I idući put pokušajte biti tiši u mojoj kupaonici. Tanki zidovi I sve se čuje” Gemma se na trenutak smije, a ja se crvenim. Ona nas je čula? Pa zašto me to ne čudi...Dovraga, ne prestajem se sramotiti. Nisam se mogla okrenuti da ju uopće pogledam, jer sjetivši se scene u kadi I mojeg vrištanja. O ne, uopće ne želim ni razmišljati o tome. Bolje da stignem tog čupavca I zaprijetim mu, dok nije skroz kasno.
Otvaram jedna vrata, te guram pomalo teška vrata same zgrade I gledam crnu vitku figuru na ogradi nasuprot zgrade. Nisam sigurna da li je to Harry, ali kada mi je pogled preletio po njegovom autu, shvaćam da jest. Približila sam se sasvim dovoljno da primjetim dim koji ide iz njegovog smjera. Harry stoji naslonjen na samu ogradu I puši. Mrzim muškarce koji puše.
...”-znaš uopće ti ne stoji cigareta” - odgovaram mu. Harry pomalo frajerski podiže glavu prema meni, uvlači dim I taj isti dim mu izlazi iz nosa, dok se smješi u mojem smjeru. Kako se usuđuje smješiti, kad je ispao totalni gad prema svojoj sestri..
...”Da znam, bolje mi stojiš ti. Zar ne djevojčice?” - zadirkiva me. Naslonila sam se leđima na samu ogradu I usmjerila pogled na Gemminu zgradu. Večeras nije uopće hladno, vidim po nebu da se sprema neka naporna Londona kiša, svakodnevnica. Primjećujem kako još jednom uvlači cigaretu I ta ista cigareta završava na podu, dok je gazi nogom.
..” zašto uopće pušiš?” -okrenula sam se prema njemu, te shvatila da me promatra od glave do pete I ima onaj njegov šarmantan osmijeh. Kada će prestati misliti da sam ja još jedna u nizu od onih koje padaju na taj osmijeh I to sve njegovo..okej prestajem!
...” pokušavao sam se smiriti pomoću nje, ali uopće ne uspjeva” - napravio je isto kao I ja. Naslonio se leđima od ogradu I približio mi se toliko da sam u nosnicama osjetila pomješan miris cigarete I tog parfema koji me svaki put totalno opsjedao. Djeluje na mene kao neki demon I kada bi ga osjetila u samom nosu, osjećala bi se zaposjednuto.
..što tebe uopće smiruje?” -
“Ti” - isti tren odgovara I osjećam kako mi se pojavljuje čudan, glup osjećaj u samom trbuhu. Leptirići? O ne Elena Davis je zaštićena od takve vrste kukaca u njenom trbuhu.
“Osim mene?” prevrćem očima u sebi, koliko god to bilo nemoguće.
“Opet ti”
“Ozbiljno Harry, postoji li nešto zbog čega se osjetiš smirenije I ne razmišljaš o lošim stvarima. Sigurno postoji nešto u tvojem životu” - stavila sam ruku na jednu ogradu I pomakla se cijelom figurom prema njemu. Tako je predivan iz profila. Dovraga!
Harry tupka prstima po vrhu ograde I gleda prema parkiralištu. Pretpostavljam da razmišlja...nadam se da zna razmišljati.
...”nikad ne razmišljam o stvarima koje me mogu smirit. Znam samo kad se dogode I onda kada sam siguran da je to prava stvar, toga se čvrsto držim” - nastavlja tupkati po ogradi. Shvaćam da ne znam o čemu priča...ponekad kada objašnjava nešto tako je usporen I mislim da mu treba dobrih pola sata da nešto izgovori do kraja. Ali ja glupača kakva I jesam, obožavam slušati taj hrapavi glas tako da ovdje mogu ostati cijelu noć samo da bi ga slušala. Koji vrag mi se uopće događa? Harry poseže za svojim džepom I gledam kako iz njega vadi plavi omot sa bombonima. Oni bomboni zveckaju dok mi pruža jedan. Primjećujem da su ti bomboni ustvari pepermint I da su mu potrebni za dah, jer cigareta je učinila svoje..
“Ne hvala” - odgovaram.
“Trebat će ti...” - smije se dok mi opet pruža. Svojim dugim prstom izvlači jedan I poseže ga u svoja usta, bombon mu zvecka kroza zube I na trenutak mi se ježi koža od tog zvuka. U zadnje vrijeme sve što on napravi , moje tijelo reagira. Nije fer.
...”zašto će mi trebati?”
“Jer te namjeravam ljubiti..” - isti tren odgovara, svojom slobodnom rukom hvata me za rub majice I povlači me prema sebi. Tako sam blizu njegovim usnama, automatski mi oči padaju na njegove pune rumene usne I ja se gubim. Ona glupača od Elene pada na njega...ona hladna djevojka sada ne postoji...uopće ne znam svoj identitet. Jedino što osjećam peckanje I miris peperminta iz njegovih usta I to me smiruje.
Harry stavlja prst točno na moju usnu I laganim dodirima prolazi gore-dolje. Pritisak njegovih prsa osjećam na svojem dijelu tijela I ne mogu se pomaknuti.
..”bila si ukusna danas, bebe.” - ruga mi se.
“Gemma nas je čula” - isti tren odgovaram, nakon čega se Harry automatski smije. “Ups” - u smijehu izgovara. Raspoloženje mu je promjenuto..totalno zaboravljam da sam došla ovdje da pričamo o njegovoj posjeti majci, ali dok je tu ispred mene ovako topao ne reagiram na ništa drugo nego na njegove usne. Nježno prislanja usne na moje I laganim pokretima me tjera da ga pratim. Usne me peckaju od njegovog bombona. Uvlači jezik u moju unutrašnjost I opet se sjećam scene u onoj kadi. Gdje mi je bila pamet kada sam uopće ono dopustila...Oh! Onaj bombon dolazi u moja usta te shvaćam da ga djelimo dok se ljubimo. Osim što djelimo veću količinu sline, također onaj bombon prvo ulazi u Harryeva usta, pa onda moja.Igramo igru sa tim bombonon. Cijela usta mi ispunjava Harryev jezik I taj bombon koji se cijelo vrijeme vrti. Harry prolazi rukama preko mojeg struka I prsti mu bježe po mojoj stražnjici. Cijelim dlanom zahvaća moju stražnjicu, dok ispušta jedno 'mmm'
...”hormoni mi samo tako divljaju u tvojoj blizini..poželim te...” - prekinula sam ga tako da sam stavila svoj prst na njegove usne I na kratko ga ušutala. Znam da bi izgovorio neku prostotu a večeras ne želim prostote iz njegovih usta. Sigurna sam da on ima I onu bolju stranu. Samo kako je otkriti.
...”idem sa tobom..sutra..odvest ćeš me I upoznati sa tvojom majkom” - riječi izlaze iz mojih usta da ni ne shvaćam što izgovaram. Jezik brži od pameti.
“zašto to želiš?” - nisam baš mislila da ću čuti taj odgovor iz njegovih usta, ali zadovoljna sam. Stvarno sam mislila da će me opet izvrjeđati I odgurnuti.
..”želim upoznati još nekoga iz tvoje obitelji. Zar nisi rekao mali broj puta da me želiš u svojoj blizini, onda mi daj nešto od sebe I odvedi me da upoznam tvoju majku”
Oh! Neka druga djevojka je ušla u mene sigurna sam. Ta djevojka koja trenutno priča nije ona Elena Davis I uopće je ne prepoznajem. Kada sam postala ovako brižna? Što mi se dogodilo?
..”dajem ti mnogo toga od sebe El...upoznati moju majku nije nešto što želim..već sam glasno rekao da ne želim I tako će ostati” - pokušava se odmaknuti od mene, ali ovaj put ja vodim u igri. Stavljam ruke preko njegovog struka I sad ja njega guram prema sebi.
..”Molim te Harry” - glas mi je moljakav nakon čega se Harry totalno čudi. Mislim da ga nikada još nisam molila za nešto.
Naginje glavu prema meni I smješka se. Znam da mu je totalno čudno čuti te riječi iz mojih usta, ali moram nešto napraviti da posjeti svoju majku.Što god se događalo između njih, njegova majka je bolesna I potrebna je sinova ljubav.
“Što se sa tobom dogodilo? Gdje je ona buntovna El” - naslanja svoje čelo na moje I dodiriva moj nos njegovim. A oči su mu zaključane na mojima.
“ne postoji trenutno...napravi jednom ispravnu stvar I daj da upoznam nekoga tko je bitan u tvojem životu”
“Ona nije bitna”
Ne znam zašto se ovako ponaša prema njoj! Ne mislim ga opet tjerati da mi govori, jer znam da neće ništa izgovoriti, osim kad on želi.
“Harry” - ton mi zvuči kao naredba. Totalno se ponašamo kao neki stari par u vezi I shvaćam da to I zvuči smješno...
“U redu, ali moraš nešto napraviti” - oči su mi zaključane na njegovim I po običaju ne znam što mu je na pameti. Harry vadi svoj jezik van I pri vrhu stoji bombon.
“Uzmi ovaj bombon sa mojeg jezika I ideš sutra sa mnom” -
Ha? Gdje se uopće sjeti ovakvih glupih ideja. Mislim da mi je u trenutku još pogled zbunjeniji, ali pošto želim da vidi svoju majku. Slušam ga. Napravila sam par koraka prema njemu, podigla se svega par centimetara na prste I svojim jezikom zahvatila njegov te mu uzela bombon sa samog jezika. Isti tren osjećam okus bombona u svojim ustima. Onaj bombon pomješan sa Harryevom slinom je nešto najbolje što sam dosad stavila u usta.
“Zašto ovo?”
“Jer imaš loš zadah” - odgovara.
Baš lijepo!
Grace P.O.V. (vidjela sam po komentarima da vam se svidjela njena perspektiva pa da opet pokušam)
...idući dan..
“Gdje je uopće Elena” - pitam Alex sa kraja stepenica, dok namjeravam ući u fakultetsku zgradu. Totalno kasnim na prvo predavanje. Alex mi daje znak rukom da što prije požurim, ali jutros sam tako šeprtljava. Skidam naočale sa očiju I okrećem se okolo sebe. Ta djevojka u zadnje vrijeme uopće ne dolazi na faks, ne znam kako će uopće proći ovu godinu.
“Gdje je Elena?” - opet pitam Alex. Ali ona je u nekom svom svijetu, pogled joj je nekako čudan dok mi daje znak očima da pogledam u smjeru gdje ona gleda. Ništa je ne shvaćam. Strpavam iste one naočale natrag u torbu I provjeravam na sat...ako zakasnim teško da će me pustiti na kolokvij.
“Otkud on ovdje?” - Alex mrmlja a ja naprežem uho da je bolje čujem. Na trenutak mi pogled završava na njoj I onda pratim njen pogled. Na drugoj strani dvorišta, dečko u crnom sa kacigom od motora stoji naslonjen na sam motor I oko njega se okupilo desetak studenata. Taj osmijeh mi stvara pritisak u krvnim venama. Koji vrag Zayn opet ovdje radi.
“Š..što ….” - riječi mi negdje ostaju sa strane, a noge mi se ne mogu pomaknuti. Točno znam da je Noel lik kojeg mi je Elena dala da mi bude kao neki lažan dečko trenutno izvan Londona I da se dobrih tjedan dana neće pojaviti na fakultetu. Čisto sranje!
Studenti se smiju oko njega, dok im ono onako šarmantno I pomalo zavodnički pokazuje svoj motor I neprestalno vrti crnu kacigu u ruci. Izgleda da je postao nova 'vijest' na faksu I totalno ima pažnju svih studenata I zbog toga osjećam trunku ljubomore.
“Novi student je opasno zgodan” -
“Jesi ga vidjela? Mislim da ćemo ovu godinu uživati u dobrom pogledu”
Ispred nas stoje dvije plavuše I gledaju u istom smjeru kao I ja Alex. Nije moguće da je Zayn, postao novi student..ili da je upisao ovaj faks? Još bi mi to trebalo.
“O kome točno pričate?” - ljubazno sam ih upitala. Djevojke ne prestaju gledati u njega, a ja se osjećam tako poniženo iako nebi trebala.
“Maliku..upisao se danas na fakultet, izgleda da ćemo imati nekog novog..sexy kolegu sa nama” - jedna od plavuša se smije, a ja ljuto svoj pogled usmjeravam opet na njega. Tako je glavni u društvu.Mrzim to.
Zayn usmjerava svoj pogled na mene I cilja me očima. Kacigu premješta u drugu ruku, istu tu ruku prislanja na usne I šalje mi poljubac zrakom I ja želim povratiti u sebi.
“Sigurno je ovo meni poslao” - jedna od plavuša se cereka a ja je ciljam pogledom. Udarila sam rukom od torbu nadasve ljuta. Znam da je zadnji put zaprijetio meni I Noelu da će se igrati sa nama ili što mu je već značilo..ali nikada nisam razmišljala o tome da će taj lik koji me iskoristio upisati isti fakultet kao I ja.
Što uopće smjera!
“Hej...gdje žuriš ljepotice” - pokušavam ući na predavanje, ali čvrste muške ruke hvataju moja ramena I automatski me okreću. On stoji ispred mene. U jednoj ruci drži bilježnicu I kemijsku I ja na kratko umirem od smijeha u sebi. Zayn Malik I bilježnica to uopće ne ide skupa.
“Što ti uopće radiš ovdje?” - tiho pričam I na trenutak oprezno gledam okolo sebe. Sve djevojke gledaju u njegovom smjeru I nešto se šaputaju a ja osjećam nenormalnu ljubomoru. Iako nebi trebala.
“...želio sam provjeriti kakav je sex studenata...čuo sam da je žestoko...” - vadi cigaretu iz jakne a ja je automatski uzimam iz ruku.
“Ovo je fakultet tu ne smiješ pušiti” - prepolovila sam je po pola I vratila mu je.
“..da li je onda zabranjeno....” - prekida rečenicu, uzima par pramenova moje kose I miriše ih. Isti čas hvatam istu tu kosu iz njegove ruke I ljuto ga gledam.
“..ako nešto planiraš, slobodno izbaci to iz glave jer ne želim imati više ništa sa tobom, jasno?” - glas mi je trunku povećan, a Zayn se cereka kako I najbolje zna. Par djevojaka prolazi pokraj njega, jedna se zaustavlja I daje mu papirić. “Nazovi me” - govori mu. Isti tren prevrćem očima, a Zayn je I više nego ponosan na sebe..ne znam da li onaj plan što je Elena izmislila uopće I dalje vrijedi. Trenutno znam da je upisao ovaj fakultet I to uopće nije dobro.
“..gdje ti je dečko?” - šapće.
Još se sjeća da imam 'dečka' to je valjda dobro.
“okolo I budi siguran da će te pretući” - isti tren odgovaram, ali znam da loše lažem. Zayn je slegnuo ramenima, usmjerio svoj pogled na prazan zid kraj mojeg ramena I opet ga vratio.
“Misliš da će imati protiv ako mu otmem djevojku?”
Što?
Elena P.O.V's
Harry čvrsto uzima moju ruku u svoju I vodi me neurednim dvorištem. Psihijatrijska bolnica uvijek je stvarala neku čudnu jezu mojem tijelu. Ali sama sam željela da odem sa njim, ne trebam se sada žaliti. Iako sam to samo napravila da Harry napokon vidi svoju majku I razgovara sa njom. Bio joj je potreban u tom sigurna. Svoje lice puno modrica pokušavam sakriti svojom kosom, ali to je tako nemoguće. Odustala sam od stalnog navlačenja kose I još čvršće stisnula Harryevu ruku, kada smo ulazili u ustanovu. Jeza! Ljudi okolo nas stvaraju mi jezu..mnogo prestrašenih lica šeta okolo uz pomoć doktora, a meni srce udara još snažnijom jačinom.
...”Došli smo posjetiti Gospođu Lauren Styles” - Harry govori ženi na recepciji I nevoljko okreće glavu prema meni. “..da li te strah?” - upita me. Isti tren sam mahnula glavom, dajući mu do znanja da me nije strah, ali dok gledam ljude okolo. Mnogo me strah, samo lažem sebe.
“I mlada dama, također?”..ljubazna žena usmjerava pogled na meni I odmjerava me. Harry klima glavom
“..netko od rodbine?” - pita ga.
Tek sad shvaćam da moraš biti u rodu sa nekim pacijentom, da bi dobio dozvolu za posjetu. Sranje!
“..ona je moja djevojka, to je u redu?” - Harry govori ženi. Da li me to on upravo...nazvao djevojkom? Dala sam mu neki čudan pogled, ali ipak nisam ništa iskomentirala. Riječi iz njegovih usta, zvučale su drugačije, nekako je to zadovoljno izgovorio I nisam se željela pobuniti.
“U redu..Gospođa Lauren je na broju 5 gospodine Styles, sigurna sam da će se majka obradovati vašem dolasku” - ljubazna žena mu odgovara. Harry nije ništa odgovorio, mogla sam se zakunuti da je isti trenutak zakolutao očima. Ne znam što se događa između majke I njega..ali zasad ne planiram pitati, jer moje ispitivanje uvijek dovodi do svađe.
Ovo je valjda jedan od onih trenutaka kada upoznaš rodbinu svojeg dečka. Ali situacija između mene I Harrya je daleko od one rodbinske. Nismo u vezi, neprestalno se svađamo..uopće ne znam kako će me predstaviti svojoj majci. Da li će opet izgovoriti na glas da sam ja njegova djevojka?!
“Možda ipak da ostaneš vani?” - Harry se okreće prema meni I hvata me za struk, prije nego što je planirao otvoriti vrata I ući svojoj majci.
..”u redu je, želim je upoznati..”
“Prvo moraš znati da je jako čudna I ne znam kako će podnijeti ovu posjetu”
“okej...” - na kratko izgovaram. Ovaj put ja sam stisla njegovu ruku, od neke doze straha I sačekala da Harry otvori vrata. Isti tren gledam njegovu majku kako se ljulja na ogromnoj drvenoj stolici I prisjećam se onih horor filmova. Ova soba I ova bolnica donose ogroman strah. Harry stoji skamenjen na samim vratima , dok mu je pogled zaključan na njoj. Ovo je valjda onaj sin-majka trenutak I odjednom se osjetim da ovdje samo smetam. Bolje da pođem odavde, taman da se okrenem I nestanem odavde, Harryeva čvrstina na ruci dala mi je do znanja da sam mu potrebna I da me želi ovdje... Njegova majka se podiže sa stolice I smješi se prema njemu. Iste one rupice na obrazima kakve ima I on, ali I Gemma. Totalno su isti. Crna kosa do ramena I neki pomalo umiljat, majčinski pogled kojega poklanja sinu.
Stvarno nisam poželjena ovdje.
“Toliko ti je trebalo” - njegova majka napokon progovara a meni se koža ježi od samog njenog glasa. Toliko ga je trebala, ali on uopće nije toga svjestan.
“imao sam nekog posla ….i nisam...” - ne zna što će odgovoriti. Slobodnom rukom se počešao po kosi I duboko uzdahnuo. Izgleda totalno šeprtljavo I izgubljeno što je u neku čudnu ruku slatko na njemu. Još nisam vidjela ovakog Harrya ispred sebe. Uvijek je bio jedan od onih koji znaju što trebaju napraviti ili reći ali ovaj Harry ispred mene je totalno izgubljen.
“..važno da si došao..” - Lauren odgovara I isti trenutak se približava nama .Daje sinu poljubac u čelo I usmjerava pogled na mene. Dovraga, zašto sam ja ovako izgubljena.
“Tko je ona, sine?” - pita ga.
To se I ja točno pitam...ima isti pogled kao I on, čak I pokret I shvaćam da sam totalno izgubljena kada sam u društvu te slavne obitelji Styles.
“Prijateljica. Elena Davis” - prekidam Harrya u trenutku kada je namjeravao nešto izgovoriti. Pretpostavljam da bi opet izgovorio da sam njegova djevojka, ali bilo bi totalno glupo da laže svoju vlastitu majku o nama dvoje. Dala sam ruku njegovoj majci, a Harryeva druga ruka još čvršće stiska moju. Ne razumjem zašto je ovako hladan prema svojoj majci I totalno znam da uopće ne želi biti ovdje...ali na neki način je natjeran od mene I sluša me. Oh zar smo došli do toga da me Harry poslušao?
..”Prijateljica? To je čudno za Harrya” - pokušava izgovoriti ljubazno, ali jako dobro znam da je to samo gluma.
Harry I prijateljstvo uopće nije išlo skupa..shvaćam njen ton.
“Sin vam se popravlja..” - ljubazno uzvraćem osmijeh, a Harryeva ruka još čvršće stiska moju. Nisam sigurna da li mi krv uopće normalno teče kroz vene od njegovog stiska. Koji vrag se događa sa njim? Trebao bi biti sretan što je uopće tu sa majkom I razgovaraju, ali on je sve suprotno od toga.
“Znaš tako smo ja I Harryev otac započeli. Prijateljstvo I mnogo onih slatkih svađa između nas dvoje...” -
Ovaj put primjećujem kako je Harryu iskočila žila iz vrata. Ljut je.
“Nebi trebala pričati o njemu ..on nije potreban ovdje trenutno” - Harry ljuto odgovara I miče moju ruku iz njegove. Sama riječ 'otac' na njega utječe jako.
..” u čemu je problem Harry, on je tvoj otac” -
..”Da li je on znao da sam ja njegov sin? Ne možeš biti tako opsjednuta njim nakon svega. Kako možeš biti tako glupa I ne shvaćati da ti je učinio mnogo grozota da si zbog njega upravo ovdje” - glasno se dere prema njoj te primjećujem na trenutak suze u njenim očima. Možda nije dobar način da se ovako priča sa bolesnom ženom. Sigurno je na tabletama za smirenje.
….”ali je I dalje tvoj otac. Trebao bi malo imati poštovanja prema njemu..” - ona odgovara, dok se bori sa suzama.
Pričao mi je da mu je majka na neki način bila opsjednuta sa ocem..izgleda da je I dalje opsjednuta I da to Harryu užasno smeta.
“Jebe mi se za to. Jebe mi se za tebe, jebe mi se jer si mi majka, jebe mi se za cijelu obitelj Styles. Znaš što? Uopće nisam trebao doći ovdje..mislio sam...ma dovraga ne znam zašto sam uopće razmišljao o tebi. Ne znam kako još možeš voljeti čovjeka koji je uništio cijelu našu obitelj. Koji te strpao tu I na kraju mene natjerao da se promjenim. Da postanem kao I on...a ti dobro znaš kakav je taj prokletnik bio”
Harry prijeti vlastitoj majci. Ja stojim skamenjena I promatram njih dvoje.
Dolazak ovdje je bio jedna jako loša ideja...Njegova majka se hvata za glavu I sjeda natrag na stolicu a mene boli srce, dok ju tako gledam.. “Harry, mislim da bi se trebao smiriti..” - zagrizla sam donju usnicu, te pronašla njegovu ruku koju je isti trenutak odmaknuo. Bijesan je tako da me uopće ne čudi zašto se ovako ponaša.
“Idemo odavde Elena...uopće ovu ženu ispred sebe ne želim vidjeti” - hladno izgovara I hvata me za ruku, ali ja se ne mičem.Njegova majka stavlja ruke na lice I slušam kako plače. Vjerujem da ju je povrijedio...ali on je dovraga tako hladan da uopće ne znam da li ima šanse da pokušavam popraviti ovu situaciju.
“Ideš li...?” - Harry me pita.
“Daj mi samo dvoje minute sa tvojom majkom” - izgovaram, dok mi je pogled zaključan točno na njoj. Žao mi je ostaviti je u ovakvom stanju. Harry ništa nije izgovorio, samo je otvorio vrata I lupnuo sa njima na odlasku. Dao mi je prostora da razgovaram sa njom....ne znam o čemu će mo uopće razgovarati. Ali bar ćemo pokušati. Pomakla sam se sa mjesta te se približila prozoru da mogu pogledati vani. Pogled ide točno prema dvorištu..onom istom neurednom gdje smo prije par trenutaka prošli.
“Ne znam što ima između tebe I mojeg sina...ali što god imate..to treba prestati”
Da li ja dobro čujem? Pomalo prestrašeno usmjerila sam svoj pogled na onu plačljivu ženu prije par trenutaka. Sada briše suze I gleda u mene. Ne znam što je sa ovim uopće namjeravala reći.
“..ne razumjem što želite reći?”
“...osim ako ne želiš završiti na istom mjestu kao I ja...Stylesi te jedino mogu zaluditi, postaneš opsjednuta njima, zaljubiš se kao glupača I onda ti nema pomoći. To se meni dogodilo. Primjetila sam kako te moj sin gleda I prisjetila sam se dana kada je mene njegov otac gledao..Na isti takav način...” - žena se podiže sa stolice, a meni srce skoro da ne izjuri iz majice.
“Harry I ja..nismo ono što mislite” - odgovaram. I govorim istinu...ne shvaćam što smo uopće, ali ako misli da sam ja opsjednuta njim ili zaljubljena..vara se. Valjda.
“Zove te djevojčice, zar ne?”
MOLIM? Kako bi ona to znala.
“umm...” - ne znam što da izgovorim.
“I mene je tako njegov otac nazivao. On čini iste pogreške kao I on. Da li ti govori da će se popraviti zbog tebe? Da mu treba tvoja pomoć, da si mu potrebna..da te voli...i onda ćeš mu dosaditi, počet će te tući...i završit ćeš na istom mjestu kao I ja”
Jedino što znam u tom trenutku je da drhtim I previše. Riječi koje ona izgovara su upravo onakve kakve mi Harry svakodnevno šapće. Njen muž ju je nazivao istim onim nadimkom kakvim mene naziva Harry? Ovo je I više nego jezivo.
“Sigurna sam da me Harry nebi tukao” - izgovaram, a usne mi se tresu od samih riječi. Ne znam zašto njegova majka uopće ovo sve govori meni. Možda mi daje neku poruku da se maknem od njega? Što ako je Harry isti kao svoj otac...a on je tukao I Gospođu Lauren I Gemmu.
“Ne budi tako sigurna..To je ta poznata 'Styles' krv...to se događa iz generacije u generaciju. Vjeruj mi da ti ne znaš o Stylesima ništa...”
“Zar bi trebala nešto znati?”
Njegova majka se približava prozoru I promatra isto ono dvorište koje sam ja gledala maloprije. Ta žena ima neki čudan pogled I na trenutke se ježim. Valjda je ta psihijatrijska ustanova utjecala na svakoga.
….”ovo ti govorim kao majka. Nemoj napraviti istu grešku kao I ja. Još ti je vrijeme...poslušaj me I isti tren pobjegni od mojeg sina..On će te uništiti baš kao što je I njegov otac...mene”