'Volim te'
'Volim te'
'Volim te'
Njegove posljednje riječi mi odzvanjaju u glavi poput nekog bubnja, dok mi taj isti bubanj stvara ogromnu glavobolju. Želim na trenutak zatvoriti oči I poželjeti da ovo čupavo stvorenje nestane sa vjetrom.
Nema j*e*b*e*n*e šanse da on to kaže. On? Onaj bandit Londona, onaj kriminalac I nadasve ogromna nevolja koju sam dobila u svojem životu. Hoću da je san I da ću se sada probuditi na svojem krevetu I duboko uzdahnuti, popiti gutljaj vode I shvatiti da je ovo samo jedan, glupi, obični san u kojega se opet upetljao Harry.
“Elena, jesi me čula?” - na kratko sam podigla glavu prema njemu, shvativši da ovo nije san I da on je stvaran . Duboko sam progutala, prije nego što sam otvorila usta da nešto pokušam reći. Što da kažem?
Tišina
On očekuje moje riječi. Koje? Prokleto sam alergična na te dvije riječi. Te dvije riječi me tjeraju da vrištim. Nikada nisam vjerovala u to...postoji mnogo dokaza da se dokaže koliko ti znači ta osoba. Te dvije riječi se samo sastoje od riječi I ničega više. Ne želim ih više čuti iz njegovih usta...nikada.
“Nemoj...samo kaži da si se šalio I ….samo nemoj Harry molim te. Nemoj ih opet izgovoriti” - ovaj put je moj glas na rubu, hoću vrištati.
“Što sam sad napravio krivo? Dovraga što god kažem ništa ne ispadne kako treba” - otpustio je moju ruku te usmjerio pogled na svoj stučeni automobil. Pokušavam slušati što govori, no jedino što čujem su one posljednje riječi koje su izašle iz njegovih usta.
“Da li je ovo samo tvoj plan da me vratiš natrag? Zar si došao do toga da me lažeš sa tim rječima, samo da bi pobjedio I opet bi otišla sa tobom?” - moje riječi su ga doslovno ošinule. Kao neki nadasve hladan tuš. Iako je bio mrak, njegove zelene oči sijale su u noći I davale nam jedinu svjetlost .
“Jebemu”
“Kreten si Harry, idiot, totalni idiot” - govori samom sebi očito dok udara nogom u gumu Range Rovera. Pokušava ovako izbaciti svoje bijes. Bolje I ovako nego da mene možda..udari?
“Zašto ne voliš te riječi Elena” - ovaj put njegove riječi su mene ošinule, kao onaj prethodni hladan tuš.
“Ne volim ih”
“Zašto?”
“Jer ništa ne znače”
“Zašto to misliš?”
Prestani.
“Jer su lažne, još kada dolaze iz tvojih usta. Zašto misliš da svaka žena pada na te dvije 'lijepe' riječi? Znaš ja ne padam na to. Meni treba nešto snažnije od toga. Jednostavno samo trebaš prestati I otiđi odavde. Jer pogodi što?....ja ne idem sa tobom, natrag” - grlo mi se sasušilo od ovih riječi. Da bar mogu normalno razmišljati, no jedino što mi se u glavi vrti su dvije riječi, dvije jebeno loše riječi. Harry opet ima ne definiran pogled, kao da je u tom trenutku onako naglo kao što najbolje zna promjenio svoje raspoloženje. I opet onaj njegov divlji pogled stoji točno na mojim očima. Hladno, mračno, opasno...baš kao I ova ulica u kojoj se trenutno nalazimo.
“Zašto misliš da si posebna Elena? Znaš ja mogu pronaći bilo koju, mogu joj reći što želim I pristat će na sve. Zašto misliš da ću trošiti vrijeme na tebe? Ispadam kao totalan luzer pred tobom. Govorim ti stvari koje nikada na glas nisam nikome izgovorio...a ti? Ponašaš se kao totalna idiotkinja I nećeš da ih shvatiš. Zašto Elena? Zašto nas uništavaš?”
Sad sam ja ta koja nas uništava? Mrzim što želi svu svoju krivnju svaliti na mene. On je taj koji uništava, sa svojim lažima sa skrivanjem svega što se sastoji od njegovog života. Ja sam ustvari ta koja se ponaša kao neki pas I trči za njim samo zato jer želim čuti dijelove njegove prošlosti. Ali danima, tjednima...ništa ne dobivam od njega. Osim lažnih obećanja..
“Ti si taj koji uništava, sa svojim lažima Harry. Zašto ne budeš toliko hrabar koliko pokazuješ I kažeš mi tko je ona? Zašto si me doveo tamo I što se nalazi iza onih vrata?”
Totalno se skamenio od mojih riječi. Kao da ga je udario neki snažan kamen u prsa I nedamu da se pomakne. A njegove usne se ne otvaraju.
Sad sam ja ta koja vodi u ovoj idiotskoj Davis-Styles nevolji!
“Kada bi ti rekao to bi još više uništilo..mnogo je toga u igri Elena. Mnogo loših stvari, ne tjeraj me da ih govorim....”
Duboko sam uzdahnula,nadasve povrijeđena .Po prvi put u životu svoje ubrzane otkucaje srca osjećam I imam osjećaj da će mi svaki trenutak iskočiti iz prsnog koša..
“Kad tad ću ih doznati” - hrabro sam izgovorila. Ma kvragu hrabro. Moja dobra gluma jako dominira. Volim je.
“Potrudit ću se da ih ne doznaš?”
Moje usne su do poda...I onda sam ja ta koja nas uništava. Ma vidi ti njega!
“Onda se potrudi da lagano nestaneš iz mojeg života. Jer ne trebam jednog lažljivca u svojem I onako sjebanom životu” - ovaj put sam ja opsovala.
Taman kada je Harry pokušavao izgovoriti nešto. Dugo svjetlo nas je oboje osljepilo. Netko je ovdje? Okrenula sam se 180 stupnjeva I prepoznala registraciju koja stvarno sada ovdje nije bila potrebna, baš kao ni njen vlasnik.
Harryevo lice ovaj put dominira...Izvadio je ruke iz džepova I doslovno pokazao kako se osjeća kada gleda Aarona kako izlazi iz auta I dolazi nam u susret.
“Elena, kaži mu da ode. Kunem ti se da ću ga ubiti” - zarežao je, dok mi je šaptao jako lošu prijetnju.
Ovaj put Aaronov korak je ubrazniji, vjerojatno je shvatio da se nalazim sa njim..Uopće me ne čudi zašto je ovdje..inače je uvijek dolazio na svaku ilegalnu utrku I moguće da mu je Grace rekla gdje se nalazim. Ali sada je jako pogrešan trenutak. Harry je ozbiljno ljut I mirišem tučnjavu u zraku.
“Elena idemo isti tren odavde” - Aaronov glas je blag, ali negdje u dubini osjećam da ga ljuti Harryeva blizina. Dovraga totalno sam zaboravila na teoriju da je Aaron možda 'zaljubljen' u mene, još treba da to Harry dozna. Onda se stvarno mogu pozdraviti od svojeg prijatelja.
“Umm..Aaron mislim da nije dobar....trenutak” - okrenula sam se prema njemu I pokušavala mu dati neki znak očima da je Harry kraj mene I da djeluje doista ljuto. Huh ljuto? To je blaga riječ....
“Dojavili su policiji da se ovdje održava ilegalna utrka I svaki trenutak bi mogli doći. Zaista te ne želim gledati iza rešetaka”
Čim sam čula riječ policija, u meni se probudila ona nagla, učestala pojava zvana 'bijeg'. Okrenula sam se na trenutak prema Harryu I susrela se sa njegovim ovaj put tamnim pogledom. One zelene oči promjenule su boju u tamno zelenu nijansu I tjeraju me da pobjegnem od tog opasnog dečka što prije. Dok se nije dogodila nečija smrt...baš na ovom mjestu.
“Onda bi trebala otići, što prije” - sasvim tiho sam šapnula. Aaron je čekao moje riječi, tako da me može uhvatiti za ruku I natjerati me da odem u njegovom smjeru gdje je parkirao auto.
Imam neki osjećaj da ignorira Harrya.
“Ona jedino ide sa mnom Smith” - Harryev glas je pun upozorenja...Ovaj dan je bio zaista dug, ne želim neku tučnjavu kao u sapunicama u kojoj se dva glavna muška lika tuču za čast glavne junakinje. Koliko puta u sebi moram govoriti da moj život nije sapunica.Da meni nije potreban niti jedan muškarac I da neću dopustiti ništa od ovog.
Hoću stari život u kojem su me muškarci ignorirali, baš kao I ja njih.
“Mislim da je dovoljno pametna da sama odluči, zar ne Elena?” - kao što sam I rekla, Aaron ga totalno ignorira, a to ignoriranje najviše smeta Harryu.Doslovno reži iza mojih leđa a već u glavi zamišljam njegove šake koje se skupljaju svakim trenutkom sve više I više.
“Elena će otići sa mnom Smith, otiđi isti trenutak odavde....” - opet se javio.
“Ti začepi! Naređujem ti da se makneš od nje Styles, zar želiš još problema u tvojem I onako problematičnom životu?”
Tuča se sprema!
Kvragu!
“Ponovi što si rekao?”
“Znaš ti dobro što ja znam Styles. Svaku sitnicu o tebi. Jedva čekam da ispričam Eleni” čim je Aaron odgovorio do kraja prijetnju koja me zaista zainteresirala. Harry me povukao za rame I pomalo grubo gurnuo da može udariti Aarona.
“Hej, prestanite vas dvojica” - upozorila sam ih.
Žensko nikada nema glavnu riječ kada se dva muškarca pronađu u tučnjavi.. Moje riječi lagano su otpuhnute u zraku..Zašto se uopće trudim nešto izgovoriti? Samo trošim glas bezveze. Harryev korak je brz, isti trenutak zgrabio je Aarona za jaknu I pomalo grubo ga gurnuo na I onako uništen auto.
Zašto imam grižnju savjesti što se tiče tog auta?
“Slušaj me Smith. Nemaš pravo se mješati u moj život, u redu? Ja sam jedini ovdje koji ću reći Eleni što je bilo...ti se ne mješaj. Jednom ću stvarno zaboraviti čiji si brat I ubit ću te. Kunem se da ću to napraviti. Sad se lijepo makni od nas I pronađi si negdje taj tvoj jebeni život” - Harryeve prijetnje odzvanjaju cijelom mračnom ulicom. Na trenutak sam pogledala okolo sebe, da budem sigurna da li je negdje policija. Ali još ništa nije na vidiku.
“Elena zaslužuje istinu Styles. Želim da shvati kakav si doista”
“Ti nemaš pojma kakav sam ja...Mene nitko ne poznaje na način kakav mislite da sam. Mogli bi se razočarati kada bi doznali kakav sam ustvari”
Harrryeve riječi me pogađaju u srce. Iako ga još I dalje drži čvrsto za tu jaknu I ima onaj njegov ubojit pogled. Taj pogled nikada nije donosio ništa dobro...ne vjerujem ni da će sad.
“Prokleti psihopat I bolesnik, zar ne? Ne trebaš se lagati Styles, misliš da je Elena glupa da ti oprosti sve one stvari što si radio u prošlosti I koje vjerojatno još radiš?”
Dovraga. Što se tu događa? Aaron zna mnogo toga!
“Začepi Smith. Kunem se da ću......” - Harry je zarežao. Čvrsto ga drži za jaknu I ne pušta. Iz ove daljine mogu čuti škripanje zubi. Ljut je, a Aaron je toliko hladan I ovaj put sam sigurna da se ne boji Harryevih prijetnji.
“Harry...molim te prestani I pusti ga na miru”
na trenutak me ošinuo pogledom. Branim svojeg prijatelja...samo zato jer se bojim Harryevih sljedećih pokreta. Ima naglu promjenu raspoloženja I kada nešto obeća to I ispuni. Stvarno ne želim da ubije nekoga zbog ...mene!
“Onda otiđi odavde sa mnom” - on I dalje nastavlja.
“Samo ga pusti Harry”
“Elena otiđi sa mnom”
“Harry” - glas mi je ovaj put ljut. Nervira me sve ovo...Mrzim kad me ucjenjuje I toliko je jadan da čini sve samo da on pobijedi I da odem sa njim.
Harry ga je na trenutak pogledao, još jače zgrabio za jaknu I gurnuo ga.Aaron je održao ravnotežu, zadržao se za rub automobila I ispravio se dok je popravljao jaknu. Harry gleda u mene I daje mi znak očima da otiđem sa njim. Samo mi treba malo hrabrosti, da mu se mogu obratiti.
“Kada budeš spreman da počneš sa svojom pričom možeš me pronaći.Dotad ne želim čuti za tebe, ne želim te vidjeti..kada budeš dovoljno hrabar kao što govoriš, želim da mi sve ispričaš. Dotad me pusti na miru, ne traži me, ne zovi me...stvarno te ne želim vidjeti”
Riječi koje sam upravo izgovorila Harryu na trenutak su I mene zaboljele. Pogledala sam njegovo sad očajno lice. Lice puno boli...Gleda u mene I ništa ne govori. Namjestio je pomalo ne definirano lice kada me jednom ošinuo pogledom, spustio glavu na pod I tiho šapnuo.
“Borit ću se za tebe Elena”
...nakon 2 dana.....
Dolazak kod Grace je ispao jako dobra ideja. I dalje se ne javljam svojim roditeljima, posebno svojoj jako dosadnoj I iritatnoj majci koja svaki dan nazove po 50 puta I ja svaki put odbijem poziv. Ne mogu razgovarati sa njom, ne mogu joj dati do znanja da je pobijedila kada mi je govorila da Harry nije dobar dečko za mene. Ovaj put je imala pravo, ali ne želim da to dozna jer bi se stvari mogle još više zakomplicirati.
“Harry Styles...Styles Harry, onaj isti Harry ti je izjavio ljubav” - moja prijateljica upravo prevrće riječi njegovog imena I dalje me zapitkuje o onoj neočekivanoj izjavi koja se dogodila prije dvije večeri.
Ni ne spominji Grace!
Progutala sam zadnji komadić pizze I odmakla kutiju sa kreveta, kada sam snažno zabila glavu u svilenu posteljinu kreveta od Grace.
“Vjerojatno me lagao...To mu ide najbolje” -
“Zašto misliš da te lagao?”
Njene riječi su me pogodile točno u ono srce koje je toliko hladno da se ponekad zapitam da li sam ja uopće čovjek, onaj čovjek koji ima milijun emocija u sebi. Sreća, tuga..osjećaji, ljubav..kod mene je to sve u kocki leda I čekam napokon ono sunce da to sve potopi. Ali I dalje ništa od toga. Hladnokrvnoj Eleni nema spasa. Eh ti Davisi!
“Jer je Harry Styles” - naglasila sam njegovo ime. Podigla sam glavu u trenutku kada je Grace sjela na pod te skupila noge, pogledavši me malo zabrinuto.
“Šalje mi poruke, tonu odvratnih, užasnih poruka” - progutala sam knedlu I ošinula je zbunjenim pogledom prije nego što mi je to rekla.
Čekaj! Tko joj uopće šalje poruke ?
“Ha?” - ispravila sam se na krevetu, te ju pogledala. Ne shvaćam o čemu priča.
“Ne shvaćaš? Zayn mi prijeti, od onog dana kada je doznao da si ti umješala prste u onaj glupi plan,od onda ne prestaje. Dobijem tonu njegovih poruka svaki dan”
Prokleti Zayn! Još više prokleta ja, jer sam zaboravila totalno da imam onaj neki svoj poremećeni plan u kojemu moram natjerati Zayna da se zaljubi u nju.........OHHH lagano sam puhnula, prije nego što sam shvatila da me Grace I dalje promatra I očekuje nešto od mene.
“Radim na tome” - rekla sam joj.
Vraga radim...u glavi mi se jedino pojavljuje to čupavo stvorenje I od njega nemam mira. Mrzim što sam opsjednuta njim, njegovim glasom, onom hrapavošću koja mi I sad nedostaje I svim onim prljavim rječima koje bi ponekad znao izgovoriti.
Gad mi nedostaje!
“Jednostavno prestani sa tim. Ne želim opet nastradati zbog nekog njegovog hira Elena. Ne želim čuti više za tog dečka, jako me povrijedio..i zbog njega uopće nemam volju za drugim dečkima kao svaka normalna cura”
“Ne brini G, sredit ću ja to sa njim..Samo mi daj malo vremena da se odmorim” - opet sam stavila glavu u posteljinu I zatvorila oči. No svaki put kada zatvorim oči jedino što vidim je ON. Svugdje je, otvorim oči vidim njegovu sjenu na zidu. Zatvorim oči pojavljuje mi se u mislima. Izluđuje me.
Toliko toga imam u mislima I ništa ne rješavam..
Moji roditelji
Harry
Fakultet
Razgovor sa Aaronom kojega već drugi dan izbjegavam.
Mogu li jednostavno samo zatvoriti oči I više se nikada probuditi? Kada se ovo sve dogodilo...nedostaje mi ona djevojka koja je jedino mislila na onaj dvostruki život kojega sam na početku ove priče vodila.Gdje je to sve nestalo?!
“Imam ideju Elena I prije nego što se usprotiviš, poslušat ćeš me , u redu?” glas od Grace me na trenutak zabrinuo. Nevoljko sam pomakla glavu prema njoj, te primjetila kako razmišlja...njeno razmišljanje bilo je čudno.
“U vezi čega..točno?”
Par trenutaka je razmišljala, tada je podigla glavu I susrela se sa mnom.
“Ti želiš doznati Harryevu prošlost, zar ne?” - upitala me.
Umirem da doznam, no samo sam klimnula glavom na to.
“Pričala si mi da skriva nešto iza tih vrata u onoj kući gdje ste bili, zar ne?”
Još više me zainteresirala.
“Što točno smišljaš Grace?”
Trebalo joj je par dobrih trenutaka da uopće otvori usta. Ta cura me voli pržiti na vatri.
“Imamo adresu, znamo gdje se nalazi kuća..što kažeš da doznamo? Da uđemo nekako u tu kuću, pokušamo nekako doći do ključa I otključamo vrata I doznaš što skriva, što kažeš?”
Huh otkad Grace ima ovako pametne ideje...oduvijek sam ja bila ta koja smišlja sve one loše planove koji inače propadnu ….ali......
“Grace diži dupe, idemo u istraživanje?”
Nevolje mirišem sa početka naše priče. Ali heh budimo iskreni....obožavam ih!
Loša sreća me oduvijek pratila. Nažalost Grace I ja smo bile toliko uzbuđene oko našeg malog 'istraživanja' tako da uopće nismo gledale ni koliko je sati. Jer smo upravo parkirale sa automobilom kada se smračilo I opet se moram provlačiti kroz onu mračnu I jezivu ulicu. Gdje je uopće Harry nalazio sva ova 'skrovišta'. Prvo onaj jezivi I prašnjavi podrum, pa sad ova mračna kuća koju je dijelio sa svojom bivšom.
Isti tren me onaj bubanj jako udario u glavu kada sam se sjetila njegove bivše I onog prokletog crvenog ruža na njegovom vrata. Glupača ga je ljubila.Ljubila je nekoga koga sam ja željela...što sam upravo ovo sada rekla...?
“Jesi spremna?” - lagano sam puhnula od olakšanja I usput se u mislima zahvalila Grace koja me spasila od razmišljanja o Harryu. Stvarno mi sada nisu potrebne patetične misli o njemu, koje se pogodi što Elena...neće dogoditi. Taj dečko je lažljivac I takav ti nije potreban u životu. Koliko je god sexy, predivan, neodoljiv, jebeno dobar u krevet I opako se dobro ljubi. Prestani! Samo prestani! Ušutkivam samu sebe, po ko zna koji put.
Totalno sam opsjednuta njim.
Dovraga!
“Jezivo je” - odgovorila sam joj na pitanje. Kada sam u mraku tražila njenu ruku I požurivala je da se maknemo iz ove ulice I dograbimo ono svjetlo kraj kuće.
“Elena, uspori” -
Točno se sjećam da je Harry podigao neki kamen kada je uzimao ključ ali to je tada bilo tako mračno da se uopće ne sjećam koji je bio točno od svih ovih milijun koji su se nalazili kraj kuće. Dovraga da se bar mogu sjetiti.
“Kako ćemo uopće ući?” - promrljala sam. Gledam I dalje u ono kamenje I pokušavam dokučiti onu sliku da shvatim koji je točno kamen podigao da zgrabi ključ. Stvarno sam trebala biti pažljivija onda. Taman da se sagnem I podignem neki kamen, moj mobitel, ta glupa sprava koju sam u tom trenutku htjela razbiti o ovaj neki kamen. Sigurno je moja majka I opet moram odbiti njen poziv. No ovaj put sam bila iznenađena kada sam u kutku ekrana ugledala znak od poruke.
“Ni ne pokušavaj. Samo se okreni I otiđi, tu nećeš ništa pronaći. H xx” - ruke su mi se zaledile u trenutku kada sam čitala poruku.
On....Harry.....on zna da sam ja tu? Okrenula sam se naglo I pokušavala ugledati u mraku možda njega. Zašto je uvijek korak ispred mene...i kako zna svaki moj pokret...
Prati me?
“Što se dogodilo?” - Grace me upitala.
Na trenutak sam opet ugledala poruku I usmjerila svoj pogled na nju.
“Doznao je da sam ovdje” - lupnula sam nogom po tvrdoj površini te osjetila bol u predjelu prstiju. Zašto me uvijek pobijedi.......i kako prokleto zna gdje se nalazim.
“K-kako?” u trenutku kada je zamucala pitajući me. Harry me upravo zvao. Kada sam ugledala njegovo ime, dovoljno ljuta javila sam se. Iako sam namjeravala ignorirati taj poziv.
“Prestani me pratiti?” - glas mi je upozoravajuć.
“Samo sam te upozorio. Želim da isti trenutak odeš jer tu nećeš ništa pronaći. I koji jebeni vrag uopće radiš tu?” upitao me. Na trenutak kada sam začula njegov hrapavi glas u meni su se pojavili oni leptirići koji se nikada nisu javljali.Ali sada prokleto znam da mi je jako puno nedostajao I mrzim što mi se to događa.
“Ne mislim te poslušati. Kako uopće znaš gdje se ja nalazim. Zar me pratiš?”
Opet sam pogledala okolo sebe, možda ga negdje ugledam. Poznavajući njega mogao bi se pojaviti sa baterijom I opet svjetliti kao onu večer.
“Samo sam zamolio prijatelja da te prati I da mi javlja gdje si...što ima loše u tome? Brinem za tebe I ne trebaš se ljutiti”
MOLIM?
Harry je zamolio nekoga da me prati..Glas mi je na rubu, dok se vraćam na prethodnu ideju da stučem mobitel uz zid, I onda ga pronađem I isčupam svu njegovu kosu sa glave . Kako se uopće usuđuje?
“Ti si bolesnik Harry, kako se usuđuješ pratiti me?”
Opet sam pogledala okolo da možda vidim nekoga ili nešto...no I dalje ništa. Kako me taj njegov prijatelj uopće pratio I kako ga nikada još do sad nisam skužila? Očito jako dobro radi svoj posao.
“To radim za tvoje dobro El”
Opet on sa ovim El.....koliko god zvučalo sexy kada izgovara moje ime. To mu sada neće uspjeti.
“Ozbiljno? Ti si unajmio nekoga da me prati , za moje...dobro? To je bolesno Harry I isti trenutak prestani sa tim” - pokušavala sam smirit svoj glas, no jako sam ljuta svjesna da imam nekoga nepoznatog čovjeka za vratom cijelo ovo vrijeme.
“Mnogo je opasnih stvari. Elena uvučena si u nešto opasno I mnogo je toga lošeg u igri. Samo te čuvam. Pošto mi nedaš da ti se približavam onako kako ja želim ,ovo je bilo idealno rješenje. Sad lijepo otiđi , sjedni u auto I odi natrag sa prijateljicom”
Prokleti idiot!
“U što sam uopće uvučena? I odavde se ne mičem dok ne doznam što se skriva iza onih vrata. Doznat ću prije nego što mi ti kažeš'” - naglasila sam ovo zadnje, želim da mu uđe u taj mozak kojega očito ne koristi I da shvati da želim istinu...što ima tako loše u tome da želim znati tko je on. Jer o njemu I dalje ništa ne znam.
“Elena nikada nećeš doznati što je iza tih vrata”
“Molim?” - glasno sam se zaderala, nakon čega me Grace ušutkala I pokazala mi rukama da se smirim. Ne mogu se smiriti!
“Rekao sam ti da nećeš doznati.”
“Isti tren ulazim u ovu kuću I otvorit ću ih...kunem se da hoću?”
Ma koga lažem.Uopće ne znam ni gdje je ključ I Harry to shvaća, ali jednostavno volim prijetiti.
“Onda slobodno uđi, iza tih vrata nećeš ništa pronaći. Jedino što ćeš vidjeti je prazan prostor. Jer se lokacija promjenula” - njegov glas je toliko ležeran da razmišljam o tome da uvučem ruku u ovaj mobitel I zgrabim onu njegovu čupavu kosu. I o kakvoj lokaciji on uopće govori? Pomakla sam noge prema vratima I jednom slobodno rukom dograbila ključanicu, čisto da provjerim da li su zaključana. Ne znam što uopće provjeravam kad znam da je sve zatvoreno. Radim gluposti, samo zato jer sam ljuta.
“Zašto to radiš Harry, zar nisi rekao da ćeš mi reći sve o tebi?”
Prije nego što je pokušao nešto izgovoriti, duboko je uzdahnuo.U nosnicama zamišljam onaj njegov predivni dah kojega mi uvijek poklanja. No jedino znam da sam daleko od njega I da samo mogu uživati u njegovom glasu koliko god bio daleko od mene.
“Sjećaš se kada sam ti rekao onu večer da ću se potruditi da ne doznaš? I mislio sam tako..Radim na tome I kunem ti se da nikada nećeš doznati o čemu je riječ”
“Zašto to radiš? Harry samo mi to kaži?” - pokušavam suzdržati svoj glas koji je već na ivici očaja. Koliko god se trudila da nešto doznam...uvijek se nešto dodatno zakomplicira I ne mogu se više boriti sa tim...sa njim...sa ovim što imamo..ili smo bar imali.
Što da radim?”
“Zbog toga jer su se planovi promjenili Elena. Odlučio sam da nećeš doznati, ne mogu ti pokazati svoje pravo lice ..zar nije jednostavno?” - glas mu je postao hladan. Iako ga jedino slušam preko mobitela, imam osjećaj da osjećam još jači led zbog njegovog glasa.
Sigurno je opet promjenuo raspoloženje.
“Ali t.....” - moje riječi su zaustavljenje, kada sam u pozadini začula isti onaj glas, onaj glas one glupače zbog koje je mirisao na nju. Što ona radi sa njim...ili što Harry radi sa njom?
“Harry, dušo stižeš li?” - njen glas jako dobru čujem u pozadini.
Slušam kako Harry duboko diše I onda samo spušta slušalicu.
Upravo mi je poklopio......