(Žao mi je što kasnim, nastavci će sada biti svakih dva-tri dana, a ponekad i svaki dan. Nema sada uvjeta, ali bi mi puno značilo da ostavite koji komentar. Nastavak u utorak. Hvala vam! :))
Reklamirat ću drugi put. <3
---------------
Alexandra Compton's P.O.V.
Slušajući sve stvari koje sam navodno učinila, nisam znala što misliti o sebi. Ispričala sam se, ali ta isprika je vrlo nelagodno padala iz mojih usana jer se ne sjećam ničega. No, ne mogu ni zamisliti koliko sam prestrašila svoje jadne prijatelje i još jadniju majku. Drago mi je što se 'izvukla' iz mojih kandža.
Poželjela sam vratiti vrijeme, ali znala sam da je učiniti nešto takvo nemoguće. Uostalom, trebala bih saznati kako sam uspjela izgubiti pamćenje na čak 7 dana. Moja majka je zaključila da bi bilo najbolje da se vratim u dvorac iako je on puno dalje od škole negmio malen stan moje rođakinje Sarah jer je navodno sigurnije tako za sve.
Iskreno, ne da mi se seliti, ali činjenica da ću biti bliže Harryju me navela da ipak odem u dvorac zajedno s curama i majkom. Opet.
Nemam pojma koliko sam se useljavala i iseljavala iz tog dvorca. Koliko god se pokušavala odmaknuti od te prelijepe srednjovjekovne građevine, na kraju se uvijek vratim.
I tako sam razmišljala o svemu i svačemu u sobi u dvorcu. Selidba je bila gotova za manje od 2 sata. Mislila sam da ću se vratiti u svoju staru sobu gdje sam ranije boravila, ali ona je već bila zauzeta...sada je bila Amberina. Pomalo me to nanerviralo, no kad malo bolje porazmislim, bolje je tako nego da spava s Harryjem.
Teško je gledati ih skupa..ali znam da me Harry voli i Harry zna da ga volim. To nam je dovoljno. Proći će i ta mračna tužna vremena. Barem se nadam.
Netko mi je pokucao na vrata dok sam stavljala fotografije i neke dekorativne stvari na police.
"Uđi." Tihim glasom sam rekla i uzdahnula.
"Alex?" Odmah sam prepoznala njegov glas, okrenula se i nasmiješila.
"Harry?" Prošaptala sam njegovo ime te potrčala prema njemu nakon čega me zagrlio i podigao u zrak još uvijek grleći me.
"Bože, kako si mi nedostajala..mislio sam da smo te izgubili..da sam te izgubio.." Govorio je mrseći mi kosu. Wow. Stvarno sam mu nedostajala. Drago mi je što nije izgubio interes za mene. Odmaknuli smo se jedan od drugog i naši pogledi su se sreli. Sreća na našim licima je bila tako očito. Pomalo je teško skrivati se ovako, ali nekako je i uzbudljivije. Znate kako kažu, zabranjeno voće je najslađe.Nasmiješila sam se. Nešto me tako zatoplilo u srcu. Mogla bih poletjeti od sreće.
"Pa...Harry...kako si ti proveo tjedan dan bez mene? Jesi li tugovao?" Šaljivo sam ga upitala stavljajući teške kofere na krevet. Ni sama ne znam zašto su tako teški, vjerojatno jer sam žensko.
"Netko se vratio s dozom humora." Progovorio je.
"Ne..samo želim..preokrenuti moju ludost na nešto bolje. Kad si već tu, daj mi pomozi. Ne mora cura uvijek sve raditi." Odgovorila sam mu i povukla za ruku.
"Nedostaju mi ovi naši dani." Rekao je otvarajući moju prtljagu koju mi je usput dodavao. Veza koju imamo Harry i ja je puno veća od samo prijateljstva i samo ljubavi. To je kao neka kombinacija prijateljstva i ljubavi.
"I meni, kovrčavi. Ali ne brini se...zato sam tu. Očito je neki dio mog mozga shvatio da sam prekršila sve granice." Rekla sam stavljajući odjeću koju mi je Harry pružao u ormar.
"Nisi ti kriva." Pokušao me utješiti. Osjećam se tako....ne mogu se prepoznati. Mislim, pokušati ubiti vlastitu mamu? To može učiniti samo psihopat.
"Nego?" Upitala sam ga tihim glasićem.
"Jennifer mi je ispričala kako je Adrian kriv. Nešto je učinio i aktivirao lošu Alex u tebi... " Govorio je. Srećom, i Harry i ja smo brži od običnog čovjeka pa je moje 'raspakiranje' išlo vrlo brzo. Ali, nemojmo zaboraviti kako imam još jedan kofer.
"Naravno...glupa sam jer smo se sastali..ali..preživjela sam nekako." Rekla sam uzdahnuvši. Ne znam kako, ali se nekako moja lijeva naušnica otkopčala i pala. Harry se sagnuo kako bi je podigao, no u tom trenutku mu je ispao bijeli papir iz džepa.Pogledala sam znatiželjno što piše. Iznenadila sam se.
"Zašto imaš popis lektire srednje škole u džepu?" Upitala sam ga kad mi je predao naušnicu. Stvarno čudno.
"Uh...treba Zaynovom rođaku nešto.." Odgovorio je. Zvuči sumnjivo, ali ako i laže, valjda ima neki razlog zašto to radi. Ne planiram ga daviti. Imati popis lektire nije ilegalno tako neću raditi frku od toga.
"Evo ti drugi kofer, vadi." Poručila sam mu bacivši mu crni pomalo težak kofer u ruke koji je on spremno uhvatio.
"Dođeš prvi dan i već sam ti sluga." Prokomentirao je osmjehnuvši se.
"Kao i uvijek." Rekla sam vedro.
"Što kažeš na jedan trening danas?" Upitao me dok je otvarao kofer, vadio odjeću, predavao mi je a ja sam je spremala u ormar. Trening s Harryjem? Stvarno bismo mogli otići, ispucati se malo, popričati o glupostima, zezati se...i naravno, vježbati. No, bila sam umorna. Školski dani me čekaju, još uvijek Jennifer i ja nismo zgrabile dnevnik Minee Lisbon iz knjižnice...moram otići u Londonsku knjižnicu, zatim u Nightingale ludnicu u kojoj je boravila Minea...
I da, ne zaboravimo na Alex-vraga koji se krije negdje u meni i čeka da izađe.
"Ne znam baš, nekako sam zakržljala." Pokušala sam naći neku jadnu ispriku.
"Pa..ne bih baš rekao po tvojoj akciji prošli tjedan." Našalio se na što sam se nelagodno nasmiješila. Imala sam grižnju savjesti iako znam da ništa od toga svega nisam svjesno i svojevoljno učinila.
"Može, ali imam školu..moram nadoknaditi sve...plus da nemam ispričnicu." Sjetila sam se škole. Ljeti je dosta toga bila jednostavnije jer nisam imala dodatnu obavezu kao što je srednja škola. Moram nekako sve to izgurati. Čudni izostanci sa satova se neće moći stalno tolerirati, a ispričnice će biti sve teže i teže nabaviti. Ne želim mali milijun neopravdanih satova.
"Zato imamo Marie koja je liječnik. Dat će ti ona." Potapšao me po leđima.
"S tobom je sve tako komplicirano i jednostavno istovremeno." Iskreno sam mu rekla. S njim sam imala najljepše i najružnije trenutke mog života. No, osjećam se sigurno s njim čak i onda kad nisam sigurna.
"Znam, mala." Ja mala? Prošao je kraj mene i pogledao na čas kroz prozor. Moram priznati da imam dobar pogled odavde iako je onaj iz moje 'bivše' sobe ipak malčice bolji.
"Dobro, možda sam mala, ali i dalje te mogu istući." Približila sam mu se dok mi je bio okrenut leđima. Bože, Harry samo raste i raste, a ja ostajem patuljčica naspram njega. Zato postoje štikle, zar ne? Ako znate hodati u njima što ne mogu baš reći za sebe. Ali, ako sam skužila kako pucati iz pištolja, svladat ću i hod u visokim petama.
"Ne bih rekao." Okrenuo se prema meni i prodorno me pogledao u oči. Jedva je bilo prostora između nas dvoje koliko smo blizu bili.
"Ja bih." Usudila sam se reći nakon što sam se naglo udaljila od njega i bacila mu svoje donje rublje u ruke.
"Radi nešto, za Boga miloga." Rekla sam mu. Moram priznati da dobro hvata moje stvari.
"Ko bi rekao da će ovo biti zabavno?" Sam sebe je pitao na glas gledajući moje gaćice.
"Stavi ih u lijevu gornju ladicu." Naredila sam mu. Stvarno je ponekad djetinjast.
"Kako vi kažete, gospođice." Nasmiješio se i učinio kako mu je bilo rečeno.
"Mislila sam da imaš više posla u dvorcu." Započela sam novu temu.
"Pa..papirologije više neće biti. Sada je..malo drukčije." Smotano je rekao. Kako to misli drukčije?
"Drukčije?" Nisam znala na što misli. Odjednom je zašutio čime mi je dao do znanja da se radi o ozbiljnoj temi i da situacija nije kao što je nekoć bila. Naravno, ni ranije situacija što se tiče Adriana nije bila sjajna i bajna, no čini se od goreg ima još gore.
"Alex...ne znam kako ti ovo reći, prva si kojoj ću reći.. ali..rat samo što nije počeo." Prekinuo je tišinu i zaprepastio me riječima.
"Kakav rat? Jesi li ti ozbiljan?" Uozbiljila sam se i jedva uspjela nešto reći, točnije upitati.
"Ne znam kad će Adrian napasti, ali znam da se približava taj trenutak.. Kad napadne, to je znak da će sve početi." U nevjerici sam ga slušala. Znala sam da se govorka o ratu, ali iskreno, uvijek sam mislila da je to samo zastrašivanje.
"Ne možemo li to nekako spriječiti?" Koje sam glupo pitanje postavila!
"Ne...I to nije jedino što će se dogoditi." Odgovorio je. Zar ima još toga?
"Reći će svijetu za nas. On će se nekako spašavati od progona..ne znam što će biti s nama. Ljudi će biti uplašeni kad otkriju da postoje bića kao što smo mi, mislit će da svi mi predstavljamo opasnost..i pokušat će nas eliminirati." Adrian nema pravo reći nikome o nama. Ne mogu ni zamisliti što će se tada dogoditi ako se kaže svijetu o nama. Razne kontrole, testovi...neću uvijek moći slagati da sam čovjek jer će me jednom uhvatiti i ..ne znam što će onda učiniti sa mnom. Ubiti me? Nadam se da ne jer sam se toliko vremena borila da preživim sve najgore.
"Ne....nema nas pravo razotkriti! Napokon sam imala barem malo normalniji život. Dođe mi da ga ubijem." Povikala sam ljutito. Ne želim se skrivati dodatno od svih. Upoznala sam prijatelje koji ni ne mogu slutiti što sam ja i tako je najbolje. Znam da nikada neću moći biti iskrena prema njima, no to nije samo za moje dobro, već i za njihovo. Nikada me neće moći razumjeti. Mislit će da sam čudovište.
"Znam...ne možemo ništa učiniti. Zato Jessicin otac, Bill, pokušava razviti sintetičku krv. Tako da se ne bismo morali hraniti ljudima." Sada mi se sve posložilo u glavi. Nikada mi nije bilo jasno zašto se Bill trudi oko proizvodnje umjetne, tj. sintetičke krvi. Odjednom mi sve ima smisla.
"Čula sam nešto o tome. Kako ćemo sada živjeti od te umjetne krvi? Kako ću ja, kako ćeš ti?" Upitala sam ga na što je pognuo glavu i nasmiješio se.
"Zato imam tebe.. Mislim, mogao bih isprintati etiketu s tvojom slikom, zalijepiti je na bocu ..ti mi posudiš svoju krv i imam svoj energetski napitak. Imaš li kakav prijedlog za ime?" Počeo se šaliti. Ne mogu vjerovati da ovaj tip ispred mene nešto vodi toliko toga važnog kao što je dvorac, ima vještice a i vampire pod nadzorom...zastupnik je nadnaravnih bića. On je nešto kao naš političar, predsjednik zajedno s ostalim dečkima.
"Da...što kažeš na: 'Harry je munjen'." Dala sam mu, po meni, izvrstan prijedlog.
"Pa..može i to." Iznenađen mojom idejom je kimnuo nevoljko. Sinula mi je još jedna ideja, zapravo više sam se sjetila nečega.
"Harry, pošto sam ja u tvojoj vojsci.." Započela sam rečenicu na što me on prekinuo: "..našoj..."
Uvijek to ističe da je 'naša'. Pa, dobro onda.
"Našoj...mislim da bi trebao nabaviti mi opremu. Neću valjda motikom mahati okolo." Ispravila sam se i dovršila rečenicu. Trebala bih svoje odijelo, nešto poput toga, pancirke, oružje...i takve slične stvari. Ne mogu doći odjevena u haljini i kao što sam već navela, mahati motikom.
"Ne, dobit ćeš lopatu." Odvratio mi je i smijao se na što sam ga ozbiljno pogledala pa se naglo smirio.
"Šalim se...." Progovorio je skrivajući osmijeh.
"Harry, kako je s Amber?" Pokušala sam ga dirnuti u bolno područje. Sigurno se jadnik muči samo slušajući je. Nekako mi je ljubomora popustila. Vjerojatno jer znam da je Harry moj, ja njegova i priča gotova.
"Ispije mi sve zdrave živce...ali sada si tu...i bolje mi je." Priznao je iskreno na što sam došla do njega i obgrlila ga rukama oko vrata, a on je stavio svoje snažne ruke oko mog struka.
"I bolje da ti je bolje, kovrčavi." Namignula sam mu još uvijek ga grleći i rekla šaljivo.
**
Dani su prolazili nevjerojatno brzo i na čudo, još ni traga ni glasa zloj kučki zvanoj 'Alexandra number 2'. Istovremeno sam sretna i zabrinuta jer nikada ne znam kad ću imati svoj show, no pretpostavljam da ću imati neki predosjećaj. Uvijek ga imam kad se radi o važnim stvarima.
Škola je u redu. Sve teče normalno, osim sata matematike, ali već sam je odavno prestala šljiviti pola posto jer kako kaže Jennifer: Ona je nebitna i fejk.Jenn tvrdi da ima lažne grudi, ne znam kako je to primijetila.
Upravo mi je Marie vadila krv u malenu epruvetu. Ne radi nikakav test na meni, nego sam ju zamolila da mi izvadi nekoliko epruveta krvi. Bila je malo zbunjena, no objasnila sam joj zašto ovo radim. Želim se iskupiti Jessici i Katherine i ako je moja krv zaista ta koja im može omogućiti stabilnost i normalno funkcioniranje na suncu, onda ću se potruditi da se ti njihovi snovi i ostvare.
Zahvalila sam se i onda popričala s njom. Dugo vremena nismo imale normalan razgovor.
"Alex, kako se osjećaš? Ne vrti ti se?" Upitala me dok sam pažljivo sjedala na stolac.
"Marie, to je samo nekoliko epruveta, u redu sam." Uvjeravala sam je i prekrižila noge sjedeći.
"Kako ide?" Upitala me i zalijepila mi selotejp preko vate koja se nalazila na mjestu 'uboda', tj. gdje mi je vadila krv.
"Općenito, dobro. Zasad." Odgovorila sam.
"Znam da te muče tvoji dvostruki identiteti pa sam odlučila malo pronjuškati...postoji žena po imenu Spencer Hastings koja ti može pomoći." Rekla je. Spencer Hastings. Zar se tako ne zove jedna cura iz moje škole?
"Spencer Hastings? Zvuči mi poznato."
"Da jer ide s tobom u školu." Marie je potvrdila da ona ide sa mnom u školu. Pitanje slijedi: Kako bi mi cura iz škole mogla pomoći?
"I kako bi mi ona trebala pomoći?" Morala sam pitati na glas.
"Ona je vampir, baš kao i Jennifer. Ima iskustva s Adrianom a i znanja. Možda bi trebala otići k njoj...Spriječi prije nego se uspije još jednom dogoditi" Objasnila mi je. U pravu je. Moram saznati kako uopće spriječiti pogreške, kako se riješiti svega toga...Želim živjeti u miru, donekle. Iako ne mislim da će biti ova godina tako super. Kad mi je Harry rekao za rat, potreslo me. Ne želim rat.
" Imaš pravo. Hvala.." Progovorila sam i nasmiješila se nervozno.
**
Večer se spustila. Jessica i Katherine nisu mogle vjerovati kad su vidjele epruvete koja je sadržavala moju krv.
"Što je to?" Jessica je upitala iako je znala što planiram.
"Poklon za tebe i Katherine." Nasmiješila sam se i pružila im staklene epruvete. Pažljivo su je primile u ruke.
"Zašto radiš ovo?" Jessica me suznim plavim očima pogledala i upitala. Bila je dirnuta.
"Jer zaslužujete." Odgovorila sam kratko.
"Hvala, Alexandra." Katherine se zahvalila. Nisu imale riječi. Bile su iznenađene.
"I drugi put, naravno. Znate da ovo traje kratkoročno." Rekla sam im.
"Koliko ćemo moći hodati po suncu s tom dozom?" Katherine je upitala. Bila sam spremna na to pitanje.
"Tjedan najviše. Ali..svakim vikendom ćete dobivati nove doze..tako da..bez brige" Ubrzo sam odvratila i nasmiješila im se. Osjećala sam se puno bolje znajući da sam barem nekome uljepšala dan. Znam da ovo neće izbrisati moje glupe nesvjesne postupke koje sam učinila nedavno, ali...vrijedi pokušati.
**
Za nekoliko dana je i Jessica postala naša školska kolegica. Još uvijek nisam otišla k Spencer, nisam imala vremena tako da se nadam da ću je barem danas sresti. Jennifer, Jessica i ja smo bile tako uzbuđene iako smo znale da ništa ne znamo s obzirom da nas očekuje test. Učila sam nešto...ali...nije mi se dalo. Znam, lijena sam, ali imam sada te neke lijene dane. Možda je PMS? Što se tiče toga, počinjem sumnjati da sam začela po Duhu Svetome jer nemam menstruaciju više od nekoliko mjeseci. Valjda će sve biti u redu. Katherine je krenula na fakultet, na 10. u njenom životu. Čovjek si mora pronaći neku zanimaciju.
Najbolje od svega ovoga je što Jennifer, Jess i ja možemo komunicirati putem misli. To je posljedica rituala koji su izvršili na meni prije nego me mama odvukla iz dvorca kad je još uvijek skrivala da je i ona vještica.
"Jessica Compton." Predstavila se moja crvenokosa. Naša pomalo starija učiteljica smeđe kose (ima i par sijedih) iz biologije je podesila svoje crne naočale na nosu.
"Ti i Alex ste u rodu?" Upitala ju je.
"Da..." Kratko je ubrzo odgovorila.
"Dobro, nadam se da si se pripremila za ovaj test kao i svi ostali. Ovo je inicijalni test koji će pokazati koliko ste znanja ponijeli sa sobom u drugi razred srednje." Govorila nam je dok smo nestrpljivo sjedili u svojim klupama. O, Bože! Valjda ću dobiti pozitivnu. Ne mogu vjerovati da ovo govorim. Pa, čovječe, prošle godine sam se natjecala iz biologije.
"Ili neznanja." Profesorica iz biologije je nastavila. Hodala je od klupe do klupe i dijelila nam bijele papire.
"Dobro, možete krenuti." Poručila nam je. Bacim prvi pogled na test. Jedino što znam zasad napisati je ime i prezime.
Kad već imamo sve te moći..zašto ih ne iskoristiti? Pošto Jess i Jennifer mogu komunicirati sa mnom putem misli, učinit ćemo tu sposobnost korisnom.
"Jennifer?" Dozivala sam Jennifer putem telepatije.
"Alex, pomagaj, sestro!" Ubrzo sam mogla čuti njene misli.
"Što si riješila?" Upitala sam je.
"Ma ništa." Očajno je zvučala.
"Sredit ćemo to." Pokušala sam je utješiti. Nešto se uvijek da 'zmuljati' na testu, nešto prepisati, nešto pogoditi. Ne smijemo odustati.
"Ma vraga ćemo srediti. Nisi mi ni rekla da pišemo." Jessica nam se priključila u našem razgovoru u mislima. Ovo je stvarno fora.
"OK. Rješenje na prvo pitanje je ribonukleinska kiselina." Dala sam im odgovor na prvo pitanje.
"Kakva riba?" Jessica je upitala zbunjenim tonom.
"Jess, ribonukleinska kiselina." Ponovila sam joj.
"Ahaaa....ribo...nuklein..ska..kiselina. Valjda sam dobro napisala." Čula sam njen glas. Pisanje testa s Jennifer i Jessicom je urnebesno!
"Sljedeće, Alex." Jennfier mi je poručila.
"Pa, dobro, jeste vi ćorave pa imate plakat iza." Rekla sam im.
"Dobro zapažanje, Alex." Pohvalila me Jessica.
**
"Na deseto zaokruži c.." Pomagala mi je Jennifer jer se uvijek nađu pitanja koja znam i ne znam.
"Samo malo..Jennifer!" Ovaj puta sam slučajno na glas uskliknula i sve glave u razredu su se u tom trenutku okrenule prema meni.
"Gospođice Compton, ima li kakvih problema?" Prišla mi je profesorica ozbiljnog izraza lica i sklopljenih ruku. O, majke ti! Kako sam samo uspjela vikati na glas? Zanijela sam se, eto objašnjenja.
"Ma ne..." Nervozno sam se nasmiješila pretvarajući se kao da se upravo ništa nije dogodilo i nastavila s pisanjem.
"Ti si ozbiljno munjena u glavu." Čula sam Jessicin glas u glavi.
Duboko sam uzdahnula.
**
Nakon mog blama na satu biologije, cure i ja smo se smijuljile znajući da smo varale. Znam, ne smije se..ali...morale smo. U gomili ljudi ugledala sam osobu koju sam tražila. Spencer Hastings. Potrčala sam do nje i uhvatila je za rame dok mi je bila okrenuta leđima.
"Spencer?" Nazvala sam je imenom. Na to se okrenula.
"Alexandra? Drago mi je što te napokon upoznajem." Nasmiješila se zadovoljno i rekla. Kako zna da sam ja Alex ako me nikada nije vidjela u životu. Ne konkretno.
"Kako si znala da sam to ja?" Začuđeno sam je upitala.
"Došla si u pratnji svojih prijateljica. Jessica..i Jennifer, je li tako?" Dala je još zbunjujući odgovor. Znam da zna Jennifer, ali kako zna da je Jessica ovdje također?
"Kako znaš za njih?" Opet sam je upitala.
"Valjda ti nije nitko rekao, ali ja sam bila tvoja dvojnica u Azkabanu. Dok si ti pobjegla, mene su unajmili da te glumim nekoliko dana." Govorila mi je dok smo Jennifer, Jessica i ja stajale iznenađeno. Nismo to znale. Uopće.
"Stvarno? Pa..hvala ti onda. Ustvari, puno ti hvala." Nisam znala što reći.
"Ne moraš se zahvaljivati, platili su mi." Ponovno se osmjehnula i pokazala svoje pravilne bijele zube.
"Kažu mi da si ti ta koja mi može pomoći." Rekla sam joj na što je kimnula.
"Da..mogu probati pomoći..ali ne ovdje, Alex. Dođi na ovu adresu danas popodne.." Dala mi je bijeli papirić s ispisanom njenom adresom. Moram li doći sama? Malo mi izgleda sumnjivo.
"Bez brige i one mogu doći. Ne želim ti zlo. Tamo ćemo sve vidjeti na čemu smo." Nastavila je.
**