Koji vrag sam napravila I kako ću se izvući iz ovoga, no čini mi se da je bilo jako kasno da nešto izmislim , jer je Liam stajao iza vrata I očekivao moj odgovor.
“Elena, jesi unutra?” - upitao me Liam, lupajući na vrata
No, nisam mogla ništa reći I da sam željela, Harry me snažno držao na njegovim prstima ne puštajući me. I dalje mi je držao ruku na ustima, promatrajući me sa ogromnom količinom ljutnje
“Zašto želiš bježati Elena?” - šapnuo mi je na uho, ispuštajući njegov vreo dah.
Kako je on uopće mislio da ću mu ja odgovoriti, držao je ruku na mojim ustima I nisam mogla ništa reći osim mrmljanja koje je bilo neshvatljivo. I usput je bio gol, jeli on zaboravio možda da je bio kao od majke rođen I da me grabio svakom sekundom sve više I više prema sebi, a neke stvari nisam željela slučajno dotaknuti ili osjetiti na mojim nogama.
Liam je opet snažno zalupao na vrata, čovjek je sigurno bio zabrinut a ja mu nisam odgovarala “Harry može doći svaki čas, bolje da što prije odeš” - obratio mi se I još jednom pokucao. Ovo definitivno nije trebao reći, Harry je u času stisnuo moju ruku I imala sam osjećaj kao da će mi ruka eksplodirati od pritiska.
“Iznenađenje, Harry je ovdje” - glasno se zaderao , obraćajući se Liamu koji je zašutao I jedino što je izgovorio bilo je tiho “Sranje” I začuli smo oboje kako lupa vratima I izlazi iz sobe. I jedno I drugo smo znali da je bio u problemima, baš kao I ja.
U trenutku kada je Liam izašao Harry me snažno gurnuo prema vratima, udarila sam rukama na vrata, sprječavajući udarac u glavu. On nije mario, hoće li me možda povrijediti ovim guranjem. Njegov izraz lica bio je užasavajuć, a meni je trebalo dobrih par minuta dok sam pokušavala nešto izgovoriti.
Uzeo je odjeću sa poda, te ju oblačio što je brže mogao. “Ne želim da učiniš nešto Liamu, jer je to bila moja ideja” - tiho sam mu rekla, gledajući u plafon jer je Harry još I dalje bio gol, no kada je navukao svoje bokserice pogledala sam ga opet.
“Zašto pobogu želiš otići odavde” - stavio je ruke na vrata, tako da sam se našla između njegovih ruku.
“Jer želim ići kući, imam svoj život, roditelje, prijatelje, fakultet” - nabrajala sam mu stvari zbog kojih sam željela otići odavde, no odlučla sam da jednostavno ne kažem dio u kojem sam lagala Liamu da me on vrijeđao I svašta mi činio. Možda je čak I bila istina, ali meni to nije smetalo I užasno mi je odgovarala ova blizina I snažne emocije kada bi se našla pored njega.
“Ne želim da odeš od mene Elena” - snažno je disao , kraj mojih usana I svakih par sekundi bi se sve više I više približavao. Zašto jednostavno nije učinio nešto? Zašto mi nije opalio šamar ili izašao potražiti Liama I potući se s njim. On je I dalje stajao kraj mene, promatrajući me, a njegov bijes iz sekunde u sekundu se smirivao. Kao da ga je nešto umirivalo, ali nisam mogla shvatiti što točno...
“Ja imam svoj život Harry, ne mogu ovdje provesti svoj cijeli život, ne volim kad sam zatvorena..ne...” - no prekinuo me stavljajući njegov prst na moju usnu I njegovim usnama mi je oblikovao riječ “shhhh” koja je jako dobro značila da moram ušutati.
Odmjerio je moje lice , na čas pogledao na usne I vratio pogled na moje oči, onako ležerno kako je najbolje znao.
“Želim da I ja budem u tvojem ž.......” - no zastao je, ne dovršivši svoju rečenicu. Osjetila sam kako me nešto steže u grlu, jer sam ustvari jako dobro znala nastavak njegove rečenice,no zašto mi je to govorio, ono što smo ja I on imali...ustvari? Ja I on ništa nismo imali, osim ove jebene privlačnosti koju sam osjećala prema njemu I borila sam se protiv osjećaja koji su iz sekunde u sekundu rasli. Imala sam osjećaj kao da ću eksplodirati od navale osjećaja, svaki put kada bi mi on bio blizu.
“Zašto jednostavno ne dovršiš rečenicu” - zamuckala sam, promatrajući njegovo mirno lice. Iako je znao da sam željela pobjeći, njegovo lice I dalje je bilo nekako spokojno I mirno I na sekunde bi osjetila tu mirnoću koja je izlazila Iz njega. Zašto jednostavno nije poludio na mene, svašta mi izgovorio I zaključao me negdje u sobu.
“Moram pronaći Liama, ti ne ideš odavde nigdje...” - odmaknuo se od vrata I udaljio se od mene, tražeći onaj ključ da može otključati vrata. Njegova rečenica nije dovršena, on je želio razgovarati sa Liamom, okrivit će tog dečka a uopće nije bio kriv, nego sam ja.
“Molim te, učinit ću sve što želiš, ostat ću ovdje samo mu nemoj nešto učiniti” - osjetila sam suze u očima. Možda sam bila tip djevojke koji je volio tuče, ali kad si znao da je to zbog tebe, to jednostavno sam mrzila. Moram nešto učiniti da zaustavim ovo. Ali ne znam što...
“Odmakni se od vrata” - naredio mi je, ignorirajući moje prethodne riječi. No nisam željela, čvrsto sam stajala kraj vrata ne dopuštajući da ih otvori. Koliko god sam maloprije željela izaći odavde, sada nisam željela. “Nema šanse, ostajem ovdje..” - rekla sam mu, gledajući ga.
“Odmakni se od vrata , jer ću učiniti nešto I to neće biti niti malo lijepo” - gledao je u vrata, ignorirajući moj pogled.
“Harry, molim te nemoj..ja sam kriva.On je samo.....” - no prekinuo me, opet “Odmakni se od vrata Elena, naređujem ti” - uhvatio me za ruku, I ovaj me put pogledao.
“Trenutno sam bijesan I ne želim da osjetim grižnju savjesti kasnije kada to uč.....” - no opet je prekinuo rečenicu
“Što bi mi mogao učiniti?” - upitala sam ga, čvrsto I dalje se nisam micala sa istog mjesta
“Mnogo loših stvari, samo se odmakni od vrata” - opet mi je ponovio te riječi. Snažno sam uzdahnula, shvaćajući da se predajem, on je pobijedio, ja sam izgubila. Odmakla sam se od vrata, gledajući kako otključava I otvara ih. Izašao je iz kupaonice bez iti jedne riječi I snažno zalupio vratima od sobe.
Jako sam dobro znala da sam ja kriva.
Harry P.O.V
Još sam osjećao Elenin dah na mojim usnama kada sam izlazio iz njene sobe, tražeći Liama. Totalno mi ništa nije bilo jasno, zašto joj je Liam pomagao. On je bio moj prijatelj, koji mi je obećao da će Elena još ostati tjedan dana ovdje, što se to promjenilo od tad.
Snažno sam otvorio vrata od kuhinje I pronašao ga “Zašto Liam”? - upitao sam ga, šireći ruke prema njemu.
“Zašto joj pomažeš?” - snažno sam ga upitao.
Liam je napravio neku pomalo prestrašenu facu kada me pogledao.
“Zamolila me je Harry, rekla je da želi ići odavde” - odlučno mi je rekao. U času njegovo prestrašeno lice je nestalo, odlučno me pogledao.
“Ali ja ne želim da ode odavde, zašto si ju uopće slušao Liam, razočaran sam u tebe” - pogledao sam ga.
“Žao mi je Harry, ali što uopće želiš od nje, ovdje si je zarobio totalno bezveze, ta cura ima život” - naglasio mi je ovo zadnje, nakon čega sam osjetio neku navalu nervoze u trbuhu. Zašto sam svaki put kad bi netko spomenuo da Elena ima život, ja ustvari želio biti dio njenog života. Ovo je više postalo neshvatljivo, svoje emocije prema toj djevojci nisam shvaćao.
“Želio sam samo tjedan dana , zar sam tako puno tražio?” - upitao sam ga, pokušavajući staviti sa strane svoje misli o osjećajima prema toj djevojci. Ali bilo je jako teško, jer je bila u mojoj glavi 24 sata.
“Ti osjećaš nešto prema njoj, zar ne?” - Liam me upitao, ne skidajući pogled sa mojih očiju. Na čas sam se zaledio, njegove riječi zvučale su čudno, što sam mu uopće trebao reći na ovo. Mjenjaj temu Harry dok nije kasno....rekao sam par puta samom sebi, no znao sam da je nemoguće. On je I dalje očekivao moj odgovor.
“Ona me smiruje Liam” - snažno sam progutao, kada sam shvatio da sam rekao nešto što nikada nebi mogao reći nikome. Ta djevojka me smirivala svojom pojavom, kada je bila u blizini mene nisam mislio o svojoj prošlosti koja me sve ove godine ubijala iznutra. Ona je donosila neki mir u mene, iako je bila divljakuša, sviđala mi se I više nego bi ikad mislio da mi se netko može sviđati.
Liam me pomalo zbunjeno pogledao, sjeo na stolicu I naslonio se. Nije ništa odgovarao, možda je tražio prave riječi ili je pokušavao shvatiti što sam uopće sada rekao. On je bio prepametan da shvati što sam s ovim rekao.
“To je valjda dobro, zar ne?” - upitao me. I dalje je imao zbunjen izraz lica dok me promatrao.
Sjeo sam kraj njega, shvaćajući da ju trebam više nego što sam zamišljao, što je bilo u njoj da sam ludio ovako I želio ju tako snažno svakom sekundom.
Mahnuo sam ramenima, lagano lupajući očevim prstenom kojeg sam nosio po stolu. “Ne razmišljam o nekim stvarima, dok sam s njom” - samo sam to rekao, nadam se da je bilo dovoljno da smirim Liama I da joj više ne pomaže u bijegu. Siguran sam da mu je prijatelj bio važniji od nje.
“Okej...shvaćam...ali njen otac..” - zastao je.
Zašto mi je ova rečenica bila tako jasna, a nije je do kraja izgovorio. “Platio je?” - upitao sam ga, bojeći se njegovog odgovora.
“Jest, očekuje svoju kćer sutra” - pomalo tiho I zamišljeno je izgovorio ove riječi koje su me ubijale.
Uzdahnuo sam , zamišljeno gledajući u zid I jako dobro shvaćajući da Elena mora otići odavde I da više ne mogu ništa učiniti.
Netko je otvorio vrata od kuhinje, svoj zamišljeni pogled vratio sam na vrata I ugledao Zayna kako sa cigaretom u ustima ulazi
“Izgledate kao da je netko umro” - ležerno je izgovorio, vadeći cigaretu iz usta
Vjerojatno sam se I tako osjećao, ta djevojka je morala otići odavde I to me najviše ubijalo. “Elena bi trebala otići odavde, sutra” - rekao mu je Liam
“I bolje, ona je davež” - rekao je, sjedajući na mjesto do mene . Puhnuo je dim iz cigarete I nagnuo svoju glavu prema meni.
“Ti ne želiš da ode?” - upitao me.
Maknuo sam svoju glavu sa zida I okrenuo se prema njemu da ga pogledam. “Nije važno što da ja želim” - rekao sam mu. Nisam želio više pričati o tome, jer što god da kažem ništa je neće zadržati ovdje.
Elena P.O.V
Pokušavala sam prisluškivati razgovor iz sobe, ali nažalost ništa nisam čula. Užasna nervoza u trbuhu nije mi dala razmišljati, užasno sam se bojala da nešto ne učini Liamu, ali nisam čula ništa tj niti kakvu viku iz kuhinje, pa je to valjda bio dobar znak.
Taman kad sam namjeravala izaći iz sobe, kraj mene se pojavio Zayn, držeći MOJ mobitel u rukama.
“Tražio sam broj od tvoje prijateljice” - totalno mi je ležerno rekao, gurajući se kraj mene da može ući u moju sobu.
“Što radiš sa mojim mobitelom?” - upitala sam ga. Gledala sam svoj crni iphone, kojeg sam izgubila onaj dan kada sam prvi put ušla ovdje. Ta pogreška mi je promjenila život , zauvijek.
Zakolutao je očima, vrteći moj mobitel u ruci.
“Samo želim broj od Grace, tako se zove zar ne?” - upitao me.
“Da, što će ti njen broj?” - upitala sam ga.
Ležerno se nasmijao, lupajući po ekranu sa prstima “Budi dobra curica I daj mi njen broj, tražio sam pod njeno ime ali nisam našao ništa” - mahnuo je ramenima.
“Ona je zauzeta ne smijem davati njen broj” - rekla sam mu, totalno ga lagajući. Uopće mi se nije dalo ni razgovarati ,a on mi je smetao sa brojem.
“Što ima dečka?” - upitao me.
“Hmm, ona voli ženske” - odjednom sam rekla, shvaćajući da sam rekla najgluplju laž na svijetu. Upravo sam obrukala svoju prijateljicu, ali ako kažem da ima dečka neće zvučati uvjerljivo, ovo je možda bilo uvjerljivije.
“Zar nije imala dečka neki dan” - prasnuo je od smijeha , kada sam spomenula da ona voli ženske.
“Bolje da mi daš taj mobitel” - rekla sam mu, grabeći svoj mobitel iz njegovih ruku, no on je bio brži I odmaknuo se od mene.
“Dat ćeš mi njen b..........” - no nije do kraja izgovorio kada je pogledao prema vratima, smiješući se. Okrenula sam se da vidim u što gleda I da Harry je pomalo zamišljeno stajao naslonjen na vrata I pratio naš razgovor. Nije djelovao ljuto, , a imao je razloga. Jednostavno ogromna zamišljenost na njegovom licu, prelazio je pogledom od Zayna prema meni. Gledajući me sa nekom sjetom na licu.
“Kvragu, svaki put kad ste vi dvoje u blizini, ja se poželim poševiti. Vi dvoje....” - zastao je, pogledavši mene pa onda njega.
“Znate sve...ovaj krevet podhitno” - opet je prasnuo od smijeha, gurajući se opet kraj mene I prolazeći kraj Harrya, te je zastao.
“Rješite se više” - rekao mu je I otišao od nas.
Okrenula sam leđa Harryu u trenutku kad je Zayn otišao I prekrižila svoje ruke. “Nadam se da mu nisi ništa učinio” - rekla sam mu, tiho.
On je šutao, začula sam samo njegove korake iza mene I u času njegov dah iza mojih leđa, kako lagano puše na moj vrat, njegovo disanje I njegova blizina u čas su mi prevrnuli trbuh.
“Ubrzo ćeš otići odavde” - tiho mi je rekao, stavljajući svoj prst na moja leđa I prelazeći njim gore-dolje po mojem dijelu leđa.
“Kada je to ubrzo?” -upitala sam ga, I dalje sam stajala okrenuta leđima, a njegov prst me nježno dodirivao po mojim leđima.
“Jako brzo” - sasvim tiho mi je rekao. Osjetila sam još jaču blizinu na svojem vratu I njegov još veći dah na vratu. Stavio mi je ruke oko struka I s leđa me približio sebi. Osjećala sam se nekako mirno I udobno na naslonjena na njegova prsta, nisam se odmicala I uživala sam u njegovoj blizini I mirisu.
“Što osjećaš sad trenutno Elena?” - približio je svoje usne na moje uho I šapnuo mi, ispuštajući svoj vreo dah . Ono što sam osjećala nisam ni sama shvaćala, a ako kažem nešto, zvučat će kao da sam ustvari osjećala nešto prema njemu,a nikada svoje osjećaje nisam govorila drugima. Pa neću ni njemu.
“Ubrzano kucanje srca, drhtanje, privlačnost” - zatvorila sam oči, kada mi je Harry šaptao na uho, nabrajući sve te stvari.....Zar je moguće da je to on osjećao?
“Možda, ali to ne neće promjeniti ništa” - mahnula sam ramenima. Umjesto da se odmaknem od njega I da sam mu odmakla ovu ruku na mojem struku, ja se nisam pomakla od njega.
“Što tvoje srce želi?” - pomalo je zamuckao, kada me upitao. Zašto je razgovarao o srcu, kakve je ono veze imao sa nama dvoje.
“Ne slušam nikad svoje srce” - zatreptala sam par puta, kada sam izgovorila te riječi. “Što onda slušaš?” - upitao me.
U trenutku sam makla njegove ruke sa mojeg struka I okrenula se prema tom zamišljenom dečku iza sebe, koji me doslovno “žderao” pogledima.
“Što ti slušaš?” - upitala sam ga, gledao me ravno u oči ne puštajući svoj pogled s mene.
“Ovo” - tiho je rekao, uhvatio me lice I privukao me k sebi, I sasvim nježno dodirnuo je moje usne. Zatvorila sam oči u sekundi shvaćajući da mi se ovo sviđa I da ih želim na svojim usnama još više. “Tvoje usne odgovaraju mojima” - prošaptao je, kad me povukao prema sebi, ljubeći me još snažnije. Usne su mu padale po mojim obrazima, spuštajući se do mojeg vrata.Lagano sam prostenjala,osjećajući ugodu kroz sve dijelove tijela koje je Harry poljubio svojim usnama. Rukom je zatvorio vrata od sobe, sasvim nježno vodeći me unatrag do kreveta na kojem sam spavala. Nisam se odmicala jednostavno sam željela ovo, I nisam znala zašto. Zar je moguće da ću sada imati svoj prvi put s njim?
Osjetila sam mekoću na glavi, kada sam shvatila da sam na krevetu I da Harry stoji poviše mene I promatra me, snažno disajući. Uhvatio je rub mojih hlača, otkopčavajući ih I spuštajući ih niz moja koljena do poda.
Još više je legao na mene I osjetila sam svu njegovu snagu na meni. Rukom je šetao niz moja gola koljena, promatrajući me.
“Želiš li ovo?” - upitao me. On nije bio siguran da li sam ovo uopće željela, kao ni ja. Dopuštala sam osjećajima da me vode I moji osjećaji su me doveli do ovog kreveta I do Harrya koji se nalazio na meni I promatrao me. Njegova ruka prolazila je mojom nogom I svaki put se zaustavljala na mojim gaćicama I vraćala se natrag. Čekao je moj odgovor, da može dodirnuti te gaćice, koje je želio dodirnuti.
“Samo ne želim da me povrijediš” - šapnula sam mu.
Tiho se nasmješio prema meni “Tebe ne mogu povrijediti I da želim , djevojčice” - približio je svoje usne na moje I ostavio mi poljubac.
“Samo želim ti nešto reći , prije svega ovog” - šapnuo mi je.
Pogledala sam ga “Što?” - upitala sam ga.
“Ako ovo bude više od sexa, ostani kraj mene” - rekao je I pogledao me. “Ako ne osjetiš ništa, otiđi odavde ujutro” - tiho je uzdahnuo.