Is it too late?

By Andjeo_Na_Metli08

33.7K 3.3K 1.2K

Ashley Bennett, dvadesetpetogodišnja devojka živi savršenim životom. Ima posao, stan i najvažnije od svega... More

Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Nije nastavak
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Nova priča
Author's note+zahvalnice

Chapter 22

757 76 24
By Andjeo_Na_Metli08

"Ovamo!" Mahale si i vikale iz sveg glasa Margo i Chloe jer ih ja nisam primećivala.

Sedele su na svojim peškirima i sunčale se.

"Nisi se puno zadržala." Chloe je skinula naočare za sunce i malo se ispravila.

"Nisam. Bilo je mnogo kraće nego što sam očekivala." Postavila sam svoj peškir odmah do njih i skinula haljinicu, te ostala samo u kupaćem.

"I šta kaže 'zgodni'?" Chloe su se usne izvile u mali osmeh.

"Ko je 'zgodni'?" Izmitirala je Chloe i izgovorila tu reč baš kao ona na šta nismo mogle, a da se ne nasmejemo.

"Moris." Uzvratila sam i sela na svoj peškir.

"Bacila si oko na njenog šefa? Nije loš." Margo se obratila Chloe.

"Samo sam rekla da je zgodan." Odmahnula se rukama. "I Robert je zgodan isto." Dodala je.

Margo i ja smo imale zgađenu facu.

"Može on biti zgodan koliko hoće, muti nešto i ne sviđa mi se." Namrštila sam se,a Margo je klimnula glavom. "A i Moris ima devojku..."

"To nije bitno. Nisam ništa ni želela od njega." Staloženo je govorila. "Idemo li u vodu? Ash se nije ni pokvasila, a želi da pocrni sunčajući se ovde."

"Idemo!" Skočila sam sa peškira i krenula da trčim ka vodi kao da nikada more nisam videla.

Kada smo se kasnije vratile na peškir prepričala sam Morisev i moj razgovor, a one su ubeđene da mi je Robert sredio povratak na posao.

"I ja to mislim." Rekla sam. "Pitanje je vremena kada ćemo saznati razlog tome. Iskreno, plaši me." Uzdahnula sam.

"Nema potrebe da se plašiš." Tešle su me. "Neće ti ništa uraditi, samo nemoj da ostaješ sama sa njim, a mi ćemo se potruditi da saznamo šta planira."

"Nećemo o tome da pričamo sada." Prekinula sam ih. Došla sam ovde da bih provela lepo popodne sa njima, a ne da ih davim mojim problemima.

"Izgleda da mi nećemo ni o čemu pričati danas." Pogledala me sa smeškom, povukla Margo i za par sekundi pokupile su svoje stvari i nestale.

"Niste fer!" Krenula sam da ustajem, ali me nečija ruka vratila dole.

"Bu." Iza mog vrata čuo se tihi glas, a ja sam se štrecnula.

"Uplašio si me Chris!" Progunđala sam i prekrstila ruke.

"I meni je drago što te vidim." Sa osmehom na licu mi je rekao, pa sam se i ja osmehnula. "Mogu li da sednem?" Upitao je ne skidajući osmeh sa lica.

"Naravno. Jako si raspoložen, može se primetiti." Skinuo je svoju majicu, a ja sam verovatno izgledala kao idiot jer sam blenula, a vilica mi je mogla dohvatiti pod. Kada je to primetio, nasmejao se, a ja sam skrenula pogled.

"Da,danas mi je jako lep dan." Ležerno je rekao i seo pored mene.

"Slažem se. Ima li nešto posebno što te čini srećnim?"

"Ti, ti si ono što mi ulepša svaki dan Ash, volim te."  To je ono što bih volela da kaže, ali bolje da ne kaže nešto tako jer bih tek onda bila u ogromnom iskušenju. Ne bi izdržala da mu se ne bacim u zagrljaj i ne poljubim ga.

"Zapravo ima! Moj tim je pobedio sinoć, osvijili smo drugo mesto!" Uskliknuo je.

"Mogla sam da pretpostavim." Bacila sam se na peškir, a on mi je prišao i legao pored mene. Moje srce je počelo ubrzano da kuca.

"Javlja li se Eric?" Sumnjičavo je upitao i stavio ruku ispod mog ramena, a ja sam mu se malo približila.

"Ne. Uopšte." Odmahivala sam glavom.

"On je budala." Namrštio se. "Izvini, ali jeste."

"Nema potrebe da se izvinjavaš. Mnogo sam ljuta na njega."

"Biće sve okej." Stegao me malo jače kako bi me zagrlio, a ja sam uzvratila zagrljaj. Jesam li napomenula da se nalazimo na plaži i da na sebi imamo jedino kupaće kostime?

"Ako nastavim ovako da se sunčam nikada neću pocrneti." Odmakla sam se malo.

"Ako ti je draže sunčati se nego grliti najboljeg druga, onda dobro." Zajadljivo je rekao i okrenuo glavu na drugu stranu.

"Nisam to rekla!" Pobunila sam se i zagrlila ga najjače što mogu.

***

"Gde me vodiš?" Upitala sam Chrisa. Mnogo smo se udaljili od hotela i ovde nema nikoga. Ne vidim čak ni more što znači da je i plaža daleko, na ovom delu ostrva nikada nisam bila.

"Znaš da ti neću reći." Rekao je baš ono što sam očekivala.

"Znam." Progunđala sam.

"Strpi se malo skoro sko stigli." Pogledao mi, a ja sam se izgubila u njegovim očima.

Sve vreme pričam samo o njegovom izgledu, a to uopšte nije ono zbog čega ga volim. Volim da zbog njega samog, zbog njegove ličnosti, zbog načina na koji govori, načina na koji prolazi rukom kroz kosu kada je nervozan, zbog svake sitnice koju niko drugi ni ne bi primetio. A izgled? Izgled je samo bonus.

"Ta daam!" Uzviknuo je i pokazivao rukama na ogromnu staklenu zgradu ispred koje smo se nalazili. Unutrašnjost se nije mogla videti.  Ne znam da li zbog toga što već uveliko pada mrak ili je takvo staklo. Stvarno razmišljam o glupostima.

"A šta je to?" Zainteresovano sam pitala iako znam da odgovor neću dobiti.

"Saznaćeš." Nasmešio mi se.

Kada smo bili na ulazu neka žena nam je prišla. Imala je kovrdžavu kosu do ramena, tamne braon boje, i svetle oči. Nosila je neku vrstu radnog odela i rukavice kakve ima moja baka kada radi u bašti.

"Zdravo Chris, dušo!" Bila je prijateljski nastrojena, a Chrisa je poznavala od ranije.  Odmerila me, a zatim mi se predstavila.

"Ja sam Riley! Chris mi je brat, drago mi je da sam te upoznala." Nisam znala da Chris ima sestru koja radi i verovatno živi na Havajima.

"Je li sve sređeno?" Upitao ju je, a ona je klimnula glavom i počela da mu objašnjava kuda da ide.

"Šta treba biti sređeno?"

"Postavljaš previše pitanja Ash." Nasmejao mi se i povukao me unutra.

Vrata su se teatralno otvorila, a ja sam se našla u prostoru prepunom razlicitog cveća. Ovo je bila jedna od onih bašti koje su retke. Sve je bilo šareno i tako prelepo. Orhideje, ruže i još mnogo različitih vrsta cveća nalazilo se svuda oko nas. Postojao je put koji je bio popločan  sitnim kamenčićima različitih boja. U uglu se nalazio voćnjak, a na samom centru bašte jos jedna mala, staklena sobica.

"Ovde je prelepo." Razgledala sam okolo. "Kako da znaš ovoliko dobrih mesta na koja se može otići na Havajima?"

"Riley mi je sve pokazala. Ako hoćeš da razgledamo, možemo. Ipak ja bih radije tamo." Prstom mi je pokazao onu prostoriju koju vidim na sredini.

"Umorila sam se, možemo i kasnije razgledati, ako tamo mogu da sednem idemo tamo."

Polako smo pošli ka toj prostoriji, a ja sam koristila vreme da pronađem moj omiljeni cvet. Crvenu ružu. Mozda je malo kliše, ali crvena ruža me očarava, izdvaja se zbog jarke crvene boje i predivno miriše. Ugledala sam na stotine različitih vrsti cveća, razne boje ruža, ali nigde crvene.

"Uđi." Sve vreme se smeškao.

Poslušala sam ga, ušla, a zatim je on ušao za mnom. Nisam mogla sakriti osmeh kada sam ugledaka prizor oko sebe. Svuda oko mene nalazile su se crvene ruže.

"Ovo je prelepo!" Uzviknula sam razdragano i zagrlila Chrisa.

"Drago mi je da ti se sviđa. Sada da sednemo." Pritisao je dugmence pored vrata i jedno od ogledala, kojih je takođe bilo puno, se pomerilo i sto sa svećama i vinom našao se tik ispred nas.

"Malo je reći da sam oduševljenja." Chris se zadovoljno smeškao.

Sedeli smo i pričali o životu, o tome kako je prelepo što smo se ponovo našli i kako ne želimo da idemo kući.

"Hvala ti puno, ovo je divno." Sa sjajem u očima sam izgovorila.

"To je hiljaditi put da mi se zahvaljuješ, stvarno nema potrebe." Stavio je svoju ruku preko moje, a ja se nikada nisam osećala ovako srećnom.

"Ash, ti si tako predivna devojka i znam da si još sa Ericom, i znam da te on ne zaslužuje, a ne zaslužujem te ni ja. Možda sam došao prekasno, možda nema nade, ali se nadam da ću dobiti šansu da se dokažem." Želeo je još da priča ali sam ga prekinula.

"Nemaš ti sta da dokazuješ." Ustala sam sa stola, a zatim je to učinio i on. Stavila sam svoje ruke oko njegovog vrata te ga poljubila. Izgleda da sam ga iznenadila.

"Sada sam ja tebe iznenadila." Ne želim da se ovo pretvori u neugodnu situaciju pa sam pokušala da se našalim. Nasmejao se, to je dobar znak.

Nakratko me zagrlio zatim se okrenuo na drugu stranu i tako stajao par sekundi. Odjednom se našao na kolenima tik ispred mene i opet je on bio taj koji iznenađuje. Šta on to radi? Nije valjda da...da me prosi. To je nemoguće, nisam spremna. Molim te da nije to.Stajala sam ukipljena i čekala njegov sledeći potez.

A/N: Do sada ste naučili da mi je mučenje čitatelja zanimacija, ali volim vas ja...♡
Šalim se naravno. Imam toliko inspiracije da bi samo pisala i pisala, a primetićete da je ovaj nastavak nešto duži od ostalih.
Izvinjavam se ako ima greški, nadam se da sam ispunila vaša očekivanja i da ste uživali u ovom delu.

Još jednom da kažem, volim vas sve puno, pa se 'vidimo' sledećeg puta...♥






Continue Reading

You'll Also Like

9.5K 551 21
Šta uraditi kad osećanja postanu čvršća nego što je normalno? Prepustiti se ili odustati? •Priča je samo moje vlasništvo, plod moje mašte i svaka sli...
359K 17.2K 23
Njegovo ime označava dugoočekivanu sreću, osmeh i oličenje dobrote ali on nije taj Isak. On je sve suprotno od očekivanog - beskrupulozan čovek, nika...
11.7K 574 1
Ona je skeptična, nepoverljiva i opasna. On je pouzdan, strpljiv i proračunat. Braća Kostić III deo Cover by Nevena
56.5K 1.3K 34
Nije ga poznavala. Njenoj porodici, on je bio blizak. Ali opet, ona ga nikada u svom zivotu nije videla. Neki bi rekli da je to sudbina, a neki i ne...