Chapter 9

1K 109 36
                                    

Ashley Bennett's P.O.V.

Jučerašnji dan će mi sigurno ostati u lepom sećanju. Odavno nisam bila tako srećna, tako bezbrižna, a jedino što mi je za to bilo potrebno jeste Chris. Izgleda da nikada neću moći da zaboravim tog momka. On je sve što sam oduvek želela.

Eric mi je sinoć poslao mail u kome je napisao jedva dve rečenice. Kaže da ne može da zove i da ima previše posla. Još uvek me brine to što se čuje sa Robertom, a sa mnom ne. Zašto bi on uopšte razgovarao sa njim, nisam znala čak ni da se poznaju. Imam previše pitanja, a nigde odgovora. Osećam se zbunjeno. Jedina osoba sa kojom nema dileme jeste Margo. Postala mi je odlična prijateljica, ako joj ispričam sve o meni možda mi pomogne. Ipak iako ne pomogne bar će bi biti lakše. Danas nemam mnogo posla i moći cu da izdvojim malo vremena i ispričam joj sve. Pre toga moram srediti ove papire koje mi je direktor jutros poslao. Što pre počnem pre cu biti gotova.

***

Dugih sat vremena trajalo je raspakivanje i sređivanje tih papirologija. Ipak ostaje mi dosta slobodnog vremena koje mogu da iskoristim. Uzela sam telefon i okrenula Margo.

"Ash,ti si?" Odmah se javila i veselim glasom upitala.

"Da, da. Hoćeš li doći kod mene u sobi. Prijao bi mi razgovor sa tobom." Rasejano sam rekla. Opet sam bila puna briga, puna problema koje ne znam rešiti, bar ne sama.

"Naravno, i meni bi prijao razgovor." Rekla je sada nešto ozbiljnije primetivši boju mog glasa." Nešto nije u redu?" Upitala je.

"Zapravo nije. Ispričaću ti sve. "Rekla sam zatim prekinula.

Glava me bolela isto kao onog dana kada sam saznala da se Eric čuje sa Robertom. Uzela sam jedan aspirin iz torbe zatim i času vode pa to popila.

Nekoliko sekundi kasnije začula sam kucanje i zatim i otvaranje vrata.

"Hej draga. Zaboravila si da zaključaš." To je bila Margo. Bila je raspoložena i vedra, a ja ću joj upropastiti dan daveći je svojim problemima.

"Da, to mi se često dešava. " Promrmljala sam pa je pozvala da sedne što je ona i učinila.

"Bila si jako čudna kada smo pričale. Nešto loše se dogodilo?" Upitala je.

"Ne...Zapravo,ne znam." Uzdahnula sam."Samo sam zabrinuta. Odlučila sam da ti ispričam sve o meni, stvarno imam osećaj da mogu da ti verujem. " Teško sam se nasmejala, nekako neiskreno. Jednostavno mi nije bilo do smeha.

"Naravno da možeš." Ozbiljno je rekla pogledavši me direktno u oči. "Pre toga, moram pitati gde si bila juče, nikako nisam mogla da te nađem. " Setivši se jučerašnje dana, na licu mi se pojavio osmeh, prvi iskreni osmeh danas.

"Bila sam sa Chris. Ako se ne varam on radi zajedno sa tobom."

"To je tačno, ali nisam imala priliku da pričam sa njim toliko često. Ne poznajem ga, mada deluje kao dobar mladić, a i vrlo je zgodan." Kroz šalu je rekla.

"Ja ga poznajem. Zapravo, rođena sam u Los Anđelesu. Odselila sam se pre nekoliko godina. Chrisa znam od prvog razreda osnovne, bio mi je najbolji drug. U periodu od 15-16 sam se zaljubila u njega, ali on me smatrao sestrom. Kasnije nastavili smo školovanje, ali opet u istoj školi. Volela sam ga sve više i više, a on me idalje gledao kao sestru. Na kraju nisam to mogla podneti." Prisećanje svega, buđenje svake uspomene čini da se čudno osećam. Tupa bol me probadala, a u očima su se nakupljale suze. Obrisala sam ih rukavom zatim nastavila sa pričom. " Da bih ga prebolela, otišla sam. Preselila sam se u San Francisko, a sada smo se opet sreli i ja ne znam šta osećam. Nekada,kada ga vidim osetim one leptiriće u stomaku, ali se onda setim Erica i potiskujem to. Eric se trudio oko mene, ali nikad nisam bila zaljubljena u njega, dok me Chris samo jednim pogledom obori sa nogu. Samu sebe sam naterala da taj osećaj zaboravim i mislila sam da mi uspeva..." Moj glas je bio na ivici pucanja. Margo me jako zagrlila, a ja nisam mogla da zaustavim suze. Kada je čula da plačem Margo me zagrlila još jače. U ovom trenutku shvatila sam da nikada nisam istinski bila srećna. Ta činjenica me ubijala. Kada sam se smirila nastavila sam da pričam.

"Ali ima još. Eric nešto muti, ne znam šta ali saznaću. O tome smo već pričale. Imam previše pitanja, ali ne mogu naći odgovor." Tužno sam rekla.

"Slušaj Ash. Mislim da treba sebi da daš vremena. A odgovor na pitanje 'Eric ili Chris?' treba da potražiš u sebi samoj, odgovor znaš samo ti. Razmisli dobro, mirne glave i odluči. Možda sada imaš šansi kod Chrisa, sama si rekla da nisi zaljubljena u Erica. Ipak na tebi je da odlučiš šta zaista želiš. To što Eric muti ćemo otkriti što sam ti već obećala, nemoj se brinuti." Nije me ispuštala iz zagrljaja. Za svojih dvadesetpet godina nisam bial dovoljno zrela. Znala sam da se ponesem kao dete, ali sam takođe znala da brinem o sebi. Mana koju najviše mrzim je bila ta da me svako može slomiti. Odlučila sam. Biću jača, boriću se i neću nikome dopustiti da mi stane na put.

***

Sutradan sam bila mnogo bolje raspoloženja. Misli su mi bile mirnije, ali još nisam odlučila da li želim da pokušam sa Chrisom ili nastavim ovakav život sa Ericom. U svakom slučaju Eric i Robert nisu jedini koji imaju plan, Margo i ja imamo jedan!

Da bi otkrili nešto moramo biti bliže Robertu. To znači više druženja sa njim. Biće teško, ali imamo cilj. Večeras smo pozvale Roberta na druženje. Margo, on i ja ćemo malo vremena provesti zajedno. Potrudiću se da zamajavam Roberta dok Margo ne nađe nešto zanimljivo. Nadam se da ce misterija biti rešena. Pogledala sam se u ogledalu, zatim prsnula svoj omiljeni parfem par puta i zadovoljno izašla iz svoje sobe.

A/N: Dragi moji,gotov je još jedan nastavak. Potrudila sam se da objasnim ono što Ashley oseća pa se nadam da vam je jasnije. Ostavite koji komentar kako bih znala da li vam se sviđa:)
Hvala vam svima što čitate.

Love u all♥

Is it too late?Nơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ