Chapter 11

917 103 31
                                    

Današnji dan biće veoma naporan. Bilo je pola sedam ujutru kada sam izašla iz sobe i otišla da preuzmem neku pošiljku sa aerodroma, šef me poslao. Tamo sam videla i Roberta, nije me primetio. Došao je po neki paket i kada ga je dobio samo ispario. Možda mu je Eric nešto poslao, mogla bih to proveriti sa Margo. Ostaviću to za neki drugi dan, danas jednostavno imam previše obaveza.

Moja pauza za ručak će se uskoro završiti i onda se vraćam na posao. Imam obaveza sve do večeras, ali mi ostaje slobodno veče. Margo mi je tražila da je bolje upoznam sa Chris, a ja ću joj ispuniti želju. Zanimalo bi me njeno mišljenje o njemu. Jela sam van hotela, u obližnjem restoranu pa već sada moram da krenem kako bih stigla na vreme, a ostalo mi još samo oko dvadeset minuta.

***

"Ovo je poslednje za danas." Promrmljala sam pa sklonila pramen kose koji mi je padao na lice.

"Napok smo završili!" Uzviknula je devojka koju sam povremeno viđala, nisam joj znala ime. Njen šef je samo prekorno pogledao. "Izvinite. "Spustila je pogled.

"I ja jedva čekam da izađem." Došapnula sam Robertu koji je sedeo do mene.

"Da, ko ne bi?" Nasmejao mi se. Zatim sam pogledala u Chrisa koji je sedeo nedaleko od nas. Uputio mi jedan zbunjeni pogled, video je da pričam sa Robertom. Nisam planirala da mu pominjem sve što se događa sa Robertom, mogao bi da napravi problem.

Nekoliko minuta kasnije bilo nam je dopušteno da napustimo prostoriju i današnji dan je bio završen. Želim da se bacim na krevet i zaspim.

"Ash!" Neko me dozivao, okrenula sam se i ugledala Margo koja mi prilazi." Idemo li kasnije? "

"Gde bi trebalo da idemo?" Upitala sam je.

"Zar ne znaš? U onom kafiću u kom smo provodile vreme ranije je neka žurka. Svi idu. "Žurka? Ne, hvala. Ja sam tip koji bi radije sedeo u kući i samo pričao sa nekim.

"Previše sam umorna, a i ne volim žurke. " Ne ide mi se na takve stvari.

"Hajde, molim te. "Margo mi uputila molećiv pogled. Da ste videli njene oči ne biste joj mogli reći ne.

"U redu, u redu. Ali nemoj da ti padne na pamet da me ostaviš samu tamo." Zapretila sam joj.

"Neću, a sad idi i spremi se." Rekla je zadovoljno pa smo se rastale.

Kada sam krenula da otvorim vrata neko je stavio ruku na moje rame. Bio je to Chris.

"Je l te Robert uznemiravao? Video sam da ti priča nešto i da se smeška. "Rekao je nekako čudnim glasom. "Ne volim tog tipa, ne sviđa mi se." Namrštio se.

"Zadnjih nekoliko dana se ponaša normalno. Ne pravi probleme. Ne brini, sve je u redu." Nasmejala sam mu se pa promenila temu. "Ideš li na onu žurku? "

"Ići ću. Naterala me Elisabeth, ali nisam nešto raspoložen. "Elisabeth. Sam pomen njenog imena natera me da prevrnem očima. Alergijska reakcija. Nisam ništa rekla.

"Šta je bilo?" Kada je primetio da ne odgovaram postavio mi pitanje.

"Ništa. Zapravo ne sviđa mi se Elisabeth." Prepričala sam mu šta se desilo i kako me ta devojka napala bez razloga.

"Sigurno je neki nesporazum. Ona je baš dobra, a i slatka je." Nasmešio se.

"Nije valjda da ti se sviđa. "Neki čudni žmarci su me protresli. To odavno nisam osetila. Kao...kao da sam bila ljubomorna.

"Ne. Daleko je od toga. Samo sam rekao da je slatka." Ja dobro poznajem Chrisa, bar sam ga dobro poznavala. Da bi on bio sa nekim dovoljno je da je slatka i zgodna. Nadam se da je ozbiljniji sada kada je stariji.

"Nešto si se zamislila?"

"Ma ništa. Vidimo se kasnije." Poljubila sam ga u obraz pa ušla u sobu.

Sada moram da odlučim šta obući. Nešto što nije preterano. Preturala sam po ormaru i našla moju omiljenu belu haljinu. Imala je duge rukave, bila je uska do struka, a od struka se širila. Dosezala je nešto iznad kolena.

"Savršeno. "Rekla sam naglas. Imala sam još vremena pre nego krenemo. Margo će sigurno doći do mene jer mi nije pomenula kada ta zurka počinje.

Sela sam na krevet i razmišljala. Zašto li sam osetila ljubomoru kada mi je Chris spomenuo onu kravu. Ma to sigurno nije bila ljubomora. Samo se brinem za njega, ona je loša, on može mnogo bolje. Ipak imao je dosta devojaka koje su kao ona, velike su šanse da Elisabeth bude sledeća. On je definitivno slep.

Uzela sam malu torbicu sa šminkom pa nastavila da se spremam. Ne volim da se šminkam. Ne smatram sebe lepoticom, ali sam sama sebi, prirodno, dovoljno lepa. Izabrala sam neutralnu šminku, karmin i malo senke boje kože. Kosu sam pustila i samo je očešljala.

"Stigla sam." Margo je kucala, zapravo bolje reći pokušavala da mi razvali vrata."Požuri!"

"Idem, idem." Brzo sam obula crne štikle i otvorila joj vrata.

"Ashley Bennet, izgledaš božanstveno!" Zadivljeno me posmatrala, a rukama je prekrila usta.

"Hvala ti, i ti takođe izgledaš prelepo." Uzvratila sam pa smo se zagrlile na kratko. Imala je usku žutu haljinu koja joj je prelepo stajala. Šminka je bila nešto jača nego moja, a štikle više.

"Idemo li?" Upitala sam se pa nasmejala.

"Naravno." Sreća se videla na njenom licu. Jako je želela da ide. "Ide li Chris? Hoćeš li me konačno bolje upoznati sa njim? Pričali smo par puta, ali sumnjam da mi zna i ime."

"Hoću. Biće tu večeras. Pozvala ga Elisabeth. Čak je rekao i da je slatka." Požalila sam se.

"Ta Elisabeth?! Potpuno sam zaboravila na nju."

"Da..i ja sam. Margo...kada mi ne nju pomenuo nešto se čudno u meni dogodilo. Kao da sam de osetila ljubomornom ili zabrinutom." Spustila sam pogled dok smo koračale ka izlazu do hotela.

"Ne brini. To se dešava, ne mora ništa da znači. Ali šta on zaboga radi sa njom?" Margo je mlatila rukama. Stvarno se zanima za ono što mi se dešava. Ona je jako dobra osoba.

"Ne znam. Ona je nekako njegov tip." Rekla sam poluglasno.

"Ako voli lake, polugole devojke onda se ja i Chris nećemo dobro slagati." Prokomentarisala je. Chris nije voleo takve devojke, jednostavno bi uvek naletao na takve. A kada naiđe dobra prilika on je propusti. Život mu je bio puno lakši ovako.

"Dobar je on, videćeš. "Nasmejala sam se.

Tek što smo stigle ispred kafića videla sam Elisabeth i Chrisa kako nešto pričaju. Stavila mu je ruke oko vrata i zavodljivo se smešila. Kao i prošlog puta bila je obučena u oskudnu garderobu koja je previše otkrivala. Ova devojka baš ne gubi vreme.

Ušle smo unutra, a ja sam se trudila da ne obraćam pažnju na Elisabeth koja je ostala ispred sa Chrisom. Kada sam čula tu glasnu muziku i videla brdo devojaka koje su ličale na Elisabeth,glava me zabolela. Ovo će biti dugo veče.

A/N: Iii evo ga. Stigla sam da postavim novi nastavak. Pa kako vam se sviđa?
Sutra ću verovatno ubaciti još jedan nastavak jer uskoro počinje škola pa nisam sigurna koliko ću vremena imati za pisanje. :(
Zanima je jedna stvar. Koliko ja imam godina, šta mislite?
I da, ako ima grešaka izvinite. Nadam se da ste uživali u ovom nastavku i ostavite mi koji komentar, obožavam da ih čitam.

Love u all♥

Is it too late?Where stories live. Discover now