"Ja ću kavu sa šlagom."
Konobar je zatim upitno pogledao u mene.
"Uhm..Ja ću vruću čokoladu." odgovorila sam,na što nas je konobar ostavio i otišao svojim poslom.
Smjestila sam dlanove na stol i nervozno sam vrtila rukama amo-tamo,ne znajući što da kažem strancu ispred sebe.
Stvarno ne znam što je sa mnom i tim strancima. Prvo sam upoznala Asha,i to nije završilo baš najbolje.
A sad Jordan...
Jordan je bio mnogo samouvjereniji od mene,pa je on prekinuo tišinu.
"Imala si ludu sreću danas,znaš to?" rekao je i uputio mi svoj najbolji smiješak.
"Nisam imala sreću. Imala sam tebe." rekla sam i uzvratila mu smiješak,iako moj nije bio ni upola toliko samouvjeren.
Ne znam ni zašto sam ovo rekla.
Ovo je zvučalo potpuno krivo.
Jordan uopće nije izgledao nervozno.
Štoviše,ispružio je se u sjedalu naspram mene kao da je kod vlastite kuće.
"Da,što bi ti bez mene." rekao je kroz smijeh koji je zvučao toliko zarazno da sam se i ja počela smijati. Imao je taj neki poseban smijeh koji natjera sve ostale da se smiju s njim.
Jordan je se odjednom uozbiljio.
"Što je toliko smiješno?" rekao je sa smrknutom facom i nagnuo je se preko stola bliže meni.
Vidjevši njegovu facu,odvalila sam se još jače smijati.
"Što je smiješno?" Jordan je ponovio svoje pitanje.
"T-t-ti!" uspjela sam procijediti kroza smijeh.
Vidjevši da ne namjeravam uskoro prestati,Jordan je popustio i počeo se smijati sa mnom.
Tako treba. Dobar dečko.
"Nisi ti baš normalna cura."odjednom je komentirao,pritom odmahnuvši glavom kao da ne vjeruje s kim razgovara.
Napokon sam se uozbiljila. Donekle.
"Je li to kompliment ili?"
"Za tebe jest." odgovorio je,sklopivši ruke preko prsa.
"Baš ti hvala." rekla sam i dublje se naslonila u svoje sjedalo,pokušavajući se namjestiti udobno.
Baš u tom trenutku,vratio je se konobar sa našim narudžbama.
*Harry Styles:*
Sjedim sam u dnevnom boravku i buljim u zid ispred sebe.
Po ne znam već koji put sam uzdahnuo,suzdržavajući se od suza koje su stalno iznova dolazile.
Stvarno sam glupan.
Glupan,glupan,glupan!!
Imao sam savršenu djevojku pored sebe. Djevojku koja me je voljela zbog toga što jesam. Djevojku koju nije zanimala samo moja slava i novac.
I što ja uradim?!
Uništim sve!
Sve djevojke sa kojima sam bio prije se ne mogu mjeriti sa Peyton.
Ne mogu riječima opisati koliko mi Peyton znači.
Volim je. Obožavam je. Ne mogu zamisliti svoj život bez nje,stvarno ne mogu. Želim da Peyton bude dio moje budućnosti,da uvijek bude uz mene.
Tko zna da li će mi ikad oprostiti..
Moje misli su prekinute sa iznenadnom zvonjavom mobitela.
Lijeno sam pogledao u ekran mobitela da vidim tko zove.
Louis.
Odjednom sam živnuo.
Louis bi mogao znati nešto o Peyton. Ili još bolje,mogao bi mi pomoći da vratim natrag Peyton.
"Halo?" javio sam se.
S druge strane linije se čuo oštar glas.
"Jesi li to napravio?"
Zbunio sam se.
"Što napravio?" upitao sam,ne znajući o čemu Louis govori.
Louis je ljutito uzdahnuo.
"Jel se ti praviš glup ili si stvarno glup?! Jesi li prevario Peyton?!" upitao me je.
Uhvatio sam se za glavu,razmišljajući o toj noći.
"Ne! Barem mislim da nisam.." kako sam završavao rečenicu,moj glas je postajao sve tiši.
"Harry,znaš li koliko mi trenutno dođe da te zadavim?! Kako ne znaš? Jesi li bio sa tom plavušom ili nisi?" Louis je još jednom upitao.
Ustao sam sa kauča na kojem sam sjedio i počeo sam hodati amo-tamo dnevnim boravkom.
"Ne znam! Sjećam se samo da sam puno popio i da sam sreo Jessicu..i dalje ne znam. Ne sjećam se." odgovorio sam,nadajući se da će mi Louis ipak pomoći.
"Bože,Harry! Znaš li koliko si povrijedio Peyton? Kad je došla k nama nije prestajala plakati! El i ja smo ju jedva smirili." Louis je povikao,ne trudeći se skrivati koliko je ljut na mene.
"Nikad namjerno ne bih povrijedio Peyton. Žao mi je!" rekao sam,nadajući se da će me barem Louis razumjeti.
"Daj molim te,ne govori gluposti. Je li te tko tjerao da piješ? Nije! Prestani se opravdavati i snosi posljedice! Harry,volim Peyton kao mlađu sestru i ne želim ju vidjeti tužnu.
Znam da ti imaš te svoje afere,ali sam mislio da si se napokon urazumio.
Bio sam u krivu." Louis je nastavio sa prodikom.
Ima mi i pravo prigovarati.
Povrijedio sam Peyton. Možda ne namjerno,ali jesam.
"Nisi bio u krivu. Meni je stvarno stalo do Peyton!" rekao sam.
"E pa brate,lijepo to pokazuješ!" Louis je rekao i samo mi poklopio.
Stisnuo sam mobitel i bijesno ga bacio na kauč.
Ne mogu više ovako. Idem kod Louisa. Neću otići od njega dok me Peyton ne sasluša i dok mi ne dopusti da joj objasnim.
Već ludim zbog toga što je nema.
Ne znam koliko ću još moći ovako.
Nikad nisam mogao ni zamisliti da ću se ovako osjećati prema nekoj djevojci.
Peyton me je osvojila otkako sam ju prvi put ugledao i bio bih proklet kad bih ju samo tako pustio.
Zgrabio sam jaknu i uputio se van,prema Louisovoj kući, prema Peyton.
*Peyton:*
Nakon što je Jordan popio svoju kavu,a ja vruću čokoladu,oboje smo se uputili u kratku šetnju gradom.
Jordan je stvarno dobar dečko i stvarno sam mu zahvalna što me je spasio.
A i odličan je savjetnik i prijatelj....
Ispričala sam mu tu svoju čitavu priču sa Harrijem,na što je on rekao da ne bih trebala plakati za nekim tko nije vrijedan.
U pravu je. Ne bih trebala,ali ipak je teško. Kad stvarno voliš neku osobu,nemoguće je ostati ravnodušan.
A najgore je to što tu osobu i dalje voliš...
"I što ćeš sada? Ostati kod tog Louisa ili se vratiti Harriju?" Jordan je upitao dok smo zajedno šetali kroz poluprazne ulice grada.
Uzdahnula sam.
"Ne znam..Željela bih naći nekakav posao. Ne želim stalno ovisiti o nekomu. A što se tiče Harrija..dosta mi je dečkiju na neko vrijeme."
Jordan je kimnuo glavom s razumijevanjem.
"Čuj,ako trebaš posao,možda ti mogu pomoći. Moj prijatelj je vlasnik jedne trgovine u gradu. Mogao bih ga pitati da ti da posao."
Na to sam sretno poskočila.
"Stvarno?! Stvarno bi to učinio? Hvala ti!" rekla sam i skočila da ga zagrlim.
Jordan je se nasmijao na moju reakciju. "Lakše malo Peyton,ugušit ćeš me. A tko će ti onda pomoći!?"
Posramljeno sam se odvojila od njega. "Uh..oh..oprosti." rekla sam i brzo maknula odbjegli pramen kose iza uha.
Uskoro smo došli do raskrižja gdje smo morali stati kod semafora jer je bilo crveno svijetlo.
Jordan mi je počeo nešto pričati,ali nisam se mogla skoncentrirati na to što govori.
Moj pogled je bio fokusiran na osobu koja se nalazila samo par metara pokraj Jordana.
Nadala sam se i molila da me ne primjeti. Još nisam bila spremna na razgovor s njim.
Ali ne..
Njegov pogled je se zaustavio na meni. Oči su mu se raširile u šoku.
Odjednom sam dobila poriv da pobjegnem. Htjela sam pobjeći što dalje od njega.
Ali dok sam ja razmišljala o tome što da radim,on je se već stvorio iza Jordana.
"Zdravo Peyton."