Mars i Venera

1-Početak

Sunce je polako zalazilo dok se plava svjetlost spuštala zajedno sa njim. Osjetio sam toplu ruku kako dodiruje moje rame.

"Vrijeme je da krenemo" rekao je, a zatim se sporim koracima uputio prema dnu planine.

"Olimp je predivan u ovo doba godine" tihim glasom sam mu odgovorio i krenuo zajedno sa njim.

Zaputili smo se prema kraljevstvu gdje nas je čekao otac zajedno sa majkom.

Na putu do tamo sam razgledao prirodu koja nas je okružala, dok je moj brat pričao o raznim kraljevskim obavezama sa kojim se moram suočiti jednoga dana kada postanem vladar i naslijedim očev tron. Ukratko, bio sam u svom svijetu.

Oduvijek sam voljeo maštati o odlasku na drugi planet jednoga dana, ali na žalost to ovoga trena nije bilo moguće izvesti. Rat je bio u toku tako da meni i bratu nije bilo dozvoljeno odlaziti dalje od Olimpa. Sa druge strane, on je bio drugačiji od mene... odgovorniji. Bio je realniji. Prihvatio je istinu o tome kakav je svijet - surov, sebičan, mjesto gdje si sam za sebe...

Noć je skoro u potpunosti pala kada smo zakročili u dvorište kraljevstva pored kog nas je uvelo dvoje stražara zaštićeni crvenim oklopima sa simbolom ogromne munje na sebi. Munja, iliti grom uvjek su predstavljali jaku energiju, te je isto tako baš munja bila simbol našeg kraljevstva. Na Marsu ih je bilo mnogo više u prošlosti. Tokom osvajanja i rata mnoga su uništena. Naše je glavno, skriveno daleko od očiju javnosti. Zaštićeno nevidlljivom kupolom koja čini samo kraljevstvo nemogućim za ulaz ikome bez dopuštenja. 

Stražari su nas ispratili do samog ulaza gdje nas je čekao otac sav nervozan.

"Kasnite! Neću da slušam izgovore sada! Vrijeme je da krenemo, ostali vas već čekaju!" reče otac oštrim glasom. Bio je ljut i to mu se moglo vidjeti na samom izrazu lica.

Brat mi je uputio pogled poput ti si kriv, zatim smo se svo troje uputili u glavnu prostoriju.

Kralj Zeus, moj otac je otvorio velika bijela vrata koja su nas odvajala od same sale za sastanke. Svi pogledi su bili upereni u nas, što mi je stvorilo neku nervozu i dovelo do toga da se sam želudac preokrene. Prvo što sam zapazio od predmeta pored pune sale ljudi, jeste dugi stol u obliku pravougaonika. Oko koga su sjedjele starješine, bivši vladari svih kraljevstva na Marsu. Neki su mi bili poznati, dok druge viđam prvi put. Svi oni se jednom riječu zovu skupština. Glavna stvar svega toga jeste da ih je svake godine sve manji broj. 

Na sastanku svako ima svoju posebnu stolicu koja iza sebe ima određeni simbol. Svaki kraći period se dojavi sastanak u kom vode razgovor o problemu koji je aktualan tada. Većinom slučajeva je to bio rat koji se vodi između Marsa i Venere koji se vodi već nekoliko generacija.

"Danas su nam dojavili kako je Deimosovo kraljevstvo je već uništeno, a vojska se kreće prema našem. Mnogo vojnika je poginulo u ova tri mjeseca i bojim se da nam ponestaje oružija" prvi započe jedan od članova sastanka dok sam za to vrijeme sjedao na sivu stolicu pažljivo ga slušajući.

"Prikupit ćemo oružije od drugih planeta..." sigurno sa samopouzdanjem odgovori Zeus "od nekih još čekamo odgovor, dok je većina odbrane na putu."

"Kakvo je stanje na kraljevstvima X? Znaš..." sa drugog kraja stola se javio stari gospodin u crno-bijelom odijelu i dugom sijedom bradom. Takođe neki kralj, predpostavljam. Nisam ga viđao ranije ovdje. Isto tako koliko sam primijetio, nije imao nikakav simbol iza svoje stolice. Čudno. Možda ne vidim dobro zbog udaljenosti koja nas razdvaja? Jednako mi je neobično to kako je naglasio riječ kraljevstima. Do sada nikad nisam čuo da postoji neko pod imenom X. Možda mi je neka knjiga u biblioteci promakla. Pročitao sam skoro svaku, voljeo bih da kažem svaku, ali očito je da nisam. Nikad ne znaš šta ti može promaći. Smatram da uvijek treba dobro pogledati nešto dok ne budem siguran da mogu započeti sa istraživanjem istog.