•14•

1.5K 59 11
                                    


"Hvala ti za pomoć", iskreno se zahvalim Memfisu nakon što mi je sredio intervju sa Dembeleom, jednim od njegovih saigrača.

"Nema na čemu. Uvek sam ti na raspolaganju", osmehne se, pa na trenutak pogleda nazad ka terenu. Pauza samo što mu nije završila.

"Ako hoćeš, možeš ostati na treningu. Uvek mi je zadovoljstvo da igram pred tobom", ponudi mi, a ja iako znam da imam milion i jednu obavezu, odlučim da ostanem. Ne pamtim kad sam poslednji put na miru gledala fudbal.

"Biće mi zadovoljstvo da gledam takav talenat", mada ću onda noćas morati da radim, jer mi je rok za intervju sutra ujutru. 

Kad mi je nudio unapređenje, obećavao mi je više slobode, ali što narod kaže Obećanje ludom radovanje. Pretrpava me poslom, očito misleći da ću zbog toga poželeti da se vratim u Milano. Grdno se zeznuo.

Čak mi je namerno dao ovaj intervju, jer Dembele nema naviku da daje intervjue stranim medijima, samo francuskim. No Luka nije znao da ja imam Memfa na svojoj strani i da mu neće biti teško da mi zakaže intervju sa saigračem. Pogotovo nakon što mu je pokazao intervju, koji sam, onda u Amsterdamu, radila s njim.

"Tribine su samo tvoje. Samo, molim te, bez laptopa i telefona. Odmori bar nekad", prebaci mi, jer vrlo dobro zna da je posao jedino o čemu mogu da razmišljam.

"Bez tehnologije, obećavam. Samo fudbal", iskreno obećam, pošto i sama osećam da mi je potreban odmor.

Progovori par reči s Garsijom, pa mi da do znanja da ni on nema ništa protiv toga da ostanem. Primetila sam kako me posmatraju svaki put kad se pojavim ovde. Kao da misle da sam Memfisova devojka.

Istina je da se još uvek nismo pomakli s mesta, iako bi se reklo da ćemo se smuvati čim sam došla u Lion. No posao mi ne dopušta da ga viđam koliko bih htela.

Depay's pov

"I? Kako ti se čini?", nađemo se ispred stadiona, nakon završenog treninga. Uželeo sam je se.

"Prosto si fenomenalan. Zar treba išta više da se kaže?", osmeh mi je od uva do uva, svaki put kad me pohvali. Izgleda da je klub baš uticao na mene, jer sam počeo da se ponašam kao pravi klinjo. Mada, možda je i do nje.

"Partija FIFE kod mene?", primetim kako se snebiva, kao da nije sigurna da li može da prihvati.  Šef joj je potpuni debil, ali ona se trudi da ne kuka zbog njega. Verovatno jer joj je bivši.

"Ubiće me, ako ponovo probijem rok", vidim da se lomi, ali u stranu koja mi se nikako ne sviđa.

"Partija FIFE, a onda ću ti ja pomoći sve što ti bude trebalo", ponudim se da joj pomognem, dok još nije prelomila.

"U redu. Ali samo jedna partija", pripreti mi prstom, iako oboje vrlo dobro znamo da nećemo stati nakon jedne. Uvek ono drugo traži revanš, i onda na kraju završimo tako što igramo do tri dobijene.

"Gde si u sredu?", upitam, jer znam koja joj je ludnica kad naiđu dani Lige Šampiona. 

"Veruješ li da po prvi put ostajem kući? Izgleda da Luka ima bar malo duše, pa je poslao ceo tim iz Milana da pokriju to veče. Istina u utorak sam u Mančesteru, ali to mi je zadovoljstvo", obraduje me to što nema nikakvih planova.

"Je l' previše ako te pitam da dođeš da nas gledaš u sredu?", vidim kako se nasmejala, kao da je samo čekala moj poziv.

"Svakako sam planirala da dođem. Mislim da je jedan dečko zaista zaslužio da mu posvetim bar jedno veče", počne da me zeza, a ja odlučim da joj uzvratim.

"Zar samo jedno veče?", na trenutak mi pogled odluta do njenih usana, ali ga brzo vratim nazad na njene oči. Ne želim da je pritišćem.

"Zasad jedno", namerno ovim zasad ostavi mogućnost promene, izazivajući me da se još više potrudim oko nje.

Uredu, Lia. Igraćemo po tvojim pravilima.

Lia's pov

"Ma daj, Memf, zaista moram da idem. Imam rok", koji neću probiti jedino ako ne budem spavala.

Naravno da smo umesto jedne odigrali pet partija. Onda je uspeo da me nagovori da ostanem na ručku, jer se kao brine zbog moje ishrane. I još sam na kraju popustila i odgledala film s njim. No sad mi je zaista vreme.

"Šta je najgore što može da se desi, ako probiješ rok?"

"Može da me vrati nazad u Milano. Ionako samo čeka da mu dam jedan jedini razlog za to", tek me sad shvati ozbiljno.

"Kako mogu da pomognem?", začas se iz ležećeg prebaci u sedeći položaj, mrtav ozbiljan.

"Tako što ćeš me odvesti kući i nećeš se javljati pre četiri popodne, jer planiram da prespavam dan", primetim kako me razočarano posmatra, jer je očito mislio da će me činjenica, da se ponudio da mi pomogne, zadržati ovde.

"Ne gledaj me tako. Zar misliš da bih se ja ovoliko ubijala od posla da to nije jedini način da ostanem u Lionu?", jezik mi bude brži od pameti, pa se zacrvenim kad shvatim šta sam rekla. Dokle ću više da se blamiram pred njim?

"Zar ti se Lion toliko sviđa?", pomno me posmatra, prateći svaki moj pokret. Ne volim ove situacije, jer zaista ne znam kako da se ponašam.

"Ne", ti mi se sviđaš. Filter između mozga i jezika proradi u pravom momentu, inače bih se opet izblamirala.

"Pa što onda toliko želiš da ostaneš ovde?", i dalje me posmatra, a meni se čini da temperatura sve više i više raste.

Slegnem ramenima, jer ni sama ne znam šta bih mu rekla. Bolje da ćutim, dok nisam još nešto ubrljala.

"Ostani ovde večeras", tiho progovori, dok me uporno gleda pravo u oči. Kako da ga odbijem kad me tako gleda?

"Ali-", pođem da se pobunim, iako ni sama ne znam šta bih mu zapravo rekla. No svejedno ne stignem da završim misao, jer me privuče u poljubac. Za razliku od prošli put, ne odmakne se od mene tako brzo. Međutim ono što je isto kao tad je to što ponovo osećam isti onaj elektricitet.

Polako se razdvojimo, ne progovarajući ni reči. Očito da je i sam sebe zatekao ovim postupkom.

"Ostani ovde", ponovi polako, a ja uspem jedino da klimnem glavom. Ostavio me bez teksta.

"Slobodno radi. Neću ti smetati", i tek tako ustane i ode iz dnevne, ostavivši me sasvim zbunjenu.

Nek mi neko objasni kako ja da se skoncentrišem na posao, nakon onako savršenog poljupca?

Pola knjige je već objavljeno, pa bih volela da čujem vaše iskrene komentare 🙈💙

𝑉𝑟𝑎ć𝑎𝑚 𝑇𝑖 𝑆𝑒 ✅Where stories live. Discover now