•3•

1.8K 56 0
                                    


"Lia, pa ja tebe obožavam!", mislim da cela redakcija može da čuje Mateovu uzbuđenu ciku nakon što je dobio dres, koji je želeo.

Nakašljem se, dajući mu do znanja da je nešto zaboravio. Nešto meni veoma bitno.

"A da", izađe iz moje kancelarije pa se nakon par minuta vrati s Kevinovim dresom u rukama.

"Zahvaljujem", i dok svi normalni ljudi obično urame ovako dobijen dres, ja ga odmah obučem. Jeste da mi je dosta veći, ali koga briga.

"Lia, zašto intervju nije na mom stolu?", Luka se iznenada pojavi na vratima moje kancelarije, pa primetim kako mu je pogled stao na mom dresu. Namršti se, ali ništa ne kaže.

"Izvoli", dohvatim članak sa stola, pa mu pružim uz osmeh. Ne može mi pokvariti dan.

"A vi ovde, vidim, ne poštujete dres kod?", pogleda nas popreko, i dok Mateo gleda kako da šmugne odavde, ja odlučim da mu ipak odgovorim.

"Kad bude postojao dres kod, poštovaćemo ga", još uvek uz osmeh mu uzvratim, a on klimne glavom, pa krene da čita članak, koji sam pripremila.

Istina, morala sam malo da se udaljim od njegovog plana, ali smatram da je ovako mnogo bolje. Za centralni deo članka sam uzela Memfisov intervju, kao verovatno jedan od najboljih koje sam uradila u karijeri. Ostale momke i more istih pitanja i istih odgovora sam stavila u drugi plan.

"Ne valja", kratko prokomentariše, a ja sad već polako ludim. Dam Mateu znak da se izgubi odavde, spremna da razgovaram s Lukom, jer ovo više ovako ne ide.

"Sedi, molim te", pokažem mu rukom ka stolici, pa zatvorim vrata kancelarije, da nas niko ne bi špijunirao. Nakon što ih i zaključam, sednem na stolicu preko puta Lukine.

"Dokle ćemo ovako, Luka?", umorno ga upitam, jer zaista više ne mogu ovako.

"Ne znam na šta misliš", hladno odgovori, a meni pritisak samo raste. Kad će da shvati da nisam ja kriva za raskid, već on?

"Ne možeš mene da kriviš", progovorim tiho, pa primetim i određenu promenu na njemu.

"Ne krivim te, Lia. Znam da sam samo ja kriv", teško mi je da ga gledam povređenog, iako je i on mene povredio.

"Baš ne možeš da pređeš preko toga, zar ne?", povređeno upita, pa me ponovo dovede u iskušenje da mu oprostim.

"Ne mogu. Povredio si me", znam da nije želeo ovaj odgovor. Ni ja ga ne želim. No polomljene stvari nikad više ne mogu biti u potpunosti iste.

"Žao mi je", promrmlja, pa krene ka vratima, završivši tako naš razgovor. Spusti ruku na kvaku, ali se još jednom okrene prema meni, pre nego što napusti moju kancelariju.

"Ovo vam je jedan od najboljih intervjua, novinarko Rosi", vrati nas na odnos, koji smo imali pre veze, pa ode svojim putem, ostavivši me da razmišljam o svemu.

Ako ništa drugo, bar me napokon pohvalio.

"Šta se desilo?", trznem se kad ugledam Mateovu glavu, kako proviruje kroz vrata.

"Prava si tračara", prevrnem očima, ali mu svejedno pokažem da uđe.

"Izjurio je iz redakcije. Šta si mu rekla?", postavi pitanje tako da ja delujem kao krivac.

"Da se nećemo pomiriti", kažem iskreno, a osmeh s njegovog lica nestane.

"Znam da je teško, ali to je prava odluka", podrži me, a ja uzvratim klimanjem glave. Pokušam da se posvetim tekstu ispred sebe, ali mi baš i ne polazi za rukom.

"Intervjuisala si Depaja, zar ne?", Mateo me uzbuđeno upita, podsetivši me na svoje prisustvo. Klimnem glavom, dok mi se po mislima vrti razgovor od sinoć. Bilo je to prijatno iznenađenje.

"Imam primerak i za tebe", uz osmeh mu pružim primerak, koji sam odštampala za njega.

I dok on oduševljeno čita izjave svog najdražeg tima, ja lutam pogledom po ekranu kompjuetra. Baš sad kad mi treba što više obaveza i što manje slobodnog vremena, posla skoro da i nemam.

"Otkrij mi tajnu", pogleda me sumnjičavo, kao da već zna da je nešto drugačije kod ovog intervjua.

"Nema nikakve tajne. Intervju s njim je bio malo neplaniran, ali je ispao savršeno", kažem uz ponosan osmeh, i sama zadovoljna urađenim poslom. Sasvim iskrena pitanja i još iskreniji odgovori.

"Obraduj me i reci mi da je bilo romantično. Neki restoran ili park pun cveća", prevrnem očima, jer samo što nije krenuo da smišlja imena za decu.

"Ne lupaj, Mateo. Uvek sam profesionalna."

Nije da nije bilo hemije. I nije da mi se nije svidelo ono što sam videla. I možda i nisam bila baš toliko profesionalna, obzirom da sam mu dala svoj broj.

No nema potrebe da i Mateo zna to.

Depay's pov

"Gde si nestao sinoć?", Kvinsi se pozdravi sa mnom, pa odmah počne sa postavljanjem pitanja. Znao sam da će moje odsustvo biti primetno.

"Nigde. Otišao sam pravo u hotel",  ništa nisam slagao. E sad, što sam pre toga više od sat vremena davao intervju, to je drugo.

"Šteta što nisi bio. Žurka je bila genijalna. Pravo ludilo", baš zato i nisam otišao. Slavićemo kad osvojimo nešto na evropskom.

"Momci, dođite, izašla je Gazzetta", Matijas nas pozove, očito uzbuđen zbog intervjua.

"Samo vi", i dok su se oni svi skupili oko Frenkija, koji drži prevod članka u rukama, ja nastavim sa raspremanjem kao i obično. Bilo je lepo s nekim otvoreno razgovarati o svemu, ali ne vidim zašto bih sad želeo da čitam i analiziram obični razgovor.

"Depaj, prevaro, skoro ceo članak je o tebi", Kvinsi me posmatra sumnjičavo, tražeći od mene objašnjenje.

Istina je da to baš i nisam očekivao. Kapirao sam da ću i ja, kao i ostali momci, dobiti par redova, ako ne i manje, obzirom da nisam odgovarao na pitanja, koja su joj tražili da nam postavi.

"Daj da vidim", Frenki mi pruži članak, a ja preletim pogledom preko teksta. Kvinsi je bio upravu. Nije isekla nijedan deo razgovora sa mnom. Svako pitanje koje mi je postavila je tu.

"Mislio sam da je došla da napravi priču o nama, a ne o tebi", Matijas primeti, a ja prosto slegnem ramenima.

"I ja sam to mislio."

"Kad te uopšte i intervjuisala? Sve vreme si samo sedeo u svom uglu i ignorisao njeno postojanje", Frenki me pogleda upitno, no ja odlučim da ne govorim ništa. Ne tiče ih se.

"Čak je i o muzici stigla da priča s njim!", Doni privuče pažnju ostalih, pa se opet svi vrate na članak.

"Sad je meni jasno gde si ti bio sinoć", Kvinsi mi se tiho obrati, tako da ga ostali ne čuju.

"Samo smo razgovarali", napomenem, jer vrlo dobro znam kakvi su. Odmah bi izmislili svoju verziju događaja od sinoć. A istina je da se ništa nije desilo.

Čak nisam siguran ni šta bi trebalo da uradim s njenim brojem.

Ko nije pratio ovogodišnju Evroviziju i čuo ovo savršenstvo, ima priliku to sad da uradi 👆 Sergej mi je istina bio najbolji, ali Mahmood definitivno zaslužuje drugo mesto 🔥

Kapiram da ću ostavljati povremeno neke pesme, koje me asociraju na ovu priču, što zbog jezika, što zboh radnje 🙈 Nadam se da će vam se svideti priča 💙

// 17.III 2022. S ove vremenske distance "Soldi" ipak najbolja pesma te godine 😍

𝑉𝑟𝑎ć𝑎𝑚 𝑇𝑖 𝑆𝑒 ✅Where stories live. Discover now