•8•

1.7K 53 4
                                    


"Drago mi je da te vidim", pozdravi me uz osmeh, dok ga ja pomalo ukočeno posmatram. Pozdraviti se s Kevinom, pa i sesti u avion i doleteti ovde je bilo lako. No sad kad stojim pred njim, svi moji planovi su se raspali.

Lia, koji ti je đavo bio da dođeš ovde, zbog dečka kog si samo jednom videla, i to zbog posla? Samoj sebi delujem kao totalna ludača.

"Vidim da će mi ponovo trebati vremena da te navedem da se opustiš", nasmeje se, pa pruži ruku kako bi preuzeo moj kofer. Koliko volim da se brukam pred momcima, to je nerealno.

"Izvini, samo ne mogu da verujem da sam zaista došla", kažem sasvim iskreno, jer ga poznajem dovoljno da znam koliko ceni iskrenost. A i istina je da ne želim da pomisli kako bih tek tako došla kod nekog nepoznatog dečka.

Ni njega ne poznaješ kako treba, Lia.

"Veruj mi, i mene si iznenadila. No zaista mi je drago da si tu", ponovi uz osmeh, dok se polako krećemo ka izlazu sa aerodroma i njegovom automobilu.

Oduševi me sunce, koje nas dočeka napolju. Posle poprilično tmurnog Mančestera, sunčani Lion je stvarno lepa promena.

Smesti moj kofer u gepek, pa mi džentlmenski otvori vrata suvozačkog sedišta. Čim se smestim, lagano ih zatvori, a onda se i sam smesti na vozačko. Lepi maniri su ogroman plus, ali sigurna sam da je već svestan toga.

"Voleo bih da budeš kod mene, ali sam pretpostavio da nema šanse da se to desi, pa sam ti rezervisao sobu u hotelu. No ako se predomisliš, ponuda i dalje važi", njegovo obaveštenje me natera da pocrvenim.

U pravu je. Nema šanse da bih pristala da budem kod njega. To mi deluje isuviše intimno.

"Hvala", jedva čujno progovorim, pa primetim da ga moja stidljivost zabavlja. Istina je da nemam previše iskustva kad je u pitanju flert. S Lukom se sve desilo spontano, bez da sam se preterano trudila da mu se svidim. A sve pre Luke su bile samo klinačke veze.

"Znaš, Lia, postoji u tebi nešto što prosto mora da privuče čoveka. Ne znam šta, ali to je razlog što nisam uspeo da prestanem da mislim na tebe od onog intervjua. Izgleda da si ostavila isuviše jak utisak na mene", sve vreme dok mi se obraća, ne skida pogled s puta, dopustivši mi tako da reagujem iskreno, bez da on vidi tu reakciju.

I dobro je da ne vidi, jer bukvalno buljim u njega. Posmatram ga zbunjeno, dok pokušavam da progovorim. No reči ne žele da izađu.

"Ne znam šta bi trebalo da kažem", progovorim nakon što shvatim koliko dugo između nas vlada neprijatna tišina.

"Ne moraš ništa da kažeš. Shvatam da sam te zatekao, tako da je sasvim okej što ne znaš kako da reaguješ", mirnim tonom mi se obrati, smirivši i paniku koja se javila u meni.

"Stvar je u tome što ja inače nisam ovakva. Treba mi užasno mnogo vremena da se s nekim skontam, a ipak me evo u Lionu s tobom, nakon samo jednog susreta i par razmenjenih poruka", pojasnim mu sve vreme posmatrajući put ispred nas, tako izbegavajući njegov pogled.

"Kapiram", klimne glavom, pa se auto napokon zaustavi ispred hotela.

"Hoćeš da te sačekam pa da odmah idemo do grada ili da se prvo odmoriš, a da te ja pokupim posle?", upita dok vuče moj kofer ka liftu. Nema šta, pravi je džentlmen.

"Kako god tebi odgovara. Ne želim da ti remetim planove", odgovorim Kevinu na poruku, davši mu do znanja da sam živa i zdrava, jer ima običaj da paniči ako mu dugo ne odgovaram.

"Nemam nikakvih planova. Očistio sam raspored, onog momenta kad si pristala da dođeš", pogleda me uz osmeh, kao da se šali, ali najgore je što sam ubeđena da je ozbiljan. Rekla bih da toliko mogu da ga pročitam.

"Ako je tako, onda možemo i odmah do grada. Deluje prelepo."

Nisam još imala priliku da vidim grad, ali mi se čini neverovatno. Ili je to samo zato što sam došla iz Mančestera, gde je skoro svaki dan padala kiša. No u svakom slučaju, želim što pre u obilazak.

"Živiš u Milanu. Zar Lion može da se poredi s tim?", upita kroz osmeh, na šta prevrnem očima.

"U Milanu sam svaki dan. Dosadio mi je", iako ga zaista smatram jednim od najlepših gradova, koje sam do sad videla, ne bih imala ništa protiv da vidim još po nešto. A Lion je baš lep početak.

"Ja ću se potruditi, ali ne mogu da garantujem da ćeš biti oduševljena", otvori vrata apartmana, koji je rezervisao za mene, pa mi pruži ključ.

"Uopšte ne sumnjam u to da će mi se svideti ovde", iskreno se osmehnem i prihvatim ključ od njega.

"Da te sačekam ovde ili?", pomalo zbunjeno upita, jer očito ni on do sad nije bio u ovakvoj situaciji.

"Uđi slobodno. Samo da se presvučem i možemo da krenemo", izvadim stvari iz kofera, pa krenem ka kupatilu, ne bih li se spremila za prvi dan lutanja po Lionu. Već sad osećam da ću se savršeno slagati sa ovim gradom.

Depay's pov

Pošto je izrazila interesovanje za istoriju i istorijske delove grada, jedini pravi izbor za početak obilaska bio je Stari grad. I ne čudi me, ako uzmem u obzir da je iz države, koja je faktički kolevka istorije.

Za razliku od nje, ja sam tip osobe koju više interesuju kafići, restorani i sve ono modernije u gradu. To je valjda razlog što nikad nisam posetio nijedan od amfiteatara, kojih je u Lionu zaista puno.

"Podseća me na kuću", primetim s kojim oduševljenjem posmatra Furvije, pa mi lakne jer sam pogodio. Bilo me strah da prosto nećemo imati o čemu da pričamo kad se napokon nađemo uživo, ali izgleda da sam bezveze brinuo. Celim putem ovde smo pričali sasvim otvoreno, baš kao ono veče u Amsterdamu.

"Zar u Milanu ima amfiteatar?", upitam zbunjen, siguran da ga nisam video u obilasku Milana pre par godina.

"Nema. Ja sam iz Rima. U Milano sam došla zbog Gazzette", pojasni mi na šta je mislila pod izrazom kuća.

"Zar ti je baš toliko stalo do Gazzette?", kao neko ko se još od devete godine seli zbog fudbala i ko je već do sad živeo u tri različite države zbog svoje najveće ljubavi, mogu donekle da razumem da je došla u drugi grad samo zbog posla.

"Nekad mi je bilo. Sad već sve više razmišljam o tome kako sam pogrešila što nisam potpisala za Tuttosport. Bar bih imala normalnog šefa", progunđa, ali ubrzo vrati osmeh na lice, dok ponovo prelazi pogledom po amfiteatru ispred nas.

"Je l' bi mogao možda da me fotografišeš? Obećavam da te neću dugo mučiti", njen molećivi ton me iskreno nasmeje, pa joj dam do znanja da mi nije nikakav problem. Taman imam priliku da je lepo odmerim.

"Kevin dobije nervni slom svaki put kad mu pružim kameru. Mislim, istina je da znam ponekad da budem jako naporna, ali volim dobru fotografiju", i sama se nasmeje, dok se očito priseća neke određene situacije.

Već ranije sam primetio da ima baš dosta fotografija s De Brujneom na instagramu i očito je da su jako bliski. No interesuje me - koliko tačno?

𝑉𝑟𝑎ć𝑎𝑚 𝑇𝑖 𝑆𝑒 ✅Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu