Vidjeti mrtve |✓

Bonus

Surprise bičačos. Plz liek dis.

*******

Tik tok. Tik tok.

Moji su koraci bili tihi, laki. Tiho škripanje poda je bio jedini znak moje prisutnosti.

Tik tok. Tik tok.

Kako sam sporo hodala, tako sam polako prstom prelazila po drvenoj polici. Očima sam pratila uokvirene slike izložene na njoj. Osobe na njima su bile teže razlučive zbog mraka u sobi. Vani je bilo mračno, bez mjesečine.

Tik tok. Tik tok.

Jedini izvor svjetlosti bila je stolna lampa na komodi do kreveta. Krevet se nalazio u kutu sobe, do prozora. Sitne kapljice su se počele pojavljivati na staklu, udarajući ga uz slabo tupkanje. Uskoro je ono ispunilo prostor.

Tik tok. Tik tok.

Zastala sam kod sata koji je visio do police.

Sat je izgledao jednostavno. Okvir mu je bio izrađen od drva te je bio u obliku kocke. Kazaljke su bile metalne zajedno sa brojevima. Ploča na kojoj su bile je bila krem boje.

Iako je bio više od stoljeća star sat je izgledao netaknuto od strane vremena. Kazaljke su kucale od dana kad su prvo počele bez prestanka, vođene meni stranom silom. Njihovo je kucanje bilo najglasnija stvar u ovoj sobi.

Iz džepa svog kaputa sam uzela malen švedski nož. Izvadivši oštricu na tren sam promatrala kako se žuta svjetlost od nje odsijava. Zatim sam primila sat i potegnula oštricu kroz drven okvir.

Sekundu nakon što sam izvadila nož van sat je izgledao kao da mu se ništa nije desilo. Okvir je izgledao ponovno savršeno te se kucanje nastavilo.

Tik tok. Tik tok.

Zadovoljna pospremila sam nož nazad u džep.

Skrenula sam pogled sa sata na krevet.

Stala sam do kreveta i gledala u osobu koja je mirno ležala.

Ispružila sam ruku i nježno primila njegovu. Bila je hladna.

Osjetivši moj dodir polako je otvorio oči. Trepnuo je par puta prije nego me pogledao. Vidjevši me usne su mu se protegnule u osmjeh.

"Kako lijepo od tebe da posjetiš." Rekao je. Glas mu je bio malo više od šaptaja.

Okrenula sam očima. "Budi sretan što sam uopće došla. Mislila sam poslati jednog od sakupljača ali sam vidjela da imam vremena na rasporedu."

To je naravno bila laž. I on je to znao.

"Nije te bilo dugo vremena."

Znam. "Vrijeme je relativno."

Na moj komentar se nasmijao glasno. "Tebi je kad si prastara."

Okrenula sam oči bez komentara. 

"Koliko još vremena imam?"

Na to pitanje sam zastala. Iako nisam htjela pogledati u ruci mi se pojavio poznat crni sat.

"Dvije minute." Rekla sam i pročistila grlo. Sat je nestao.

"Dvije minute." Prošaptao je tiho gledajući u prazno. "Samanta. Gdje je Samanta?"

Nisam ništa rekla. Samo sam mu stisnula ruku malo jače.

"Moram vidjeti Samantu." Ponovio je. "Gdje je?"

Glas mu je bio tužan kad je spominjao svoju kćer. Htjela sam mu reći ali nisam znala.

"Ne znam."

"Sam." Promumljao je. "A ipak je možda bolje da me ne vidi ovakvog."

Nisam ništa rekla. Nisam znala što.

Travis je duboko udahnuo. "Znaš, oduvijek sam se nadao da ću umrijeti u..u stilu. Nešto zanimljivo. Ne ovak u krevetu."

"Još uvijek imam vremena baciti ormar na tebe."

Na to me čudno pogledao. "Što?"

"Ništa."

"Hm." Polako je zatvorio oči. Vrijeme se bližilo kraju.

"Vidimo se na drugoj strani." Rekla sam tiho. Uskoro je njegov stisak popustio.

Pustila sam njegovu ruku i napravila par koraka dalje od kreveta. Rukom sam obuhvatila hladnu dršku kose koja se stvorila do mene.

I onda sam je zamahnula kroz sive niti.

Travisova duša je pala na pod.

"Što-"

"Dobrodošao na drugu stranu." Rekla sam i počela svoj uobičajen govor. "Od sad pa na dalje si mrtav. Lutat ćeš po Zemlji sve dok ne ispuniš svoj zadnji zadatak, želju, što god. I da, jedino ti znaš što taj zadatak je. Prelazak je nakon toga bla bla. Diži se s poda."

Kroz moj govor on je ostao sjediti na podu. "Što?"

Ignorirala sam ga i pogledala na svoj ručnu sat. "Voljela bi ostati ali sam na rasporedu. Ti sad možeš raditi što god, nije me briga."

Ustao je s poda i uputio mi ravan pogled. "Samo nemoj da ti opet treba deset godina da me posijetiš. Ili da budem precizniji sto i devet mjese-"

Odmahnula sam rukom i teleportirala ga podalje od kuće. Idiot.

Kad su ni oči pale na tijelo koje je ostalo u krevetu brzo sam skrenula pogled. Umjesto toga sam pogledala na sat do police.

Ovaj puta sam ukoristila svoju kosu da razrežem okvir. Čim je kosa došla u kontakt sa satom okvir je počeo crniti. Kako se crnilo širilo to se sat pretvarao u prašinu sve dok nije ostao samo čavao na zidu.

Jedan je uništen. Još četiri.

Misli su mi pale na Travisovu kćer. Nadala sam se da su posljedice s uništenjem sata nestale. Postoje osobe s moćima ali sposobnosti kakve je Travis imao ne smije imati nitko.

Nakon toliko godina napokon znam razlog.  Jedino što preostaje je naći onoga tko može stvoriti nešto kao ovo.

Ali ima vremena.

U sljedećem trenu sam nestala iz sobe, kao da u njoj nisam ni bila.

******

IMAM NOVU KNJIGU I POGODITE TKO ĆE SE POJAVITI U NJOJ.

Ne ozbiljno, neću vam reći.

Sedamnaestogodišnja Hope Denver ne zna da će ova godina za nju biti najveći izazov do sad. U novoj školi i gradu trebat će pronaći način kako da izbalansira svoju sramežljivu osobnost i pronalazak prijatelja, jednog osobito iritantnog dečka i svoje moći za koje se trudi da ostanu tajna.

Ali da je život jednostavan ne bi bio zanimljiv.

OVA ĆE IMATI ELEMENTE IZ OVE KNJIGE. POD ELEMENTE MISLIM NA NEKE LIKOVE. Ahh tako sam uzbuđena. Nisam mogla pustiti Travisa i Smrt tako brzo. Jedino što knjiga neće biti o njima ali eh.

Yii.