Sašina priča 1

1.4K 93 40
                                    

1

Probudila me je brza melodija moje trenutne omiljene pesme. Trebalo mi je par sekundi da shvatim da to zapravo moj telefon zvoni i da sam zaspala za računarom. Otvorila sam oči i shvatila da mi je glava na tastaturi. Podigla sam se uspaničeno, nisam valjda obrisala seminarski rad. Brzo sam pogledom prešla preko monitora, nisam ga obrisala, ali sam ispisala preko hiljadu strana nasumičnih slova koje je moj obraz pritiskao. Divno. Pesma je krenula iz početka i to mi je skrenulo pažnju sa monitora, podigla sam svoj mobilni telefon ni najmanje iznenađena imenom koje je bilo ispisano preko ekrana, bacila sam kratak pogled na sat na mom računaru. Pet sati izjutra, lepo.
,,Gde si?", pitala sam čim sam se javila. Nije bilo potrebe za srdačnim pozdravima, znala sam zašto me zove.
,,Dođi u koktel bar" glas mu je bio čudan, ali u pet sati izjutra, posle ko zna koliko alkohola, nije me zapravo iznenadilo. Prekinula sam vezu jer je bilo jasno da je razgovor nemoguć, muzika je bila preglasna sa njegove strane, bila sam ubeđena da me nije čuo uopšte, a ja nisam bila ni raspoložena da slušam njegove pijano-intelektualne stavove o univerzumu.
Nisam planirala da se presvlačim iz pidžame u trenerku, prosto sam navukla čizme od lažnog krzna na noge i njegovu košulju preko potkušulje, zgrabila sam ključeve od kola i svoj telefon sa stola i pre nego što sam se još redovno razbudila već me je obgrlio hladan septembarski vazduh, osećalo se da je oktobar blizu.

Dvadeset minuta kasnije sedela sam u kolima i čekala, poslala sam mu poruku da sam ispred, igrala sam neku igricu na mobilnom kako bi ubila vreme i kako mi se prsti ne bi smrzli. Nisam imala pojma koliko sam zapravo ovde, ali mislim da bi opet zaspala da nije bilo ovoliko hladno. Trgla sam se kada mi je stigla poruka, izašla sam iz igrice i stegla vilicu besno kada sam otvorila poruku, vrlo jednostavno, dva slova, WC. Ubiću ga. Udarala sam besno po volanu nekoliko sekundi, prošlo je nekoliko doteranih devojaka, teturale su se kraj mojih kola i kikotale se mom iznerviranom ponašanju, to je prelilo čašu, izletela sam iz kola i zalupila vrata besno, devojke su ubrzale korak. Uletela sam u prepun bar u roku od par minuta i gurala se do muškog WC-a ne obraćajući ni najmanje pažnju na poglede osoba kraj kojih sam prolazila, bila sam u pidžami za ime svega, očekivala sam ovo. Nije mi dugo trebalo da stignem, pre nego što sam prihvatila činjenicu da je subota veče i da sam ja u pidžami u baru prepunom ljudi već sam lupala kao manijak na vrata od muškog WC-a. Nije bilo odgovora, nisam ga ni očekivala, zato sam otvorila vrata, nije ovo prvi put da sam ovde u muškom WC-u, ali je pre pet puta je obećao da je to bio zadnji. Već sam znala da je sa leve strane red lavaboa i pisoara, sa desne strane su bila troje vrata, sva su bila otvorena. Samo jedan dečko je bio ovde. Kuckao je nešto na svom telefonu kao da nije ni primetio da je neko otvorio vrata. Plava kosa je pala preko njegovog lica, imao je jednu od ovih novih frizura, sa svih strana je imao kratku kosu, ali je imao plavu kosu dužine do njegovih ušiju, koja je rasla samo sa gornje strane. Nije da mi se nije sviđalo to, ali nisam bila ovde da gledam momke.
,,Izvini, tražim jednog idiota, dve glave viši od mene, smeđe oči, crna kosa, gusta brada..." Podigla sam ruku iznad moje glave dok sam pričala, dočaravajući visinu budale po koju sam došla. Plavokosi dečko je podigao pogled sa telefona, konačno je postao svestan mog prisustva, kroz zavesu od zlatne kose me je odmerio tamno-zelenim očima od glave do pete dok sam ja stajala u pidžami, potkošulji i glupim krznenim čizmama držeći ruku iznad glave toliko viskoko da je rukav prevelike košulje skliznuo do mog ramena. Dok su me zelene oči držale prikovane uz sebe, zaboravila sam zašto sam uopšte ovde, piljila sam u njegovo lice i pitala se da li bi trebala češće izlaziti. Osmeh se razvukao preko njegovog uskog lica i ja sam prevrnula očima, htela sam sama sebe lupiti preko čela odjednom svesna u čemu sam, kao i činjenice da se nisam potrudila ni grudnjak da obučem.
,,Da li si ga video?", postavila sam pitanje jer nije delovalo kao da ovaj momak planira da progovori, bio je previše zabavljen mojom pojavom dok sam ja želela u zemlju da propadnem.
,,Ti si Saša?", pitao je podignutih obrva i nasmejao se još šire, odmahnuo je glavom u neverici.
,,Tvoj dečko mi je rekao da te pozovem, dao mi je njegov telefon, mislio sam da si... Muško."
,,Da, nisi prvi. Gde je on?", već sam ušla u WC, nisam htela da zavirujem u kabine, jednom sam videla dečka i devojku unutra, a neke stvari prosto ne možete zaboraviti.
,,Saša?", odahnula sam kada sam ga konačno čula, bio je u poslednjoj kabini, protrčala sam kraj prve dve i zaustavila se ispred treće. Ustuknula sam kada sam videla krv na njegovoj majici.
,,Šta ti se desilo?", držao je glavu u svojim dlanovima, nisam mu videla lice, nisam znala ni da li je to njegova krv, ali on se zakikotao. Stegnula sam pesnice iznervirano i okrenula se ka plavokosom momku. Tek onda sam primetila da i on ima krvi na okovratniku bele majice koju je nosio ispod karirane košulje.
,,Jesi li mu ti ovo uradio?", već sam zakoračila ka njemu, kao da ja mogu nešto da mu uradim, na moju sreću odmahnuo je glavom i nasmejao se.
,,Ne znam kako ovo da ti kažem, ali tvoj dečko je poljubio tuđu devojku čiji dečko mu je to uradio. Zapravo onaj drugi izgleda mnogo gore", skupio je usta i slegnuo ramenima izvinjavajući mi se. Zatvorila sam oči iznervirano, udahnula sam duboko nekoliko puta pokušavajući da se saberem. Ne treba mi ovo u životu uopšte, mogla sam spavati sada.
,,Žao mi je, ali ako je ovo normalna stvar, red je da znaš."
Odmahnula sam rukom u njegovom pravcu i okrenula se ka osobi koja ne samo da je već dobila batine, nego će ih dobiti i od mene.
,,Ubiće te Maja budalo jedna, ja te neću više vaditi iz govana. Ovo je poslednji put Vanja, nemoj da ti je palo na pamet da me ikada više zoveš da dođem po tebe", siktala sam besno, ali već mi ga je bilo žao, zakoračila sam ka njemu i uhvatila ga ispod pazuha u pokušaju da ga podignem.
,,Naravno, sestra." Čula sam dečka koji je još uvek stajao iza mene umesto da mi pomogne. Čula sam i kada je udario sebe po čelu.- Vaši roditelji imaju čudan smisao za humor, nazvati devojčicu Saša, a dečaka Vanja. Zar im niko nije rekao da češće ide obratno?-
,,Vanja, molim te saberi se, idemo kući, ajde pokušaj da ustaneš", preklinjala sam ga udarajući ga po obrazu, klimnuo je jednom glavom i konačno ustao sa WC šolje. Naslonio se istog momenta na zid, obgrlio me je oko ramena dok sam ga ja čvrsto držala oko struka, teturali smo se napolje iz kabine. Stali smo čim smo prošli sa druge strana vrata, opet se naslonio na zid i povukao me sa sobom, obgrlio me je sa obe ruke. Podigla sam pogled iznervirano, ali sam bila na granici da ga prosto ostavim ovde. Sada kada sam ga videla shvatila sam na šta je plavokosi momak mislio, imao je samo skorene krvi ispod nozdrva, ali nije mu nigde pukla koža niti mu je nos otekao. Odahnula sam zbog toga, ali sam bila umorna i samo sam želela da ga odvedem odavde.
,,Vanja, molim te, hajdemo kući."
,,Znao sam da ćeš doći. Moja Saša...", promumlao je pijano i konačno me pogledao, uhvatio je moje lice u svoje dlanove i poljubio me. Uzmakla sam iznervirano, ni ovo nije bilo ništa čudno, ovo mi je samo govorilo u kom je stadijumu pijanstva.
,,Nije sestra?", čula sam dečka koji se kikotao zabavljen celom ovom situacijom.
,,Hoćeš li mi pomoći ili ćeš biti komentator ovog događaja?", izvrnula sam glavu kako bi ga pogledala, ruke su mi bile zarobljene iza Vanje, nisam mogla zapravo da se pomerim.
,,Ne znam baš. Hoće li i mene poljubiti?", nabrao je nos, ali je već koračao ka nama. Uhvatio me je oko struka levom rukom nežno, to nije bilo potrebno, a desnom rukom je izvlačio moje ruke koje su bile iza Vanje. U jednom momentu Vanja je otvorio oči i gurnuo ga, namrštio se besno i obgrlio me.
,,Ne diraj Sašu. Ona je moja najbolja na svetu", nije baš imalo smisla to što je rekao, a ja sam čula kikot iza sebe.
,,Ne bi mi na pamet palo da diram tvoju Sašu najbolju na svetu, samo želim da joj pomognem da te odvedemo do kola."
Vanja je klimnuo glavom sa razumevanjem i odgurnuo se od zida, ja sam se zateturala zbog ovog pokreta, oboje bi pali da me plavokosi momak nije pridržao sa leđa. Bila sam između njih dvojice i bila sam sigurna da je sa strane izgledalo kao da se njih dvojica grle, nisam se ni videla.
,,Ne mogu da dišem", prodahtala sam koristeći poslednje zalihe vazduha, obojica su se udaljili, Vanja nešto sporije, a onda se zateturao i naslonio se nazad na zid. Frknula sam iznervirano, jedan korak napred, dva nazad, uvek je ovako. Samo sam ovaj put imala pomoć, obišao me je i prebacio Vanjinu desnu ruku preko ramena i držao je čvrsto sa svojom desnom rukom dok ga je levom obgrlio oko struka. Čim su se pokrenuli pridružila sam se sa druge strane, a Vanja se oslonio na mene, skoro su mi kolena popustila. Osetila sam njegov dah koji je smrdeo na alkohol kada se okrenu oka meni.
,,Saša... Da li si mi kupila sok od paradajza? Baš mi se pije", coknuo je jezikom, mogla sam da zamislim da je oblizao usta, čula sam plavokosog dečka kako se kikoće, a ja sam prevrnula očima jer je Vanja uvek imao ovakve muzičke želje kada bi krenuli kući.
,,Kupila sam ti soka od paradajza", odgovorila sam dok smo pokušavali da svo troje prođemo kroz dovratak.

Sašina priča ✔️Where stories live. Discover now