An Injury

Loneliness Sleeps With Me When You're Not Around

Neymar se trznuo naglo s cviljenjem stolice koju je netko vukao preko prostorije. Ruke su mu se jedva bile pomaknule, a dobro poznata glavobolja vratila se s prvim otvaranjem kapaka.

"Oprosti što sam te probudio."

Digao je čelo sa stola, provirivši preko ruke koja je bila oslonjena odmah ispred i neko mu vrijeme predstavljala jastuk. Costa je sjedio nasuprot njega kad je Neymar shvatio da se još uvijek nalazi u sobi za ispitivanje

"Zaspao sam? Ispričavam se..."

"Nije problem. Mislio sam da će ti dobro doći malo mira pa te nisam budio. Čini se da nisi ni sklopio oko prvu noć zbog ostatka ekipe u pritvoru. Mogu biti bezobrazni."

Zakopao je lice u dlanove na trenutak dok se dizao u sjedeći položaj, "Hvala... ali nije bilo potrebno. Ne trebam poseban tretman. Nisam ni obraćao pažnju na njih kad sam stigao."

"Nije poseban tretman. Otišao sam po laptop i kad sam se vratio već si spavao. Nisam te htio buditi i voditi u ćeliju i probuditi ostale. Bio ti je potreban san. Radili smo cijelu noć, sjećaš se?"

Neymar se pokušao uspraviti, no umjesto toga samo je klonuo u stolicu umoran i iscrpljen. Costa je ostao raditi prekovremeno večer prije. Proveli su noć u sobi za ispitivanje gradeći planove i pričajući o svemu ispočetka iako to nije nešto što se smatralo korektnim od jednog višeg inspektora s obzirom na to da Neymarov slučaj nije bio jedini koji je vodio.

Ali, Costa nije bio tip koji će ostaviti posao po strani.

Držao je na oku obitelj Calvo od kako je Veyselov otac bio živ i sudjelovao u raznim zločinima. Dana kada su ga oslobodili na sudu, unatoč Costinim dokazima i istraživanjima koja su savršeno objašnjavala svaki ilegalan posao, zakleo se da neće odustati dok ih se ne razotkrije.

Mafija je predstavljala veliki problem u Brazilu. Costa se borio s njima godinama, stoga mu nije bilo teško povjerovati da se Neymaru dogodilo toliko groznih stvari jednom kada su ušli detaljnije u nedavna zbivanja.

Kao dugogodišnji policajac, naposljetku i inspektor, bio je dobro upućen u ono što ga je čekalo ako se ne dokaže nevin, a to mu nije želio.

"Sjećam se. Volio bih da sam mogao učiniti više nego samo ispričati sve ispočetka. Nastavim li tako, ništa se neće poboljšati."

"Odradio si dobar posao."

Sklopio je oči na trenutak, "Ima li kakvih novosti o Bruni... ili Calvu? Jeste li ih pronašli? Je li se bilo što promijenilo dok sam spavao?"

Costa je prekrižio ruke na prsima, "Tek si se probudio i već postavljaš toliko pitanja."

"Moram znati prije nego izađem odavdje... što je večeras, zar ne? Rekli ste da pritvor traje 2 dana, 48 sati. Večeras će biti 2 dana što znači da mogu kući."

"Nastavljaš me pitati isto od kako si došao. Sve znaš. Zašto uporno tražiš od mene da te razočaram? Slobodan si ako se ništa ne promijeni i ne dobijemo nikakve žalbe ili dokaze protiv tebe."

"To..." Progutao je, pogledavši prema Costi, "se neće dogoditi."

"Nemoj zaboraviti s kime imamo posla. Bit će teško, ali drago mi je što se otvaraš i komuniciraš sa mnom. Znamo mnogo stvari i, kao što sam već rekao, učinit ću sve što je u mojoj moći da ih zaustavim."

Neymar je klimnuo. Vidjelo mu se na licu da ostaje bez volje, "Što je to?"

Costa je pogledao u fascikl ispred sebe. Odmotao je ruke s prsa i prislonio dlan preko smeđe mape, "Pronašao sam neke transakcije i dokumente koji bi nam mogli pomoći, ali razgovarat ćemo o tome kasnije. Tvoj otac je ovdje."