An Injury

Only Time

Maisa je upravo otvorila kapke i brzo ih natrag sklopila osjetivši neugodnost u lijevom oku.

Protrljala je lice dlanovima, a zatim ga zakopala u jastuk, zastenjavši zbog umora koji je nikako nije htio napustiti. Spavala je tek dva sata i vani je bila mrkla noć što je bilo dovoljno objašnjenje zašto se osjećala iscrpljenom. Prenula je ruku u stranu pažljivo kako ne bi udarila Neymara.

Ruka joj je putovala dugo, štoviše previše dugo, i uskoro se susrela s izgužvanom, hladnom površinom plahte. Maisa je brzo digla glavu, suočivši se s praznom stranom kreveta. Neymaru nije bilo ni traga.

Skočila je s kreveta i jedva se snašla u vremenu i prostoru. Uspjela je izaći iz sobe. Uletjela je pred snažno svijetlo, zaustavivši se s dlanovima ispred lica kao da se udarila u nešto.

Dozvala ga je zabrinuto.

Škiljila je kroz ruke, ugledavši uskoro trojicu muškaraca u dnevnom boravku kako bulje u nju u položaju koji su prvi uspjeli zauzeti. No, ni jedan od njih nije bio onaj kojeg je tražila.

"Gdje je Neymar? Je li mu se nešto dogodilo? Zašto me niste probudili?"

Promrmljao je nešto, počeškavši se iza uha nelagodno, a onda pokazao prstom prema kuhinji.

"Ovdje sam."

Okrenula je glavu silovito u smjeru iz kojeg je dopirao glas. Neymar je stajao na pragu, pridržavajući se rukom za zid dok mu je na licu bio osmijeh za promjenu.

Raširila je ruke i kapke, približivši mu se, "Kako je ovo moguće? Stojiš! Što se dogodilo dok sam spavala?"

"Probudio sam se malo prije i bol je bila slabija. Htio sam malo prošetati, ustati."

Puhnuo je s olakšanjem.

"Još uvijek imaš vrućicu." Prislonila je dlan uz njegovo lice, "Vruć si i oči su ti umorne. Nisi se ni naspavao."

Neymar se nasmijao, dozvavši Maisu za sobom dublje u kuhinju tako da ih ona trojica nisu mogla vidjeti. Došepao je pažljivo do ormarića i oslonio se na rub.

Uzeo je uredno spremljenu krpu s drvene površine, pokazao je Maisi napravivši šaljiv izraz lica, rastvorio je i doslovno bacio vodom natopljenu tkaninu preko lica i glave.

"Bolje?"

Nasmijala se, provirivši ispod krpe kako bi ga vidjela. Uspravio se kad je Maisa skinula krpu i krenula je spremati u pravokutnik. Pogledala ga je sa smješkom i prislonila krpu uz njegovo čelo pa uz obraze.

"Hoćeš li sam ili mogu nastaviti?"

Stresao se i naježio kad je prislonila tkaninu na njegov vrat, "Ovo godi."

Zabacio je glavu unazad, dopustivši joj da ga rashladi.

"Ako nastavimo ovako, sigurna sam da ćeš se jako brzo vratiti u normalu. Uzmi i stavi ovo na vrat. Napravit ću ti nešto što ćeš popiti. Samo mi reci gdje stoji šećer i bilo kakva posuda za kuhanje."

"Kvragu, Maisa." Izustio je, promatrajući je zadovoljno, "Marcela će se naljutiti ako sazna da si uzela stvari u svoje ruke. Kuhinja pripada samo njoj."