Vrijeme polako prolazi dan po dan i najviše volim kad su mi ovakvi. Vedri, sunčani i sa mojom porodicom na okupu.
Mina i Dario se igraju na travi sa hrpom igračaka, a Velibor i Sonja sjede za stolim ipričaju o nečemu sa Emom. Ja stojim na trijemu nadlonjen na drveni stub sa pivom u ruci i posmatram ih sve. Kakav bi čovjek bio kad bi od života tražio više? Bio bih proklet, sebičan i lud. Jer sad vidim da imam sve pa i više nego li sam ikad želio.
Dario je napunio tri godine, Mina ide u školu i potpuno se oporavila. Velibor i Sonja planiraju raskošno vjenčanje a održaće se u Eminom svadbenom salonu. Moja žena je napredovala u svakom pogledu i nikad joj ne bih stao na put po tom pitanju. Sve što bude poželjela njeno je. Pa čak i još jedno dijete jer je u poslednje vrijeme nekoliko puta pokretala to pitanje. Samo ne želim da se muči onako kao prošli put, a imamo ih dvoje. Zar nije dosta?
Ona se okrene prema meni i nasmješi se. Priđem im i pridružim se raspravi o vjenčanju i nekoj hrani koja će se naći na stoli, pa prebacim ruku preko ramena moje žene i poljubim je u kosu.
"Ti mene ne voliš toliko"Sonja podbada mog brata, ali samo slijep ne bi vidio koliko mu ona znači.
"Njih dvoje su ko djeca. Samo se cmakaju i grle. Ja i ti smo zreli ljudi" kaže joj.
"Mogao bi ti da otkažeš ovo vjenčanje, budeš li zadržao taj stav. Nemoj da si kreten" on je uhvati na brzinu i poljubi strastveno tako da sam se morao nasmijati.
"Imamo sobu viška, ako vam treba, U dvorištu ima maloljetnih i znatiželjnih" kažem im.
"Ma jok, nećemo u sobu, samo se pitam ko će da peče ono meso. Ja sam gladan" kaže on trljajući se po stomaku.
"Kad se već javljaš mogao si i ti. Ema i Sonja će da paze na djecu, a ja ću da spremim salatu" on se nasmije.
"Hajdemo onda da urdimo to. Trebam mi snaga za noć koja dolazi" Sonja ga lupi šakom u rame. "Ne brini dušo, i oni to rade. Šta misliš kako su dobili Daria"
Cijelo popodne smo proveli u dvorištu uz roštilj sa njima. Djeca su se igrala i kad su svi otišli. Pomogao sam Emi da skloni sve. Dok se ja istuširam ona će da smjesti djecu u krevet, a ja ću da im čitam dok ona završi svoje. Trudim se da joj budem od pomoći koliko god mogu.
Našao sam je u sobi kako leži pored Mine i pričaju nešto o školi. Obadvije su se ućutale kad su me vidjele na vratima.
"Hoćeš i ti sa nama" pita me Mina i ja uđem. Skoro je pola deset, ona nikad ne bude budna tako kasno.
"O čemu ste pričale vas dvije" pitam ih i ljubim Minu u kosu.
"Hoću da idem na časove plesa, ali Ema kaže da ne smijem popustiti u školi i da moramo pričati sa tobom. Mogu li tatice" pogledam u Emu koja samo lagano kimne glavom.
"Slažem se sa njom. Sve dok stigneš učiti i biti sjajna, možeš ići" 0na me zagrli.
"Najbolji ste. I sad bi da spavam" nas dvoje je pogledamo ali Mina je već okrenuta na bok sa prekrivačem navučenim sve do nosa.
"Laku noć" kažem joj i ustanem,Ema ustane odmah za mnom. Dao sam joj vremena da se spremi za spavanje i otišao po još jednu čašu soka.
Našao sam Emu kako leži u krevetu, još uvijek vlažne kose. Prelijepa je i u potpunosti moja, a ja sam srećan čovjek što sam dobio drugu priliku sa njom.
Svučem sve sa sebe i legnem pored nje ne gaseći svjetlo. Volim je gledati kako se rumeni ili samo osmjehuje. Volim i kad u njenim očima vidim sebe, volim kad me gleda kao da sam jedino o čemu misli i kad u njenim očima vidim dubinu ljubavi koju osjeća prema meni.
"Ema... zauvijek ću ti biti zahvalan na ovom što imamo..." ona stavi prst na moje usne da me ušutka.
"Nemoj pričati... Samo me ljubi" osmjehnem se.
"Želim ti reći nešto" lagano joj dodirnem usne pa nastavim. "Nikad ni na sekundu te u ovom životu neću prestati voljeti. Ne samo zato što si ljubav mog života i majka mog djeteta, žena koju volim. Nego zato što si ti moj svijet, sve ono što čini mene kao čovjeka, činiš me cijelim. Nikad ti neću dati ni jedan jedini povod da posumnjaš u nas, nikad neću da te povrijedim, bar ne namjerno. Ali ću zauvijek da budem samo tvoj, jer sam to oduvijek i bio. Baš kao što si i ti bila moja" vidim da joj se oči blistaju samo je poljubim.
Nikad ne bi preživjeo da je nisam dobio nazad, a zauvijek ću da je čuvam kao neprocjenjiv dar. Umro bi čeznući za ljubavi koju imamo, a sad živim samo da bi je što duže osjećao i volio. Mi smo toliko veliki da to naše NIKAD, postalo ZAUVIJEK. Pobjedili smo uprkos preprekama i zaliječili jedno drugo, a to može samo ljubav koju imamo.
ZAHVALE...
Dragi moji i drage moje, evo nas na kraju još jedne avanturice... Hvala na čitanju, zvjezdicama, komentarima i praćenju Strahinje i Eme. Odmah ću vam reći da nisam planirala srećan kraj, ali nisam mogla da je ostavim onako kako sam u prvom planu zamislila. Što je mnogo, mnogo je.
Hvala takođe što čekate nastavke mnogih najava. Serijale Crno i Sve , planiram na ljeto, kad ne budem morala u školu. Imam planove, ali nemam dovljno vremena da sve to realizujem. Idemo dalje sa nekom drugom pričom redovnije i sa Džentlmenom pored nje. Ne znam šta će ići sledeće, ali trebam nešto privesti kraju. Ljubim vas sve i do čitanja....
DUŠKA
