Zauvek pamtim te kao prvi greh,
Po kom te krste.
Baš kao lopova
Kome ljubav se lomi kroz prste
I ćutim da te poznajem
Kada tvoje tajne doznajem.
Da li još uvijek sakrivaš srce svoje
Sam od sebe
Zagrlim jastuk
Ko što sam nekada grlila tebe.
Još taj bol u meni sanja
I boli me bez pitanja...
S tobom sam bila i sluškinja i kraljica,
bez tebe sam na ovom svijetu
kao pusta ulica.
Zaplači, ako sretnemo se ikada
Pamti da me ne zaboraviš, nikada....
**************************
I ovaj put sam izvojevala malu pobjedu kad je destinacija odmora bila u pitanju i uspjela sam nas zadržati u našoj državi. Zimska čarolija na Jahorini je zapravo meni idealna a on je pristao da ostanemo ovdje po malo se njećkajući jer je htjeo da idemo u Pariz.
Vani nema baš mnogo snijega ali već se osjeti onaj praznični duh iako do tad ima malo više od mjesec dana.
Posmatram kroz prozor gustu šumu, a ako se pogledam s balkona vidim prilaz u hotel gdje smo odsjeli. Tanak sloj bjelila blješti na suncu i jedva može da se pogleda u njega. Nije toliko ni hladno vani kako sam mislila da će biti, a i sviđa mi se što smo se malo maknuli od grada. Sutra idemo kući, iz restorana su već zvali nekoliko puta jer su željeli za kupiti prostoriji za krštenje i još jednu proslavu, pa se jedno od nas dvoje mora dogovoriti s njima.
Između ostalog Vladan mora otići u noći restoran i ostati tamo cijeli nedelju dok ne razviju dobru reklamu i ne privuku klijentelu.
"Hej dušo" njegov hrapav glas odzvonilo kroz tišunu i okrenem se da ga pogledam. Na njemu je samo donju dio sive trenerke, a ostatak je izložen i ako mogu reći jako privlačan. I nakon četiri godine ni malo se nije promjenio i to sve zahvaljujući redovnom vježbanju pa čak i ovih par dana ovdje.
Osmjehnem se i priđem krevetu, pa spustim lagan poljubac na njegove usne. Mumljao je zadovoljno povlačeći me na sebe i snažno grleći. Rukom sam kliznula po njegovim trbuhu i krenula ka vezici ali me istog trena zaustavio.
"Ne budi zla. Imaš ciklus i mene ćeš samo napaliti još više. Neću da te uzmem ako i ti ne možeš uživati sa mnom" nije zaslužio da ga tako maltretiram pa sam odustala od daljeg istraživanja. Spustila sam glavu na njegovo rame i počnem šarati prstima po njegovim grudima.
"Nadoknaditi ćemo kad se vratim s puta. Možemo negdje na vikend opet" prebaci se preko mene i obaspe mi lice sitnim poljupcima a bradom mi samo malo nadraži kožu. Zadovoljan je i zaigran toliko da širi tu pozitivnu autu skroz oko nas.
Oboje smo ignorisali njegove rezultate od doktora i nismo spominjali tu temu. Nisam ga čak ni pitala postoji li bilo kakvo rešenje za to, jer mu je neugodno uopšte i spomenuti.
"Volim te Ema, mnogo" nisam sigurna je li primjetio da sam se ukočila pod njim, ali nisam mogla reći to što je htjeo čuti. Znam koliko čezne za tim riječima, ali one jednostavno ne mogu preći preko mojih usana. Ne zaslužujem ga, previše je dobar za mene, a ja bih bila loša za bilo koga od njih.
